Nekoliko miliona ružičastih papirića nedavno je otkriveno na mjestu napuštene farme pilića. Svjedoci koje smo intervjuirali kažu da su poruke prenijeli vojni zrakoplovi koji su očigledno patrolirali tim područjem prije nego što je raspisan opći karantin zbog izbijanja ptičjeg gripa H5N1.
Slijedi gruba transkripcija.
13 februar 2004
Draga domaća kokoš (Gallus gallus),
Do sada ste čuli za glasine, priče o crnoj plastici, plinu i lopatama. Možda ste čak i vidjeli slike. “Vezani u vrećama i živi zakopani”, “Vratovi iscijeđeni”, “Prebijeni na smrt”, “Milioni zaklani.” Ti spoilsport reporteri su prenosili priče po novinama i TV-ima, uprkos svim naporima našeg šefa karantina dr. Huttona. Sada ih je previše, previše priča, previše informacija. Tako da neću pokušavati da sakrijem vesti od vas. Šaljemo momke. Moraćemo da te pustimo.
Moramo se zaštititi.
To im mi govorimo. Ali dobro, pošto se naš radni odnos bliži kraju, mogao bih i da priznam da to nije sasvim tačno. Tu su i druga pitanja. Nisam siguran da će vaša vrsta razumjeti zamršenost naše vrste ili zaista nijanse čak i viših organizama – poput naše potpuno nove, društveno dizajnirane globalne ekonomije. Ipak, s obzirom na trenutne okolnosti, pretpostavljam da zaslužujete kratak vodič o nekim osnovnim karakteristikama ljudskih poslova i zašto se to moralo dogoditi.
Gledajte, za početak, najbolje je shvatiti da ne postoji takva stvar kao što je 'ljudsko biće'. Vi imate svoje pijetlove i imate svoje kokoške. Pa,. naša vrsta je podijeljena i na razne druge načine, tako da neki od nas rade dobro, neki ne tako dobro, a većina zapravo uopće ne postoji.
Cijela ova konglomeratna masa ljudskih bića u osnovi živi na farmama i u jatima, baš kao i vi ptice i druge životinje. U našem svijetu, stadima vladaju pastiri, koji su u osnovi ljudi koji 'poseduju' stvari i žele da ih 'obavljaju'. Pastiri koriste pse kako bi zaplašili stado i držali ih da se kreću u pravom smjeru kako bi se te 'stvari' zaista 'svršile'. Mislim da to ipak nije tako komplikovano. Hajde da nastavimo sa razlogom zbog kojeg čitate ovo pismo.
Ljudi se, kao stado, plaše bolesti. Plaše se zaraze životinja i ljudi. I zaista se boje zaraze ljudi-ljudi. Samo spomenite pacove ili bubonsku kugu ili epidemiju gripa iz 1918. i oni jure okolo kao bezglavi... o, izvinite.
Ali na duge staze, zaista, sve je to zanemarljivo. Postoji mjesto koje se zove Afrika, na primjer, koje je posebno teško pogođeno zaraznom, neizlječivom zarazom ljudi-ljudi. Neki čak kažu da je 11 miliona ljudi umrlo tamo kao rezultat. Ali većina drugih mjesta nije u panici oko toga. Uglavnom im samo pošaljemo karticu 'ozdravi uskoro' i promijenimo kanal.
Vidite, zahvaljujući pastirima, ljudi se ne boje uvijek onoga što je zaista opasno za njih. Bolest koja se zove siromaštvo, na primjer, svake godine ubije bezbrojne broj nas. Ima toliko drugih. Duvan, odbrana od balističkih projektila, uništavanje životne sredine, kako to kažete – koga je zaista briga? Ali skrećem pažnju.
Međutim, postoji još jedna zaraza, koja je ozbiljnija jer izbezumljuje pastire. Ovo je vrsta bolesti zbog koje se zaista tresemo u čizmama: zaraza ekonomije i ekonomije.
Postoji nekoliko mutacija ovog virusa. Jedna vrsta, nešto manje štetna, zasniva se na panici. Negdje se dogodi nešto loše i glasine se šire i uskoro su svi toliko uplašeni da prestanu da troše svoj novac. Područje u kojem se odvija ova vrsta zaraze je kritično u smislu prijetnje cjelokupnom organizmu, te stoga mora biti obuzdano.
SARS je dobar primjer, jer je i stvarna bolest ljudi i ljudi i uzrok panike koja je prijetila da mutira u zarazu privrede i privrede. U poređenju sa smrtonosnijim oboljenjima ljudi-ljudi koje su rutinske u drugim dijelovima svijeta, SARS nije bio tako velika stvar (1). Ali zaboga, ekonomska bolest! Azija je ovih dana na neki način veliko srce organizma, pa smo to morali prilično brzo da ugušimo. U malom mjestu zvanom Hong Kong morali su da povećaju socijalna davanja (industriji) u iznosu od 1.5 milijardi američkih dolara kao dio paketa „olakšice“ (2) prije nego što smo spriječili SARS.
Azija je oduvijek bila podložna takvim bolestima, postojala je slična, ali smrtonosnija zaraza ove vrste još 1997. Kakav strah. Neke od tih ekonomija su skoro pale. I tako su se lijepo slagali.
Ali daleko najmalignija vrsta zaraze ekonomije i ekonomije ponekad se naziva 'prijetnja dobrog primjera' (a ne njeno kliničko ime). Vidite, ponekad se dijelovi stada ne slažu sa pastirima. Možda misle da bi „prvi korisnici razvoja resursa jedne zemlje trebali biti ljudi te zemlje“. Možda su zabrinuti zbog „šire raspodjele bogatstva i podizanja životnog standarda” stada (3). A ako se neko iz jata tako razboli, ko zna koliko će i drugih? A gdje bi onda bili pastiri?
Imali smo velikih problema da sprečimo takve bolesti u Vijetnamu i drugim delovima Azije. Prema ovom tipu Henryju Kissingeru, još jedno mjesto zvano Čile imalo je “virus” koji bi “zarazio” regiju efektima sve do Italije.” (4) Osamdesetih godina prošlog stoljeća ovo mjesto zvano Nikaragva postalo je pravi „rak, upravo ovdje na našoj zemlji“. (1980)
Naš lijek za ovo u Aziji, kao i drugdje, uvijek je bio vraćanje “povjerenja investitora”. Investitori su na neki način krdo u stadu – sviđaju nam se, ali su skloni da budu pomalo panični. Zato im ponekad morate pokazati da nema razloga za brigu, da treba da drže svoj novac na određenom mjestu, da neće izgubiti ostajući na mjestu. Postoje razni lijekovi ove vrste. Jedna od njih je nekada bila poznata kao "diplomacija topovnjače". To je prilično invazivan oblik liječenja. Mislim da to danas zovu promjenom režima, demokratizacijom ili oslobođenjem.
Drugi oblik tretmana, ne baš tako drastičan, je da sa entuzijazmom pokažemo investitorima da nema razloga za strah jer nešto radimo. Bilo šta. Lideri koji govore žestoko, reklame na TV-u, volonteri koji mete ulice i ribaju trotoare. Nazovite to svojevrsnom panacejom.
Tu takođe dolazite.
U svakom slučaju, svidjela nam se ideja da prikažemo sve te slike ludih krava, kokošaka oboljelih od gripe, brda crnih od zapaljenih tijela, ždralova, leševa i masovnih grobnica. Tim bolje da ljudi steknu predstavu o tome šta je 'neophodno' u datom trenutku. Nije isto kada demonizirate kulture ćelija, virusa i bakterija. Na kraju krajeva, krdima vlada strah, tako da su živi demoni koji dišu na neki način dvostruke namjene. Čuli smo da će negdje dolje doći do kuge epskih razmjera koja počinje u svjetskim sirotinjskim četvrtima. (5) Najbolje ih je pripremiti i pripremiti za veliki.
Zato imaj vjeru, draga pile, i pokušaj razumjeti. Postoji mnogo vrsta virusa, truleži, raka i drugih smrtonosnih bolesti. Vaša žrtva – kao i ona miliona vaših bližnjih vrsta, drugih vrsta i ljudi – biće za zdravlje i dobrobit višeg organizma.
Hvala vam na saradnji. Vrsta preovlađuje.
(1) Vidi na primjer: Farmer, Paul. “SARS i nejednakost.” Nacija. 26. maja 2003.
(2). Vidite izvore u ZNetu “Magla SARS-a”. 3. maja 2003.
(3). Citirano u Chomsky, Noam. Profit nad ljudima. Seven Stories Press, 1999.
(3) Citat iz: Chomsky, Noam. Šta ujak Sam zaista želi. 1993.
(4) Vidi Davis, Mike. “Smrtonosna kuga sirotinjskih naselja”. TomDispatch. 3. februara 2004.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati