[Ovo je duža verzija komada prenosi Guardian 27. juna.]
Prije više od četrdeset godina, dok je Afrika počela dugo i naporan proces dekolonizacije, jedan od njegovih najistaknutijih liberacionističkih mislilaca izdao je proročansko upozorenje. Frantz Fanon, i sam borac za slobodu, napisao je da nacionalni lider u postkolonijalnoj eri ne bi trebao 'pasti nazad u prošlost i opijati se sjećanjem na epohu koja je vodila do nezavisnosti'. Njegovi moćni opisi nekada efikasnog vođe koji postepeno odvaja od stvarnosti i izdaje ljude koji mu povjeravaju svoju budućnost ima odjeka za tragičnu situaciju u kojoj se Zimbabve danas nalazi. Nakon što je nekada značajan antikolonijalizam sveo na sebičnu dogmu, Robert Mugabe je vrsta palog vođe na koju je Fanon upozorio Afriku. Oklevajući afrički lideri koji su pozvani da intervenišu možda bi želeli da ponovo pročitaju njegov klasični esej, 'Zamke nacionalne svesti' iz tog klasičnog liberacionističkog teksta, Bijeda Zemlje.
Kako Zimbabve ulazi u dalji politički haos, ovisnost Mugabea i njegove stranke o moći će dalje udovoljavati jednako sebičnom zapadnjačkom apetitu za spektaklima despotizma Trećeg svijeta. Ako Mugabe smatra zgodnim da prizove demona kolonijalnog ugnjetavanja (kojeg se mnogi Zimbabveanci, jedva trideset godina izvan kolonijalne vladavine, previše dobro sjećaju), on također omogućava britanskim političarima da izgovaraju pobožnosti koje osuđuju nasilje dok je njihova vlastita nacija trenutno upletena u dva sumnjiva i krvava rata. Kada bi BBC i Channel 4 prikazali onoliko krupnih planova povrijeđenih i mrtvih Iračana koliko i Mugabeovih osakaćenih žrtava, kritike nasilja nad nedužnima bi mogle biti ravnomjernije raspoređene nego što je to trenutno. Britanska vlada okreće optužujuće prste u pravcu Zimbabvea, dok Mugabe uzvraća antikolonijalne slogane. To je savršena simbioza, uzajamno pogodan zagrljaj odricanja, pri čemu svaka strana polaže pravo na višu moralnu osnovu. Jedini nevini su, međutim, obični Zimbabveanci.
I Mugabe i Britanija su krivi za izbjegavanje historijskih istina u korist iskrivljene priče koja legitimira njihov vlastiti stav. Britanija je uporna odbijanje priznavanja vlastitog kolonijalnog nasljeđa je kontradiktorno. Odustala je od svojih obaveza prema programu zemljišne reforme, tvrdeći, prema riječima Claire Short, da nema 'veza s bivšim kolonijalnim interesima' dok se ipak bavi sudbinom bijelih farmera koji zastupaju ove interese. Pored krajnje selektivne upotrebe diskursa o ljudskim pravima, takve kontradikcije znače da Mugabeove optužbe imaju nešto istine, čak i ako je njihova glavna svrha da odvrate pažnju od vlastite izopačenosti vladajuće elite. Dok je Afrika naizgled centralna za britansku agendu međunarodnog razvoja, naglasak je uvijek bio na paternalizmu pomoći, a ne na priznavanju i vršenju reparacija za ekonomsku devastaciju koju je napravio kolonijalizam. Rijetko se osude zauzimanja zemlje, nasilja i zastrašivanja vraćaju u vrijeme kada je Matabeleland došao pod britansku vlast. Ovo je također bilo praćeno oduzimanjem ogromnih površina plodne zemlje od strane šačice britanskih farmera, dok je veliki broj Ndebele i Shona ljudi ubijen ili prisiljen na rad. Brutalni moderni režimi u tom dijelu svijeta nisu počeli s Mugabeom.
Mugabe, u međuvremenu, takođe treba ponovo da se upozna sa prvobitnim ciljevima antikolonijalizma i očekivanjima ljudi od oslobodilačke borbe u Zimbabveu. Odupro se agendama međunarodnih monetarnih institucija protiv siromašnih i pokrenuo neophodne zemljišne reforme, zimbabveanski lider je takođe odbio svaku odgovornost za te mnoge neuspjehe njegove vladavine koji se ne mogu svesti samo na kolonijalnu prošlost. Nekada dinamična grupa boraca za slobodu izrodila se u stranku koja maše svojim lovorikama za oslobođenje dok potčinjavaju, gladuju i brutaliziraju čitavo stanovništvo u ime antikolonijalizma. Sankcije koje je uveo Zapad su, kao što to obično rade u takvim slučajevima, ojačale Mugabeovo brutalno držanje vlasti i dodatno naškodile ugroženima. Pravi antikolonijalisti kao što su Fanon i Gandhi obojica su insistirali da ta sloboda nije u zamjeni bijelog tiranina smeđim ili crnim. Mugabe je ovdje uzorna opomena, borac za slobodu koji je u suštini ponovo kolonizirao svoj narod. Zaista, same tehnike potiskivanja i zastrašivanja koje je zimbabveanski vođa dok je Mugabe u suštini ponovo kolonizirao svoj narod. Zaista, same tehnike potiskivanja i zastrašivanja koje je koristio zimbabveanski vođa, do jučer vitez Britanske imperije, naučili su ga kolonijalni gospodari koje on tvrdi da prezire. Cenzura, brutalno suzbijanje otpora i odbacivanje svakog oblika kritike kao buntovne bili su dio kolonijalnog arsenala. Brza zasluga za širenje parlamentarne demokratije, Britanija je manje predusretljiva u pogledu priznavanja naslijeđa autoritarne vladavine koje je također ostavilo iza sebe njeno carstvo.
.
Frantz Fanon je umro mlad, ali može se zamisliti šta bi mogao reći svom bivšem liberacionisti. Gospodine Mugabe, vrijeme je da vratite moć koju vam je narod Zimbabvea nekada dao, ali koju sada legitimno želi povratiti. Oslobodite ih od tiranije vladavine koju ste vršili predugo i bez stalnog mandata. Vaši postupci slabe sve nas kojima su draga dostignuća oslobođenja i samo jačaju licemjerje bivših kolonijalnih sila. Velika tradicija afričkog antikolonijalizma na koju se stalno pozivate nikada nije okrivljivao sam kolonizatora; uvijek je uzimao u obzir krivicu i odgovornosti afričkih lidera i elita.
Što se tiče onih u Britaniji, vrijeme je za 'odgovarajuću analizu' koju su neki komentatori tražili, a koja bi uključivala iskrena razmišljanja o imperijalnom naslijeđu, a ne 'zašutjeti' zbog kolonijalne krivice. To je jedini način da se Mugabeu oduzme njegovo glavno moralno oružje. Ovdje se ne radi samo o vrsti prostodušne 'ravnoteže' koju BBC općenito zagovara (iako je odavno napustio tu vrijednost u odnosu na Zimbabve), već i o informisanom osjećaju kako historija oblikuje sadašnjost. Ako to ne uspije, Zimbabveu i nama ostalima je suđeno da se gušimo u onome što je Fanon prikladno nazvao 'tragičnom lažom' posljedica kolonijalizma.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati