Za sve one koji misle da Izraelom upravlja najodvratniji, najrasistički i najrepresivniji režim na svijetu, ovo je zaista loša vijest.
Ne samo da su izraelska država i njene nemilosrdne metode ovdje da ostanu, one bi također mogle biti, vrlo zastrašujuće, prototip naše kolektivne globalne budućnosti.
Gledajući nevjerojatno razaranje koje su Izraelci napravili u Gazi i Libanu, mnogima se postavlja jednostavno pitanje: „Kako se, dovraga, ovo umjetno izmišljeno dijete evropske krivice i američke ambicije izvlači sa svime iznova i iznova i iznova?“
Odgovor je da, umjesto da bude čudna istorijska aberacija, Izrael bi mogao biti model države koju globalne elite žele uspostaviti kako bi kontrolirale svijet u danima koji dolaze.
Svijet u kojem vladajuće klase žive od ukradenih resursa i rada onih koje s prezirom smatraju 'manjim ljudskim bićima' u sistemu institucionaliziranog aparthejda.
Svijet u kojem snage militarizirane države mogu rutinski ubijati bilo koga, čak i čitavo stanovništvo i nazivati ih "teroristima" potpuno nekažnjeno.
Svijet u kojem proces izgradnje nacije automatski uključuje razbijanje suvereniteta svake druge nacije svodeći njihov narod na bezličnu, bezimenu, bespomoćnu masu.
Pitanje zašto takozvana 'međunarodna zajednica' tolerira drske zločine Izraela protiv čovječnosti nije uopće novo, postavlja se od samog dana kada je ova nacija nasilno iskovana prije šest decenija. Naslijeđe cionističkog terorizma, brojni pogromi nad Palestincima, sistematska uzurpacija njihove zemlje, rutinsko bombardovanje civila, ubistva mirovnih aktivista - bilo koja druga nova nacija koja čak i razmišlja o zločinima ovih razmjera bila bi izopćena iz postojanja od strane sad.
Mnogi su pokušali odgovoriti na ovu zagonetku na mnogo različitih načina. Izrael je buldog SAD-a na Bliskom istoku „tamo da pazi na naftno bogatstvo u regionu, promoviše prodaju zapadnog oružja i zastraši arapske režime da se pokorne. A u svim svojim akcijama Izrael samo oponaša svoje mentore u Sjedinjenim Državama, čija vlastita lista zločina protiv čovječnosti čini da taj njegov štićenik blijedi.
Za neke druge Izrael, kojim upravljaju jevrejski suprematisti, manipuliše Zapadom u svoje podmukle svrhe. U svemu tome ih podržavaju kršćanski fundamentalisti u SAD-u koji vjeruju u nekog kompliciranog bika o ulozi cionista u donošenju zanosa, povratku Isusa Krista i Armagedonu. (Smak svijeta požurili su i donijeli sami ovi čudni ljudi iz kreveta)
U još jednoj verziji, formiranje Izraela, potpomognuto i ohrabreno od zapadnih sila, bilo je historijsko prebacivanje zlostavljanih jevrejskih masa u Evropi na glave nesretnog palestinskog naroda – ispunjavajući nacistički san da se Evropa riješi Jevreja. Cinično sučeljavanje žrtava evropskog rasizma sa žrtvama njihovog kolonijalizma.
Naravno, nema sumnje da istorija Evrope i geopolitika Sjedinjenih Država nakon Drugog svetskog rata imaju mnogo veze sa stvaranjem Izraela.
Država Izrael na mnogo načina prenosi u naše doba sav prtljag Evrope s početka 19. stoljeća sa svojim pojednostavljenim razumijevanjem rase i biologije, grubom jednačinom nacionalnog interesa sa osvajanjem teritorija, brutalnim zamkama kolonijalnih države i što je najgore od svega, sukob s fašizmom koji je duboko oblikovao svjetonazor cionizma. U posljednjih šest decenija ponašanje Izraela, unutar vlastitog regiona, također je odražavalo nemilosrdnu američku potrebu za kontrolom nad svjetskim prirodnim resursima.
Ali sav taj fokus na istorijske trendove zamagljuje činjenicu da je u savremenom Izraelu danas postao predložak strašne globalne budućnosti. Ovdje nagomilani tereti prošlosti, natopljeni na pravu temperaturu u loncu sadašnjosti, oblikuju konture svijeta koji tek dolazi.
Agresivna izraelska 'koju god cijena' težnja za vlastitim interesom – nesputana bilo kakvim principima civiliziranog ponašanja i prezirući svo međunarodno pravo – postala je uzor vladama u mnogim drugim dijelovima svijeta. Svaki indikator ukazuje na ovaj tužan trend. Način na koji su svjetski lideri otvoreno pristali na izraelski napad na Palestince i Libanance posljednjih dana svjedoči o činjenici da elite posvuda smatraju ovo nasilje korisnom vježbom, ne samo u kontekstu samog Bliskog istoka, već i na i njihov sopstveni teren.
Samo odvojite pogled na minut od Izraela i pogledajte oko svijeta i shvatit ćete na šta mislim. Pogledajte male Izraele da vlade posvuda djeluju unutar svojih nacionalnih granica protiv siromašnih, etničkih manjina, historijski marginaliziranih ili bilo kojeg stanovništva koje se može porobiti po niskoj cijeni. Za pobornike tvrde države i čuvare privilegija posvuda Izrael je pionirski pokretač trendova u novijim i drskijim načinima vršenja nelegitimne moći.
Zbog toga, iako mnoge vlade javno osuđuju Izrael, one također lukavo smišljaju kako najbolje ugraditi elemente slične represije u aparate svojih država.
Na jednom nivou je poticaj da se ugleda Izrael na međunarodnom planu. U Indiji, nakon misterioznih eksplozija bombi u Mumbaiju početkom jula u kojima je poginulo više od 200 ljudi, došlo je do buke s desnice da se 'uradi kao Izraelci' i da se bombarduje ko god je odgovoran za eksplozije gdje god. To je poziv na bombardovanje ni manje ni više nego četiri zemlje, s obzirom na službeno emitovanu sumnju da je organizator eksplozija negdje u Keniji, obučen u Pakistanu, skovao zavjeru u Nepalu i infiltrirao se u zemlju preko Bangladeša.
Idući ovom logikom, sada kada je izraelsko bombardovanje Libana već ubilo dva Indijca, a povrijedilo još nekoliko, to čini jak argument da Indija bombarduje i Tel Aviv. (To bi bilo zaista ironično jer je Indija danas najveći kupac izraelskog oružja!) Imitiranje Izraela, u bilo čemu što radi, je recept za vječni svjetski rat – nešto što odgovara nacrtima nekih zemalja i njihovih vladara možda, ali ne i većina stanovnika ove planete.
Na drugom nivou, vlade širom svijeta koriste izgovor izraelskog primjera da teroriziraju vlastitu populaciju. Iako Izrael sigurno nije izmislio koncept otmice, mučenja i ubistva svojih protivnika, učinio je više od bilo kojeg drugog režima na svijetu da legitimira takvo ponašanje na međunarodnom planu. (To je, naravno, bilo moguće zbog njegovog posebnog uticaja na zapadne vlade – posebno na SAD „koje definišu šta je „legitimno”, a šta nije.)
S obzirom na nezadovoljstvo koje stvaraju sile globalizacije u cijelom svijetu i potrebu elita za kontrolom „pobunjenih masa“, izraelski pristup zakonu i redu predstavlja „vrijedan“ doprinos održavanju nepravednog statusa quo svugdje. Sve što trebate učiniti je zatvoriti oči, zatvoriti savjest, pretvarati se da ste izraelska vlada i zamisliti sve svoje protivnike – radnike, poljoprivrednike, studente bilo koga – kao Palestince.
U tom smislu nisu samo nacionalne države već i korporacije – koje su glavni akcionari Carstva – te koje traže smjernice od Izraela za ideje o tome kako ugušiti neslaganje i nastaviti vladati svijetom. Uostalom, u srži globalnog kapitalizma leži žestoki autoritarni poriv koji nastoji da monopolizira sve što postoji, ali nije u stanju to učiniti jer su se mali ljudi svijeta borili i uspostavili, tokom stoljeća, neke osnovne norme i zakone ljudskih i društvenog ponašanja. Ako Izrael nastavi rušiti ove 'barijere' i unaprijediti snage varvarstva - to čini potpunu svjetsku dominaciju bogatih mnogo lakšom.
Ono što se tada pojavljuje je da, s obzirom na važnost Izraela za globalne elite, rješenje palestinskog pitanja nikada ne može biti postignuto kroz borbu koja se fokusira isključivo na politiku samog Bliskog istoka. Suprotno onome što Condoleezza Rice vjeruje, trajno rješenje ovog pitanja neće doći eliminacijom Hezbolaha. Umjesto toga, pravedan mir je moguć samo promoviranjem više organizacija koje su spremne preuzeti različite globalne interese koji su usmjereni na to da cijeli naš svijet izgleda kao jedna velika država Izrael.
Satya Sagar je novinar, pisac, video stvaralac iz New Delhija. Može se dobiti na adresi [email zaštićen]
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati