U ovakvom vremenu, mnogi liberali i progresivni prisjetit će se riječi radničkog aktiviste Joea Hilla: „Ne tuguj, organiziraj se“.
Ali budimo iskreni. U šoku smo. Treba nam vremena za tugovanje. Da se oporavim od traume ovih izbora.
Osjećam se užasno zbog svojih 19-godišnjih kćeri bliznakinja, koje su ove godine glasale prvi put i sada moraju provesti svoje fakultetske godine s Trumpom kao predsjednikom. Oni su uznemireni. Razgovarali su o preseljenju u Kanadu. Bili su poluozbiljni. Cijelu noć smo pričali i slali poruke, pokušavajući se utješiti. Bilo je teško.
Podsjetio sam ih da smo već prošli kroz ovakve periode. Građanski rat. Pozlaćeno doba. Velika depresija.
Rekao sam im da je 1968. godine, kada sam imao 20 godina, Amerika izabrala Richarda Nixona. U to vrijeme smo mislili da je ovo apokalipsa. Radio sam za kampanju Bobija Kenedija. Njegovo ubistvo u junu te godine bilo je traumatično. On bi sigurno pobijedio Niksona, okupio bi pokrete za građanska prava, sindikate i antiratne pokrete i gurnuo da se okonča rat u Vijetnamu, eskalira i rat protiv siromaštva, te da se prošire radnička prava.
Nakon što je Nixon pobijedio, i ja sam razmišljao da se preselim u Kanadu, ne samo iz straha od Nixonovog plana, već i da izbjegnem draft i Vijetnam. Čak sam predao prijavu na Univerzitet u Torontu.
Ali sam ostao. Nisam želeo da napustim svoju zemlju. Kao i mnogi drugi iz moje generacije, želio sam to promijeniti.
Nakon što je Nixon pobijedio Huberta Humphreya u novembru 1968. godine, pojavio se masivni pokret otpora koji je otežao Nixonu da vlada. 1970. godine počeli smo da biramo antiratne kandidate za Kongres. Započeli smo dvorišnu revoluciju organizovanja zajednice u urbanim zajednicama. Tada su aktivisti izgradili i ženski pokret, pokret potrošača i ekološki pokret.
Nixon je napravio veliku štetu (uključujući invaziju na Kambodžu, ubistva u državi Jackson i Kent, infiltraciju vlade i nadzor nad neistomišljenicima), ali je zemlja opstala.
Da, Tramp je gori od Niksona. On je demagog, bela rasa, psihopata. Ali opet ćemo se oduprijeti.
Podsjetio sam svoje kćerke da vjerovatno 35 posto birača sa pravom glasa nije glasalo ove godine. Većina njih su siromašni, obojeni ljudi i/ili mladi. Da su glasali, Clinton bi odnio veliku pobjedu. Ne sudite o cijeloj zemlji po rezultatima izbora. Američki narod, generalno gledano, bolji je od ljudi koji su glasali.
Biće mnogo obdukcija koje će pokušati da objasne kako i zašto je Tramp pobedio. Među ključnim faktorima:
James Comey: Nijedan veći analitičar izbora večeras (čak ni Rachel Maddow) nije spomenuo uticaj nečuvene intervencije direktora FBI Comeya na ishod ovih izbora. To je, više od bilo čega drugog, zaustavilo Clintonov zamah, skrenulo pažnju sa Trumpovog seksa i drugih skandala i ponovo fokusiralo pažnju javnosti na Clintonove mejlove. Više od 20 miliona ljudi glasalo je između njegovog pisma Kongresu prije 11 dana i njegove izjave prije dva dana da FBI nije našao ništa loše u novom talasu Clintonovih mejlova. Pričinjena je velika šteta. Comey, nevaljali direktor FBI-a, bio je odgovorniji za Trumpovu pobjedu od bilo koga drugog. Republikanac pod pritiskom poslanika GOP-a, Comey je namjerno prouzročio štetu.
Suzbijanje birača: Republikanska kampanja za suzbijanje glasača (uključujući zakone o identifikaciji birača i zakonima o lišavanju prava birača) u ključnim državama na bojnom polju – posebno u siromašnim i manjinskim područjima – dala je Trumpu marginu pobjede. To je bilo istina u Milwaukeeju, Philadelphiji, Charlotteu i drugim gradovima. Republikanci su se bavili takvim lažnim izbornim aktivnostima kao što je slanje lažnih automatizovanih poziva crnačkim domaćinstvima sa dezinformacijama o lokacijama i vremenu glasanja. Naši tajanstveni izborni zakoni su također odigrali svoju ulogu. Da je dan izbora državni praznik (kao što je to u većini demokratskih država) ili da većina država ima registraciju birača istog dana, izlaznost među tim grupama bi bila veća, a Clinton bi pobijedila u Wisconsinu, Pennsylvaniji i drugim swing državama , i osvojio predsjedništvo.
Medijska pristrasnost: Glavni mediji dali su Trumpu besplatnu vožnju veći dio prošle godine; tretirajući ga kao normalnog kandidata, a ne kao rasističkog demagoga. To mu je omogućilo da dobije nominaciju za GOP i da stekne popularnost nakon republikanske konvencije. Medijska opsesija Clintonovim mejlovima zamaglila je mnogo ozbiljnije Trampove skandale – njegov neplaćanje poreza, njegov seksizam, lažnu i sebičnu fondaciju, njegove laži o svom bogatstvu, lažne i uvredljive poslovne prakse, njegovo potpuno neznanje o javna politika, Tek u proteklih mjesec dana mediji su se probudili i počeli ozbiljno izvještavati o pravom Trumpu. Ali bilo je premalo, prekasno.
Novac desnice: Braća Koch nisu podržala Trumpa, ali njihovo političko carstvo – uključujući druge desničarske milijardere koji su udružili snage s njima – možda je potrošilo blizu milijardu dolara pomažući republikanskim kandidatima za Predstavnički dom i Senat. To je povećalo izlaznost GOP-a u državama na bojnom polju i pomoglo Trumpu.
Ostali faktori — WikiLeaks, glupi sastanak državnog tužioca Lorette Lynch s Billom Clintonom na aerodromskoj pisti, i postojanost rasizma i seksizma među značajnim segmentom američke populacije — također su igrali ulogu.
Kako je toliki broj anketara pogrešno shvatio? Tramp je imao koristi od onoga što politolozi nazivaju "Bradlijevim efektom". Neposredno prije dana izbora u novembru 1982. godine, ankete su pokazale da će Tom Bradley, afroamerički gradonačelnik Los Angelesa, pobijediti republikanca Georgea Deukmejiana u utrci za guvernera Kalifornije. Ali na dan izbora, Deukmejian je pobijedio. Činilo se da su mnogi birači lagali anketare (ili čak sebe). Nisu hteli da ispadnu rasisti, pa su anketarima rekli da favorizuju Bredlija, ali su glasali za Deukmejana. Očigledno, značajan broj ljudi ove godine je anketarima rekao da glasaju za Clintonovu, ili su bili neodlučni, ali su na kraju glasali za Trumpa. Možda nisu hteli da priznaju anketarima, a ni sebi, da im je draži Tramp od Klintonove.
Budućnost izgleda bolje. Iako je odziv bio nizak među generacijom mlađom od 30 godina, oni koji su izašli na birališta su velikom većinom glasali za Hillary Clinton i liberalne demokrate za Kongres. Latinoamerikanci — najbrže rastući dio biračkog tijela — glasali su velikom većinom za Clintonovu. U roku od nekoliko godina, njihov sve veći broj odredit će izbore na Floridi, Arizoni, Nevadi, čak iu Teksasu.
Bilo je čak i srebrnih stavova u utorak. Glasači u okrugu Maricopa, Arizona, pobijedili su šerifa Joea Arpaija koji napada desničare imigrante. Glasači u državi Arizona, Colorado, Maine i Washington odobrili su u utorak glasačke inicijative za povećanje minimalnih plaća u svojim državama. Glasači u Arizoni i Koloradu odobrili su mjere kojima se zahtijevaju od preduzeća da zaposlenima osiguraju plaćene dane bolovanja. Glasači u Kaliforniji odobrili su glasačke mjere u cijeloj državi za proširenje sadašnjih stopa poreza na dohodak za bogate da plaćaju javno obrazovanje, povećanje poreza na duhan za 2 dolara po paklici, ukidanje zabrane dvojezičnog obrazovanja, jačanje zakona o kontroli oružja i legalizaciju marihuane. A neki bi mogli naći utjehu znajući da je, iako je Trump pobijedio Clinton na Elektorskom koledžu, ona pobijedila na izborima.
Štaviše, sve ankete pokazuju da velika većina Amerikanaca podržava progresivni politički program koji povezuje ekonomski prosperitet sa pravednošću. Oni žele veće poreze za superbogate, jače propise na Wall Streetu i veliki biznis kako bi zaštitili potrošače, radnike i okoliš, značajno povećanje federalne minimalne plaće, neku verziju univerzalnog zdravstvenog osiguranja, posao velikih razmjera -kreiranje infrastrukturnog programa, i pristupačnijih fakulteta i univerziteta.
Ali javno mnijenje, samo po sebi, ne donosi promjene. To je ono što pokreti rade. Amerikanci moraju udružiti snage kako bi se oduprli tamo gdje Trump, Mitch McConnell, Paul Ryan, braća Koch i Wall Street žele uzeti zemlju. Moramo se nadovezati na zamah kampanje Black Lives Matter and Fight for $15, kao i pokrete za zaštitu imigranata, blokiranje cjevovoda Keystone i Standing Rock, oslobađanje od fosilnih goriva i odbranu planiranog roditeljstva i prava žena na izbor.
Treba nam novo rukovodstvo Demokratske stranke. Potreban nam je progresivac poput senatora Elizabeth Warren ili Dicka Durbina, ili kongresmena John Lewisa kao sljedećeg šefa Demokratskog nacionalnog komiteta.
Nije vrijeme da liberali i progresivci, pristalice Bernija Sandersa i sljedbenici Clintonove, upiru prstom. Ovo je vrijeme za saradnju i izradu strategije. Sindikati, planirano roditeljstvo, Sierra Club, NAACP, grupe za organizaciju zajednice, LGBT aktivisti i bogati naprednjaci moraju sarađivati. Progresivci moraju prikupiti novac – stotine miliona dolara – da sada pošalju vojsku plaćenih organizatora u ključne swing države i okruge Housea. Ne možemo samo padobranom gurnuti organizatore u swing države nekoliko mjeseci prije sljedećih izbora. Moramo izgraditi i proširiti bazu organiziranjem običnih ljudi oko lokalnih i nacionalnih pitanja. Moramo pojačati proteste i uključiti se u građansku neposlušnost kako bismo zaustavili inicijative Donalda Trumpa. A mi treba da registrujemo birače, kako bi bili "zapaljeni i spremni" za međuizbore za dvije godine i predsjedničku utrku 2020.
Moramo postaviti temelje za demokrate da vrate Kongres 2018., a zatim izaberu Elizabeth Warren za predsjednicu 2020. godine.
Oplakujte naše gubitke. Onda se organizuj.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati