Primjedbe pripremljene za događaj Out of Iraq u Washingtonu, DC, na dan 164 Out of Iraq Events širom zemlje, 7. januara 2006.

Predsjednik Nixon je slavno rekao da ako predsjednik to učini, to je legalno. I on to nije smislio sam – to je način razmišljanja koji je dugo bio valuta u Americi.

Danas se širom zemlje dešava preko 150 događaja iz Iraka poput ovog. Učestvuje desetak članova Kongresa. Govore brojni kandidati za Kongres, lokalni izabrani zvaničnici i nacionalni lideri mirovnog pokreta. Okupljaju se velike gomile. Videćemo kakav će posao mediji da primećuju. Do sada su najviše pokrivali progresivni i desničarski radio. Događaj u New Yorku će biti emitovan na Air America/Nation radiju u 7:XNUMX ET, čim se ovaj događaj završi.

Kada sam jučer govorio u jednoj desničarskoj radio emisiji, čuo sam od pozivatelja koji bi parafrazirali Niksona na sljedeći način: Ako američka vojska to učini, to je legalno.

Pokušao sam da saopćim da je prema svim standardima međunarodnog prava i američkih zakona koji uključuju te standarde, napad na Irak bio nezakonit. Ovo nije rat koji se vodi u samoodbrani – barem ne od strane Amerikanaca – i ovo nije rat koji su odobrile Ujedinjene nacije.

Ali tu sam bezglavo trčao i protiv ostataka laži koje su pokrenule ovaj rat i protiv kleveta i podsmijeha koje je vojno-medijski kompleks bacio na UN.

Tako da sam pokušao da govorim o nezakonitosti nekog vođenja rata koji je, u celini, protivzakonit. Spisak zločina uključuje gađanje civila, korištenje osiromašenog uranijuma, korištenje bijelog fosfora kao oružja, privođenje i izručenje zatvorenika, mučenje, prisluškivanje bez odobrenja suda, odavanje identiteta agenta CIA-e, izricanje žestoke odmazde brojnim zviždačima, laganje Kongresu, i Colin Powell UN-u s hrpom laži o radu UN-a – šarada koja je očito usmjerena samo na američke medije.

Pokušao sam se posebno fokusirati na upotrebu bijelog fosfora u Faludži, gdje je naša vojska topila kožu s djece i spaljivala ih do smrti.

Jedan marinac je pozvao da me prokaže. „Znate zašto te ljude ubijaju“, rekao je. “To je zato što puštaju pobunjenike da se kriju u njihovoj kući.”

Sada sam sreo dosta američkih veterana ovog rata koji naporno rade da ga okončaju. Moguće je proći vojnu obuku i ne izaći napolje misleći da je u redu spaljivati ​​porodice ako možda kriju nekoga koga zaista želite da ubijete. Ali nije moguće svaki dan slušati desni radio i ne misliti na to. Ili ako ne mislite tako, barem mislite da postoji legitiman argument za izbjegavanje razmišljanja o tome.

Dakle, postoji priličan skok za ljude koji svaki dan ne čuju ništa osim laži ako će sam rat doživljavati kao zločin, a samim tim i svako ubistvo agresora, Sjedinjenih Država, kao ubistvo.

Ali linija razmišljanja koja dopušta taj zaključak dugo je bila prisutna iu Sjedinjenim Državama. Generacija naših baka i djedova odigrala je veliku ulogu u stvaranju za svijet. Otac Džordža W je svoju odluku da ne izvrši invaziju na Bagdad tokom Zalivskog rata objasnio ovim rečima:

“Pokušaj eliminacije Sadama .. izvukao bi nesagledive ljudske i političke troškove. Uhapsiti ga je vjerovatno bilo nemoguće... Bili bismo primorani da okupiramo Bagdad i, u stvari, vladamo Irakom... nije bilo održive 'izlazne strategije' koju smo mogli vidjeti, kršeći još jedan od naših principa. Štaviše, samosvjesno smo pokušavali da postavimo obrazac za rukovanje agresijom u svijetu nakon Hladnog rata. Ulazak i okupacija Iraka, na taj način jednostrano prekoračujući mandat Ujedinjenih naroda, uništilo bi presedan međunarodnog odgovora na agresiju za koji smo se nadali da ćemo uspostaviti. Da smo krenuli putem invazije, Sjedinjene Države bi mogle i dalje biti okupatorska sila u ogorčeno neprijateljskoj zemlji.”

http://www.thememoryhole.org/mil/bushsr-iraq.htm

Zadatak koji danas leži na našim plećima je obnavljanje međunarodnog pravnog standarda na koji se pozivao Bush Stariji i koji je Bush Mlađi uništio. Ako želimo da okončamo ovaj rat, i ako želimo da sprečimo sledeće, moramo da pozovemo Busha, Cheneyja i kompaniju na odgovornost. A to znači opoziv. A to znači optužnice.

Što efikasnije razotkrivamo laži koje su pokrenule rat, to će manje Amerikanaca vjerovati u laži da se postiže napredak i da bi povlačenje stvorilo haos. Što manje Amerikanaca vjeruje u najnovija ex post facto opravdanja ovog zločina, prije će se Iračani osloboditi okupacije koju 60 do 80 posto njih želi da se okonča.

Većina Amerikanaca također želi da se ovaj rat okonča. Ankete pokazuju da većina Amerikanaca želi potpuno povlačenje u roku od godinu dana. Oni također pokazuju da većina Amerikanaca želi postupak opoziva ako je Bush lagao o ratu. I većina kaže da je lagao.

Kongresmen John Conyers predstavio je nacrt zakona za stvaranje odabranog odbora koji će istraživati ​​i davati preporuke o opozivu. Ovo je paralelno s time kako je započeo postupak opoziva protiv Nixona. Nekoliko kosponzora je već potpisalo ugovor, uprkos tome što je Kongres na pauzi. Možete zamoliti svoje članove Kongresa da kontaktiraju Conyersovu kancelariju i dodaju svoja imena u H Res 635. Molimo sve da nazovu okružnu kancelariju svojih članova Kongresa ovog ponedjeljka.

http://www.pdamerica.org

Svako ko živi u okrugu kongresmena Jima Morana trebao bi mu zahvaliti što je bio domaćin ovakvog događaja u četvrtak sa kongresmenom Johnom Murthom, ali ga ispitati o primjedbi koju je tamo iznio u smislu da je opoziv u suprotnosti s demokratskim procesom. Možda bi neko mogao čak i dostaviti kopiju američkog ustava kancelariji kongresmena Morana.

Također trebamo zahvaliti kongresmenu Conyersu što je govorio na ovakvom događaju danas u Michiganu, i Bobby Scott dolje u plimnoj vodi u Virdžiniji, i Diane Watson, Jim McDermott, Adam Smith, Bob Filner, Martin Sabo, Marty Meehan i Jay Inslee. Svi ovi članovi mogu ili ne moraju biti spremni pridružiti se većini Amerikanaca u protivljenju ratu i podršci opozivu, ali su voljni razgovarati sa svojim biračima, a to je više nego što možete reći za većinu njihovih kolega. I treba da se zahvalimo Mikeu Hershu i Christine Yorty i Karen Bradley, i Kevinu Zeeseu, i svima ostalima koji su pomogli u organizaciji ovog događaja u Washingtonu, i Andyju Shallalu na obezbjeđenju lokacije.

Prije nego što završim, dozvolite mi da kažem još jednu stvar o opozivu. Prečesto je odgovor koji se čuje na to da je "Pa, da, ali Čejni bi bio gori." Dozvolite mi da vam dam pet razloga da prestanete da brinete o Diku Čejniju.

1. Cheney sada vodi emisiju iza pozornice. Bilo bi nam bolje da on bude ispred sebe kao hodajuća reklama za glasanje protiv republikanaca.

2. Impeachment i uklanjanje sa funkcije su dvije različite stvari, od kojih jedna nikada nije urađena u istoriji SAD-a. Republikanci su uništili ono što je preostalo od Demokratske stranke opozivom Clintonove. Nisu ga smijenili sa funkcije.

3. Istraga o opozivu, kao i prijedlozi za osudu, sami po sebi imaju obrazovnu i političku svrhu i vode nas ka opozivu. Prestanimo skakati pet koraka ispred sebe kako bismo maštali o porazu.

4. Nemoguće je istražiti Busha ili Cheneyja bez inkriminacije drugog.

5. Ako se ne možete opozvati za najveći zločin koji se može zamisliti, odvođenje nacije u rat na osnovu laži, onda nikada ne možete opozvati, ili opoziv mora biti rezervisan za seks.

http://www.afterdowningstreet.org/?q=node/6493

 

---