Grčka je podijeljena. Postoji Grčka Ciprisa i Grčka pokreta. Ono što je za kratko vreme izgledalo kao ujedinjena zemlja, pokreta zajedno sa vladom, zapravo su dve vizije i realnosti. Realnost onih odozdo i stvarnost onih koji drže vlast. Mnogi u pokretima su to govorili sve vreme, ali većina je čekala da vidi da li možda nisu pogrešili, držali su se, čekali i nadali se da će možda ovoga puta zaista biti vlada koja će se boriti u ime naroda. Sa referendumom se čekanje pojačalo, kao i nada nekih. Tada je nada slomljena. Čekanje je završilo. Vlada ide u jednom pravcu, a pokreti u drugom.
Cipris je svjestan toga i ne želi da izgubi svaki legitimitet. Ne samo da postoji raskol u SIRIZ-i, uzrokovan time što je Cipris prihvatio razorni paket štednje za koji je obećao da neće, iako je ovaj podjel stvaran i dovodi u pitanje Ciprisov legitimitet kao lidera SIRIZE, postoji još veća prijetnja njegovom legitimitetu. Ljudi. Pokreti odozdo. Solidarnost za sve, mreža pokreta i nevladinih organizacija koje je koordinirala SRYIZA počela je da se dijeli, a aktivisti stambene odbrane su prvi pobjegli, koji više nemaju razloga da se pridruže vladu koja je obećala masovne ovrhe i deložacije. Ljudi iz pokreta kažu da više neće čekati. Vrijeme je za produbljivanje izgradnje alternativne moći odozdo, u Grčkoj, i sa globalnim vezama.
Grassroots pokreti širom Grčke sastajali su se proteklih mjeseci kako bi razgovarali o tome kako podržati jedni druge i preživjeti krizu koja se produbljuje – a donedavno je bilo i pitanje kakav bi/mogao/trebao biti njihov odnos prema SRYIZA-i. Kako se ove diskusije nastavljaju, pitanje alternativne moći odozdo je sve više na dnevnom redu, a SIRIZA mnogo manje, ako uopšte i ima. Mnoge prve rasprave i skupštine ovog ljeta bile su inspirisane referendumom i onim što je većina ljudi videla kao predstojeći glas protiv i potencijalni izlazak iz evra, ili barem odbacivanje štednje, a time i dublju krizu. Okupljanja su nastavljena i održavaju se u društvenim centrima, parkovima, kvartovima i klinikama socijalne solidarnosti. Nekoliko dana nakon što je grčka vlada pristala na plan štednje, stotine ljudi sastalo se u Atini i Solunu da razgovaraju o formiranju mreže pokreta – posebno autonomnih pokreta, što znači onih koji nisu Solidarnost za sve, ili onih koji razmišljaju o odlasku – da se udruže i stvoriti alternativne mreže preživljavanja i razmjene. Konkretiziranje druge moći odozdo koja već postoji u koordiniranu mrežu. Ove rasprave su još uvijek nove, ali je motivacija da ih se što prije konkretizuje je opipljiva.
Anestis, učesnik skupštine svog susjedstva, malo se osvrnuo na skup koji se održao u Atini,
“Nismo očekivali ovoliki broj ljudi na skupštini jer je bila krajem jula i većina ljudi je tada odsutna. Ali imali smo preko 100 ljudi. Dosta ljudi je reklo da je faza čekanja završena i da je ova vlada ista kao i ostale vlade.
Onda se diskusija okrenula šta da radimo u septembru. Mnogo ljudi je pričalo o tome i priznalo da su, iako su bili učesnici pokreta svih ovih godina, nešto očekivali od vlasti. Priznali su da se u ovih 6 mjeseci mnogo toga u pokretima nije odvijalo tako brzo, jer su, eto, čekali da se nešto dogodi. I zaista je to razlog zašto su posljednje dvije godine bile tako destruktivne, jer su se neke veze između naselja i pokreta izgubile. Mislili su da će memorandum biti lakši. U velikom dijelu diskusije i dalje je bio izazov da su ljudi govorili da treba da radimo ovo i ono, i pojavili su se određeni prijedlozi, ali još uvijek je bilo nejasno ko će to učiniti, kako i na osnovu kojih odnosa. Tako, na primjer, mnogi ljudi su rekli da moramo organizirati više susjedskih skupština i mreža skupština, ali kako i na osnovu kojih odnosa je ostalo otvoreno. To je bio jedini nedostatak razgovora. … srešćemo se ponovo u septembru.”
Na Kritu, za vikend referenduma, učestvovao sam na skupu Klinika socijalne solidarnosti kako bi razgovarali o tome kako i da li će formirati autonomnu mrežu – zadržavajući svoju autonomiju od vlade i drugih državnih institucija. Riječ je o besplatnim zdravstvenim klinikama koje vode volonteri i koje su se pojavile 2011. kako bi pomogle u ublažavanju povećane cijene zdravstvene zaštite. Sada postoji skoro šezdesetak ovakvih klinika, od kojih desetak u potpunosti finansira njihova lokalna zajednica, što znači da ne primaju novac od vlade, političkih stranaka, crkve itd. Rezultat skupa nije bila finalizovana verzija mreže, ali su se svi učesnici klinike složili da će nastaviti da funkcionišu autonomno, i bojali su se da će se potreba povećati, a ne smanjiti. Strah koji je već došao do izražaja s novim vladinim paketom štednje.
Domaćin skupa bila je Klinika socijalne solidarnosti u Irakliju. U svjetlu referenduma i povećane štednje, klinika predvodi put u pozivu ljudima širom Grčke i širom svijeta da se udruže u mrežama podrške, solidarnosti i uzajamne pomoći. Njihovo saopštenje delimično glasi:
“#ThisIsACoup. 12/7/2015 Euro Summit. Iznenadjenje za neke. Nije iznenađenje za druge. U oba slučaja, postoji trajno pitanje. Kako je moguć odgovor odozdo da se suprotstavi i negira totalnu financijalizaciju naših života?
Potrebna je podrška za borbu odozdo koja se vodi u Grčkoj. …
Ovo je drugi poziv za Međunarodnu mrežu solidarnosti i uzajamne pomoći. Za ispunjavanje akutnih i dugoročnih potreba u Grčkoj. Od/do samoorganiziranih inicijativa. Cilj je učiniti vidljivim, pokazati efikasnost i provesti u praksi alternativni oblik socijalne solidarnosti u odnosu na oblik institucionalne solidarnosti—EU-ECB-MMF institucije i novi program štednje od strane Evropskog mehanizma za stabilnost (ESM). ) evrozone.
Pojasniti. Poziv nije kontingentan izbor. To prati naše šire napore da razvijemo drugačiji pristup zdravstvenoj zaštiti. Na društvenom, a ne individualnom nivou. Solidarnost, reciprocitet, jednakost, bez ikakve razlike u pogledu rase, boje kože, porijekla, seksualne orijentacije ili vjere. …
Plan je da se krene od autonomnih solidarnih zdravstvenih klinika i da u središtu ove mreže budu autonomne zdravstvene klinike – lokacije koje eksperimentišu na osnovu nekapitalističkih oblika rada, nemedikalizovane zdravstvene zaštite, neinstitucionalne zavisnosti. Svaka klinika će djelovati kao čvorište i koordinirati će se sa drugim samoorganiziranim grupama u svom gradu/širem području. …”
— Zdravstvena klinika i apoteka socijalne solidarnosti – Iraklio, Krit (Cijela izjava)
Odgovor na ovu izjavu bio je ogroman, sa preko stotinu grupa iz cijelog svijeta, posebno iz Latinske Amerike, a već je postignuto nekoliko sporazuma o solidarnosti. Jedan od takvih sporazuma je razmjena usluga između turističke agencije vođene kooperativno u Italiji i kolektiva na Kritu i Atini. Italijani će organizirati ljude da dođu u Grčku, a Grci će koordinirati njihovo stanovanje, hranu, a sve to u direktnoj vezi sa organskim proizvođačima, sastanke i skupove sa grupama koje se organizuju u tim gradovima, od klinika socijalne solidarnosti do alternativnih obrazovnih i stambenih projekata. To je jedan od onoga što će vjerovatno biti stotine novih odnosa, baziranih na odnosima od kretanja do kretanja.
Kako vlast pokazuje da nije voljna da podrži stanovništvo, pokreti odozdo se okupljaju da manifestuju da će raditi na izdržavanju sebe i jedni drugih. Kao slogan ozdravljenog radnog mesta, Vio.Me u Solunu glasi: „Ako ti ne možeš – hoćemo mi“.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati