Izvor: Centar za ekonomska i politička istraživanja
Kada stopa nezaposlenosti raste, standardna tema u medijima je da radnici nemaju odgovarajuće vještine. To smo vidjeli juče u New York Timesu kada je an članak rekao nam je "Pandemija je ubrzala zahtjeve za kvalifikovanijom radnom snagom." Govori nam kako je rast rada na daljinu kao odgovor na pandemiju doveo do veće potražnje za kvalificiranom radnom snagom i manje potražnje za manje kvalificiranim radnicima.
Ključna stvar u ovoj vrsti argumenata je da su problem radnici, koji nemaju odgovarajuće vještine, a ne ekonomija koja ne stvara dovoljnu potražnju za radnom snagom. Naravno, dobijamo ovaj argument o nedostatku vještina svaki put kada stopa nezaposlenosti raste. U ljeto 2010. godine, kada je Velika recesija još bila blizu svog kraja, NYT je pokrenuo Komad govoreći nam o nedostatku vještina u proizvodnji. U narednih devet i po godina ovaj sektor je dodao skoro 1.3 miliona radnih mjesta (11.3 posto), bez značajnog poboljšanja vještina američke radne snage. Ukupna stopa nezaposlenosti pala je na 3.5 posto, opet bez većeg povećanja vještina u američkoj radnoj snazi.
Fokus na jaz u vještinama je još više bijesan jer čak i kada bi postojao problem sa potražnjom za vještinama, to bi bilo rezultat politike, a ne tehnologije, kao što članak implicira. Imamo mnogo poslova u oblastima kao što su kompjuteri i biotehnologija jer vlada daje monopol na patente i autorska prava u tim oblastima. Ako smo zabrinuti da stvaramo preveliku potražnju za ljudima s naprednim vještinama, a premalo za ljudima sa nižim obrazovanjem, možemo te monopole učiniti kraćim i slabijim, ili ih možda uopće nema.
Ova druga mogućnost bi trebala biti glavna tema debate u kontekstu pandemije. Vlada plaća milijarde dolara farmaceutskim kompanijama za istraživanje i testiranje različitih tretmana i vakcina za borbu protiv koronavirusa. Nevjerovatno, nakon što je unaprijed uložila milijarde dolara i preuzela velike rizike, vlada daje kompanijama patentne monopole koji će im omogućiti da naplaćuju šta god žele za ono što je razvijeno od vladinog nikla.
To će vjerovatno značiti preraspodjelu desetina milijardi od svih ostalih dioničarima, najvišim rukovodiocima i ključnim zaposlenima u ovim kompanijama. Ako ne želimo da vidimo ovu uzlaznu preraspodjelu (također sa crnog na bijelo, budući da su korisnici u ovoj priči gotovo sigurno pretežno bijeli), ključ nije više vještina za naše radnike, ključ je da država ne daje patentne monopole za rad koji je platio.
Da budemo jasni, ovo nije argument protiv obrazovanja i obuke. Za radnike i privredu bi bilo dobro da imamo bolje obučenu radnu snagu. Ali razlog zašto imamo visoku nezaposlenost danas, a možda i visoku nezaposlenost još neko vrijeme u budućnosti, nije nedostatak vještina, to je neuspjeh ekonomske politike.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati