Četvrt miliona ljudi zakrčilo je ulice glavnog grada prošlog vikenda, dok se gospodin Bush zgodno našao u posjeti sjedištu američke Sjeverne komande u Kolorado Springsu.
Dok su se veterani iz trenutnog debakla u Iraku i veliki broj vojnih porodica koje se protive Bushovoj hunti pridružili gomili demonstranata u Washingtonu kako bi izrazili svoje neslaganje, bilo je i drugih dešavanja vezanih za Irak dok je Bush imao svoju fotografiju u Koloradu.
Nedavno mi je pisao ugovarač kojeg znam koji radi u Iraku. On mi daje periodične novosti o tome kako je život u bazi u kojoj radi kao podrška vojsci. napisao je:
„Još jedan konvoj je teško udario – 3 vozača poginula i mnogo drugih ranjeno – ne znam da li su to još moji prijatelji. Oni ne vole da reklamiraju ovakve stvari mnogo ovde jer uzrokuju da se izlazni avioni pune – jedini problem je što u Hjustonu čeka više aviona [da dođu ovamo]. Lakovjerni čekaju svoju priliku kod ukaljanog mjedenog prstena. [Ja i moji prijatelji] slažemo se da nas je politika nafte ove zemlje dovela na put Armagedona.â€
Najmanje 1,917 američkih vojnika je sada poginulo u Iraku, 16 samo u prošloj sedmici. Najmanje 10 puta veći broj je doživotno ranjen, i fizički i psihički.
Stoga ne treba da čudi što je ovoliki broj ljudi ovog vikenda prodefilirao glavnim gradom, niti što su toliki veterani i članovi porodica kojima je ovoga jednostavno dosta. Ljudi sa kojima sam razgovarao na demonstracijama izrazili su osjećaj ljutnje i nestrpljenja prema ovoj takozvanoj administraciji.
Tako da nije trebalo da bude iznenađenje ni to što smo videli znak u demo verziji sa malom perecom nacrtanom na kojoj je pisalo: „Daj perecu još jednu šansu!“
Nedavne vijesti o nekoliko hrabrih vojnika iz 82. zračno-desantne koja govore (pod uvjetom anonimnosti u izvještaju Human Rights Watch-a) o tome kako su “ispraznili svoju frustraciju tako što su sistematski mučili iračke zatočenike od 2003. do 2004., udarajući ih bejzbol palicama i polivanje ih hemikalijama - možda je šokiralo neke ljude ovdje u SAD-u. Međutim, to, naravno, nije vijest za vojnike u Iraku, niti za Iračane.
Jedan vojnik koji je trenutno u Iraku koji radi kao medicinar mi je prije nekoliko dana napisao:
„Radim bolovanje za pritvorenike. Mislim da trenutno imaju mehaničare koji čuvaju zatočenike. Razgovarao sam s njima par puta i dali su komentare poput „da su pritvoreni, vjerovatno su loši...“ Par puta sam istakao da: 1) bi mogli biti nevini i 2) da su još uvijek ljudi. Činilo se da su stražari to zaista priznali. Ali skoro da svi znaju da je car gol, ali pokušavaju da se drže ideje da nosi novu odjeću. Kada neko istakne da je možda gol, to mu daje slobodu da i to prizna. Mislim da je prava travestija američki narod. Bez izlaganja Iračanima, sve što vide na vijestima je da mi ubijamo loše momke, a oni ne vide izbjegličke kampove, ili kako uništavamo gradove (kolateralna šteta izgleda kao lijep izraz, jer nisu njihovi domovi ono što Uništavaju se sinovi i kćeri njihovih prijatelja koji bivaju ubijeni.) Oni ne vide slučajan način na koji se većina vojnika osjeća o uništavanju imovine. Sve što vide je ono što im se kaže, i osim ako nije otisnuto pečatom korporacije, nedostaje legitimitet u njihovim očima i biva potisnut u 'ekstremističku poziciju'.
Mišljenje mojih prijatelja o obmanjivanju američkog naroda od strane korporativnih medija o užasnoj stvarnosti u Iraku važi i za druge zemlje. Pritisak Bushove administracije na medije nije ograničen samo na SAD.
U prethodnom blogu
<http://dahrjamailiraq.com/weblog/archives/dispatches/000256.php>, pisao sam o tome kako je američka ambasada izvršila pritisak na novine u Turskoj da objavljuju manje vijesti o Iraku od novinara poput mene, Roberta Fiska i Naomi Klein.
Sinoć, ovdje u DC-u, razgovarao sam sa Steliosom Kouloglouom, novinarom Hellenic Broadcasting Corporation u Grčkoj. Njegov program na javnoj televiziji osvojio je nekoliko nagrada za istraživačko novinarstvo i ostaje izuzetno popularan u svojoj zemlji.
Na godinu dana od pada Bagdada, aprila 2004., njegova stanica je emitovala dokumentarni film koji je producirao pod naslovom '25 laži za prodaju rata', naslov koji ne treba objašnjavati nikome ko nije u potpunosti sadržan u poricanju .
„Saznao sam kroz curenje da američka ambasada u Grčkoj vrši politički pritisak na našu vladu kako bi izvršili pritisak na moju televiziju da prikaže moj dokumentarac“, rekao mi je u svom hotelu.
„Postalo je jasno, nakon vaših izbora '04, kada je Bush ostao na funkciji, da je njegova administracija postala mnogo agresivnija“, objasnio je on. „Američka ambasada je počela da traži da se naš program prekine. To su govorili ne samo portparolu našeg programa, već direktno našoj vladi! Njihov protest je poprimio mnogo službeniji karakter, a to nisu ni pokušali da prikriju.”
Budući da je 25 godina novinar i da je izvještavao o ratu u Jugoslaviji, kao i da je radio u Moskvi tokom Perestrojke, rekao je da je ova vrsta otvorenog političkog pritiska za njega prva.
„Nikada nisam doživeo ovakav politički pritisak, čak ni u Rusiji kada sam bio kritičan prema Gorbačovu, ni u Jugoslaviji kada sam bio izuzetno kritičan prema Miloševiću“, dodao je on.
Nedavno i malo bliže kući ovdje u SAD-u, Doug Ireland piše:
„Međunarodno poznatom dopisniku The Independenta – velikom britanskom novinaru [i građaninu] Robertu Fisku – zabranjen je ulazak u Sjedinjene Države. Fisk decenijama pokriva ratna područja, ali je prije svega poznat po prodornom izvještavanju sa Bliskog istoka više od 20 godina. Njegovo kritičko izvještavanje o anglo-američkoj invaziji na Irak, i kontinuiranoj okupaciji koja je uslijedila, više puta je razotkrilo kampanje dezinformacija američke i britanske vlade. Također je razotkrio kako je većina novinskih izvještaja iz Iraka 'hotelsko novinarstvo' - fraza koju je skovao Fisk.'
On nastavlja:
„Dnevnik New Mexican izvještava da „U.S. Imigracioni zvaničnici odbili su u utorak [20. septembra] da dozvole Robertu Fisku, dugogodišnjem dopisniku londonskog lista The Independent sa Bliskog istoka, da se ukrca na avion iz Toronta za Denver. Fisk je bio na putu za Santa Fe na rasprodanom nastupu u seriji čitanja i razgovora Lannan fondacije u srijedu navečer. Prema Christie Mazueri Davis, službenici programa Lannan, Fisku je rečeno da njegovi papiri nisu u redu. Davis je u srijedu u posljednjem trenutku dogovorio da Amy Goodman, voditeljica dnevne informativne emisije Pacifica Radios, Democracy Now!, intervjuira Fiska putem satelita sa televizijske stanice u Torontu…” Snimak ovog satelitskog intervjua uskoro će biti dostupan na Lannan fondaciji web stranica.â€
Dok smo se sinoć spremali da napustimo njegov hotel, moj kolega Stelios Kouloglou je u polušali ponudio: „Grčku možete doći bilo kada, bilo na odmor ili politički azil.“
Samo sam se napola nasmijala dok sam se rukovala s njim.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati