Nakon početnog šoka nedavne presude Vrhovnog suda kojom je potvrđena zabrana abortusa predsjednika Busha, vrijeme je da se prizna puna realnost odluke. Prema Američkom koledžu za akušerstvo i ginekologe – koji predstavlja 90 posto akušera/ginekologa u SAD-u – presuda je štetna po zdravlje žena. Ali odluka Suda se odnosi na mnogo više od prava žene da bezbedno prekine trudnoću. To je zato što je današnji Vrhovni sud proizvod Bušove administracije (novopridošli sudije Roberts i Alito su prenijeli odluku); a Bushova administracija je proizvod kršćanske desnice. Svi koji su gledali kako kršćanska desnica otklanja pristup pobačaju i razdvajanje crkve i države zna da je kriminaliziranje abortusa samo vrh kršćansko-fundamentalističkog ledenog brega i da je njihov plan globalnog opsega.
Globalizacija kulturnog rata
Danas, Regent, vodeći univerzitet otvoreno teokratskog krila Hrišćanske desnice, ima 150 bivših studenata koji rade u Bushovoj administraciji. Njihova misija alma mater: pružiti “hrišćansko vodstvo za promjenu svijeta”. Poništavanje Roea protiv Wadea u SAD-u bila je njihova glavna preokupacija, ali kao misionari, bojno polje kršćanske desnice je cijeli svijet. Aktivisti Hrišćanske desnice su prije mnogo godina prepoznali da ne pobjeđuju ni u jednoj odlučujućoj bitci u domaćem “ratu kulture”. Ali također su primijetile da je glavni ženski pokret uglavnom odsutan iz debata o vanjskoj politici. U poređenju s unutrašnjom politikom, vanjska politika je bila zona slobodna od feminizma - pa su se u nju uselile kršćanske desnice.
Od 2000. godine – kada je jedan od njih konačno u Bijeloj kući – vjerski fundamentalisti su svoju pažnju usmjerili na vanjsku politiku SAD-a kao nikada prije. Počeli su tamo gdje počinju svi vjerski fundamentalisti: sa uspostavljanjem kontrole nad ženskim tijelima. Za njih je podređenost žena i mikrokosmos i preduslov za svijet koji žele stvoriti. A svi znaju da je siguran način da se žene potčinite spriječiti da kontrolišu svoju plodnost. Na kraju krajeva, kada ne možete da odlučite da li, koliko često, ili čak sa kim ćete imati decu, šta možete da odlučite?
Zato je prva velika isplativost Hrišćanske desnice od Busha bila rekonstrukcija “globalnog pravila začepa”, koje zabranjuje organizacijama koje primaju američka sredstva da savjetuju, upućuju ili daju informacije o abortusu. Usvojeno drugog dana Bushovog mandata, pravilo o gegu natjeralo je ne samo one koji pružaju usluge abortusa, već i cijele klinike da se zatvore - sve u najsiromašnijim zemljama svijeta, gdje zdravstvene usluge zavise od međunarodne pomoći. UN procjenjuju da je uskraćivanjem ženama pristup kontracepcijskim sredstvima i nizu zdravstvenih usluga, Bushovo pravilo začepljenja dovelo do dodatnih dva miliona neželjenih trudnoća i više od 75,000 smrtnih slučajeva novorođenčadi i djece. Štaviše, budući da postoji direktna veza između sposobnosti žena da kontrolišu svoju plodnost i njihove sposobnosti da izbjegnu siromaštvo, pravilo gaga krši niz društvenih i ekonomskih prava, pored ženskih reproduktivnih prava.
Posvećenje Ujedinjenih nacija
Religijski fundamentalizam su izmislili američki protestanti krajem 19. veka, ali sada postoje moćni fundamentalistički pokreti u Latinskoj Americi, Istočnoj Evropi, Africi, Bliskom Istoku i Južnoj Aziji koji svi rade na ograničavanju prava žena u ime religije. . Mnogi od njih postali su popularni tokom Hladnog rata, kada su SAD podržavale fundamentalističke grupe kao protuotrov za uticaj Sovjetskog Saveza i sekularnih nacionalista.
Širenje religioznog fundamentalizma pomoglo je transformaciji Ujedinjenih nacija iz „bezbožne institucije“ koju ocrnjuje hrišćanska desnica u arenu potencijalnih saveznika, zrelih za infiltraciju. Za vrijeme Busha, vjerski fundamentalisti su imenovani da predstavljaju SAD na međunarodnim konferencijama o zdravlju i ljudskim pravima. Oni su se udružili sa Vatikanom (koji uživa kvazi-vladin status u UN), Iranom i drugima koji žele da razotkriju i preoblikuju dnevni red UN. Kako je rekao Austin Ruse, predsjednik katoličkog instituta za porodicu i ljudska prava sa sjedištem u SAD, koji “prati aktivnosti UN-a”, “bez zemalja poput Sudana, abortus bi bio priznat kao univerzalno ljudsko pravo u dokumentu UN-a”.
Tamo gdje je odanost drugih zemalja fundamentalističkim vrijednostima bila slaba, američki vjerski fundamentalisti su se oslanjali na čisto maltretiranje u UN-u. Ovi delegati su se osjećali dvostruko osnaženim – kao izaslanici “jedine prave vjere” svijeta i njene jedine supersile. Tokom proteklih šest godina, globalna ekonomska, politička i vojna moć Sjedinjenih Država bez premca omogućila je kršćanskim fundamentalistima da proguraju međunarodne politike javnog zdravlja i ljudskih prava koje su imale ozbiljne posljedice za žene širom svijeta. Za vreme Busha, uspeli su da uskrate pilulu za jutro posle silovanja na Kosovu i zabranili pristup kondomima i seksualnom obrazovanju u Africi poharanoj AIDS-om.
Vratimo sve kući
Uglavnom, politike poput ove nisu koštale glasova Republikanske stranke jer nisu uticale na žene u SAD-u – barem ne u početku. Ali američki napad na reproduktivna prava žena u inostranstvu, praćen nedavnom presudom Vrhovnog suda, oštar je podsjetnik da ideološki gledano, ne postoji takva stvar kao što je vanjska politika. Hrišćanska desnica nastoji da ograniči prava žena u zemlji, baš kao što to čine na međunarodnom nivou – kao deo jedne koherentne „vizije“ koja uključuje mnogo više od sveta bez abortusa.
Trebamo samo pogledati zemlje u kojima su vjerski fundamentalisti preuzeli prednost u kreiranju politike da bismo vidjeli kuda bi nas kršćanska desnica htjela odvesti. Fundamentalisti različitih religija oslanjaju se na različite tekstove i djeluju u različitim kulturama i kontekstima. Ali kada je u pitanju njihova rigidna i retrogradna rodna ideologija, oni pokazuju mnogo više zajedničkog nego razlika. Program kršćanske desnice proteže se na ograničavanje prava žena na rad, jednakost pred zakonom, obrazovanje i slobodu od niza rodno zasnovanih kršenja ljudskih prava, uključujući nasilje u porodici i silovanje u braku. A “vizija” kršćanske desnice nadilazi napade na bilo koji usko shvaćen pojam “ženskih prava”. Oni traže više od one vrste mesijanskog militarizma koji je karakterizirao Bushov odgovor na 9. septembar (koji je prvobitno nazvao “križarski rat”), i više neoliberalne ekonomske politike koja obećava veću propast siromašnim ljudima i ekologiji svijeta.
Uzvraćanje
Dakle, kako da se suprotstavimo pokretu koji sada ima milione pristalica, a potrošio je milijarde na izgradnju think tankova, univerziteta, medija i mašina za lobiranje u potrazi za svojim programom?
Prvo, biće potrebno više od politike jednog problema zasnovanog na uskom tumačenju reproduktivnog izbora. U mnogim dijelovima svijeta, prisilne politike “planiranja porodice” koje krše pravo žena da imaju djecu predstavljaju prijetnju njihovoj reproduktivnoj slobodi kao i nedostatak pristupa abortusu. Za ljude posvuda, reproduktivna prava moraju biti povezana sa socijalnim i ekonomskim pravima tako da svaka beba ima pristojan smještaj, dovoljno hrane i čiste vode, zdravo, mirno okruženje i druga prava sadržana u Konvenciji UN-a o pravima djeteta. Bush – uz svo svoje podmetanje oko “prava” fetusa – blokira jednoglasnu globalnu podršku toj Konvenciji. (Jedina druga zemlja koja odbija da ga ratificira je Somalija, koja nije imala vladu 16 godina.)
Drugo, moramo proširiti naše razumijevanje “ženskih pitanja”. Napad na prava na abortus samo je jedan aspekt vjerskog fundamentalističkog programa koji ugrožava ne samo slobodu žena, već i međunarodni mir i sigurnost, domorodački kulturni opstanak i sekularnu, demokratsku političku tradiciju širom svijeta. Sve su to ženski problemi. Treće, potreban nam je novi progresivni dijalog koji daje više prostora za religiozne ljude koji rade na suprotstavljanju fundamentalističkim agendama, podstaknutim njihovom vlastitom politikom zasnovanom na vjeri.
Ukratko, potrebna nam je strategija koja prepoznaje veze između ženskih reproduktivnih prava i čitavog spektra ljudskih prava, te između žena u SAD-u i žena širom svijeta. Ne radi se o tome da svako od nas treba da se bavi svim mogućim političkim pitanjima istovremeno. Ali gde god da nas naša uverenja pokreću na akciju, hajde da delujemo sa svešću o tome kako se naš deo slagalice uklapa u širu sliku sveta na čijem stvaranju radimo. Jer, iako se može činiti da se prošlonedeljna presuda Vrhovnog suda odnosi samo na ograničavanje pristupa abortusu, oni koji su godinama radili na tome da se to postigne vide odluku kao jednu bitku u ratu da se cijeli svijet prepravi po ugledu na Jerry Falwella.
********************
Yifat Susskind je direktorica komunikacija MADRE, međunarodne organizacije za ljudska prava žena, i autorica nedavno objavljenog izvještaja „Obećavajuća demokratija, nametanje teokratije: rodno zasnovano nasilje i rat SAD u Iraku“, dostupnog na internetu na adresi www.MADRE.org .
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati