U ovom zatvoru svakim danom je manje važno da li je Izrael bacio još jednu bombu na Rafaha ili Kan Younisa. Izrael ima vojnu kontrolu nad 42% pojasa Gaze kako bi "zaštitio" svojih 6,000 ilegalnih izraelskih doseljenika. Mnogi od doseljenika su naoružani. 1.25 miliona Palestinaca umire na manje od 60% zemlje. Mnogi Palestinci su bez vode, ne smiju kopati nove bunare, bez posla su i bez novca da dobiju medicinske usluge ili hranu. Najveći dio prijevoza je magarcem i kolima. Automobili su smrskani ili nedostupni. Palestincima nije dozvoljen ulazak. Nema izlaza.
U Namsaviju, području izbjegličkog kampa Khan Younis direktno na liniji izraelske vatre, raseljene porodice žive u zgradama s rupama veličine Volkswagen buba. Raketna vatra Apache i tenkovsko granatiranje uništili su mnoga područja kampa sastavljena od fudbalskih terena i cementnih stambenih zgrada. Ima djece koja se igraju u pješčanoj zemlji i razbacuju se kada se puca. Polovina stanovništva je mlađa od 15 godina.
Izbjeglice u kampu obično primaju izbjeglice iz područja koja je Izrael buldožerom srušio i preuzeo.
Dva brata, oba inženjera sa magistarskim diplomama, ali bez posla, sada žive u gusto naseljenom Namsaviju. Obojica su imali kuće u blizini kontrolnog punkta Abu Holi gdje je Izrael ilegalno izgradio most za obilaznicu naseljenika. Braća i njihove porodice su bili u svojim kućama, izraelski vojnici su došli sa oružjem. Vojnici su rekli idite. Palestinci mi kažu da nisu imali izbora. Jedan brat mi je rekao: “Trebalo mi je samo 10 minuta da srušim kuću.” Drugi brat je rekao: "Zaista je bilo samo 10 sekundi." Obojica su širom otvorenih očiju i smiju se. Kažu da je beznadežno, da nema budućnosti. Preko 81% stanovništva Khan Younisa živi ispod nivoa siromaštva. Svuda ima muva i nema odvoza smeća.
U jednoj nevladinoj organizaciji na jugu Gaze, direktor mi pokazuje rupe od metaka na svojim prozorima. On kaže: „Kada Izraelci pucaju noću, pucaju svuda 10 minuta, pola sata. Samo pucaju svuda. Mnogi ljudi su povrijeđeni u svojim kućama. I ovo je svakodnevno.”
U drugoj nevladinoj organizaciji u južnoj Gazi rečeno mi je da “nema mjesta za igru za djecu jer su mnoga polja u blizini naselja i porodice ih pokušavaju spriječiti da odu jer je to vrlo opasno.” Palestinci su 1999. godine napravili novu baštu u Namsaviju, ali mi je direktor Palestinskog centra za ljudska prava rekao: “Niko ne može tamo jer Izraelci pucaju.” U njegovoj kancelariji nalazi se mala školska fotografija malog dječaka od 8 ili 9 godina. Podižem ga i pitam da li je ovo njegov sin. On kaže: "Ne, on je mučenik." Mučenik je svaki Palestinac kojeg izraelska okupacija ubije.
Direktor medicinske pomoći za sela izvan Khan Younis-a se ruga licemjerju mira u rukama Sjedinjenih Država i Izraela. On kaže: “Izraelski način mira je ubijanje djece u Khan Younisu i Rafahu.” On također priča priču o svom 50-godišnjem rođaku, koji je ubijen u logoru Khan Younis. Zatvorila je vrata svoje kuće kada je vidjela kako izraelski vojnici pokušavaju ući. “Ubijaju je pred njenom djecom i mužem i uzimaju joj novac i zlato, kao lopovi. Njen muž je medicinska sestra i pokušavao joj je pomoći. Vojnici su rekli 'ostavite je, neka umre' i uhapsili su ga. I kažu izvini, bila je greška. Uvek kažu da je to bila greška.”
U Rafi su izraelski vojnici ubili 14-godišnjeg dječaka. Izdržao je do noći prije nego je umro.
Tinejdžerka mi kaže da ne zna zašto su joj izraelski vojnici srušili kuću. “Svaku kuću koju žele, uzmu.” Rukom pravi kolabirajući pokret. “Bila je to visoka kuća pa pretpostavljam da su je htjeli uzeti.”
Ovo se ne prijavljuje. Prema PCHR-u, više od 500 palestinskih novinara pati od izraelskog zatvora ili uznemiravanja.
Izraelski vojnici su pucali sa kontrolnog punkta Abu Holi prije nego što su danas dopustili palestinskim automobilima. Nakon mraka, kontrolni punkt je bio tih, osim automobila koji su nervozno prolazili. Mogu se vidjeti snajperski stupovi, ali često ne i vojnici koji drže oružje.
U međuvremenu na Zapadnoj obali, 25 tenkova se vratilo u Dženin, a izraelski vojnici i doseljenici nastavljaju nekažnjeno da napadaju palestinske berbe maslina. Dvadesetdvogodišnjak iz Nablusa ubio je 22 izraelska vojnika u ilegalnom izraelskom naselju nedaleko od Nablusa. Četvrta Ženevska konvencija, član 3, stav 4, glasi: “Okupaciona sila ne smije oduzimati niti premještati dijelove svog civilnog stanovništva na teritorije koje zauzima.” Palestinski grad Nablus pati od policijskog sata u Izraelu više od 49 dana.
Kristen Ess je politička aktivistica i slobodna novinarka iz New Yorka, koja živi na Zapadnoj obali i u Gazi od marta 2002. godine, gdje radi solidarni rad i izvještava za vijesti radija Free Speech i magazin Left Turn.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati