'¦kolonizacija, ponavljam, dehumanizuje i najcivilizovanijeg čovjeka'¦kolonizator, koji da bi olakšao svoju savjest, stječe naviku da drugog čovjeka vidi kao životinju, navikava se da ga tretira kao životinju i teži objektivno da se transformiše u životinju.'
- Aimé Césaire 1
Istorija sve dosadašnje antipalestinske propagande je istorija otvorenog rasizma. Izraelci i njihovi politički saveznici uzgajali su i njegovali zlonamjernu zvijer, dobro hranjenu na stalnoj ishrani mržnje i prezira prema palestinskom narodu. Brine se od bijesa pri spominjanju prisilnog protjerivanja, vojne okupacije i pretjerane upotrebe sile. Goli očnjaci, ispružene kandže, blistave oči, ima za cilj da uplaši moralnu savjest svojih žrtava, kako bi ih učinila ravnodušnima prema nevolji drugih ljudskih bića.
Ovo je najopasnija stvar. Jer veliki broj novinara, novinara i pisaca je već pao na ovu zvijer, a njihovi bezosjećajni komentari i apatični članci su prošarani ožiljcima od napada. Ostavljena bez izazova, izraelska propaganda je u velikoj mjeri postala prihvaćena kao očigledna istina od strane američke javnosti. Stoga, rasističke osnove pro-izraelskih argumenata moraju biti iščupane u korijenima i stavljene na vidjelo da ih svi vide.
Displacement and Destruction
Istorija Izraela i njegove reperkusije po okolnu arapsku zajednicu često su bile zamagljene. Svrha razotkrivanja mitova koji okružuju ovo pitanje nije poricanje prava Izraela na postojanje; to je smanjenje lažnih predstava o tome kako je nastao, jer to uvelike utiče na proizraelsko ekspanzionističko razmišljanje. Cionisti tvrde da je čitava regija drevnog Izraela jednostavno njihova za zauzimanje zbog vjerskog dekreta koji je Bog prenio samom Mojsiju. Zemlja mora biti 'otkupljena' i 'očišćena'. Bivši glavni rabin izraelske vojske je 1994. godine izjavio da je 'Zapovijed za naseljavanje zemlje Izraela veća od svih zapovijesti zajedno.' 2 Ali šta je sa ljudima koji već naseljavaju ove zemlje? I ovdje cionisti tvrde da je zemlja zapravo bila prazna.
Ipak, očigledno, ovo je bilo više od poricanja objektivne činjenice da su ljudi naseljavali region, koliko god to već bilo užasno – odražavalo je osjećaj da je stanovništvo jednostavno nebitno. Golda Meir, izraelska premijerka 1969. godine, izjavila je,
'Nije postojao palestinski narod'¦ Nije bilo kao da postoji palestinski narod koji sebe smatra palestinskim narodom, a mi smo došli i izbacili ih i oduzeli im njihovu zemlju. Oni nisu postojali. (dodati naglasak)' 3
David Horowitz, žestoki desničar, nedavno je dodao: 'Arapi su uglavnom bili nomadi koji nisu imali poseban jezik ili kulturu odvojenu od drugih Arapa'¦oni nisu napravili posebnu nezavisnu palestinsku državu'¦.4 Logika je ovdje perverzna. Očigledno, narod ne 'postoji' sve dok se ne deklarira kao pripadnici moderne nacionalne države, ma gdje bili. Od kada nedostatak nacionalne zastave ili nacionalno proglašenog omiljenog voća oduzima narodu pravo na svoju zemlju? Da li Jevreji, koji nisu imali određenu domovinu i nacionalnu državu oko dve hiljade godina, nisu imali pravo na svoje postojanje ili identitet iz ovog istog apsurdnog 'razloga'? Niko od nas ne bi odgovorio potvrdno, ali to se nažalost ne može reći za cionistički odnos prema Palestincima.
Činjenica je da je narod istorijske Palestine postojao. Njihovi korijeni potiču od drevnog stanovništva Kanaana i muslimanskog i kršćanskog arapskog naroda koji su zajedno osvojili Palestinu od Vizantije 637. godine nove ere. svojim planom iz 1897. da se zemlja podijeli na jevrejske i arapske dijelove, dodijelio je 93% povećanje jevrejske zemlje (sa 88% na 10%), 5% smanjenje palestinske zemlje i naložio 1948% Palestinaca da žive pod dominacijom novih doseljenika. 800 Naravno, ova situacija je izazvala ozbiljnu nestabilnost i bijes, čiji je ishod bio rat.
Budući da cionistička linija ovisi o nepostojanju cijelog naroda, postalo je neophodno ispraviti ovu 'manju' ideološku grešku pokušajem uklanjanja samih stanovnika. Nepobitno je da su cionisti osmislili ekspanzionističke planove i prije rođenja Izraela. Godine 1938. Ben-Gurion je objavio: 'Država će biti samo faza u realizaciji cionizma i njena svrha je da pripremi teren za našu ekspanziju.'7 Ovo je 1940. pojačao Joseph Weitz, vodeći cionista koji je napisao: 'Nema mjesta za oba naroda zajedno u ovoj zemlji'¦Za prebacivanje svih [Arapa]; ne bi trebalo ostaviti ni jedno selo, ni jedno pleme.8 Zloglasni 'Keonig izvještaj' stavlja šlag na ovu pokvarenu tortu sa zaista odvratnim okusom: 'Moramo koristiti teror, atentate, zastrašivanje, konfiskaciju zemlje i odsijecanje svih socijalne službe za oslobađanje Galileje od arapskog stanovništva.'9 To je bila prava priroda cionizma; ovo je bilo lice rasizma. Ovo je bio samo početak.
Godine 1948. 800,000 palestinskih seljana je nasilno protjerano iz svojih domova. Horowitz nam kaže da su palestinski Arapi dragovoljno napustili svoje domove u iščekivanju pobjedničkog arapskog napada s namjerom da se vrate.10 I još jednom, istorija traži drugačiju situaciju. Jer u stvarnosti, egzodus je započeo samo nakon građanskog rata između Jevreja i Palestinaca, koji je prethodio većem arapsko-izraelskom ratu.11 Rezultat ovog važnog prvog sukoba bio je predodređen britanskom podrškom jevrejskih doseljenika. Tokom 1920-ih, oni su obučavali svoju miliciju, davali ekonomske grantove, plaćali im veće plate nego Arapima za jednak rad, pa čak i koristili naseljenike da suzbiju i konačno uguše arapski pokret za nezavisnost tokom 1930-ih.12 Tako je cionistička pobeda '48 nije bio rezultat apstraktnog herojstva, već podrške velike svjetske sile. A ovo 'herojstvo' uključivalo je kampanju terora protiv domaćeg stanovništva.
12. i 13. jula 1948. Ben-Gurion je naredio svojim snagama da uklone 50,000 stanovnika Lide i Ramlea. Stanovnicima je oduzeta zemlja, imovina i lične stvari. Prisiljeni da napuste sredstva za život, mnogi su umrli na vrućini od 100 stepeni.13 Oni koji su preživjeli ovaj zločin, živjeli su samo da bi se našli u bednom izbjegličkom kampu koji je švedski posrednik UN-a opisao ovim riječima: 'Upoznao sam od velikog broja izbegličkih kampova, ali nikada nisam video strašniji prizor od onog koji mi se ugledao ovde u Ramali.'14 Mesecima kasnije, ubila ga je cionistička banda na čelu sa budućim izraelskim premijerom Yicakom Šamirom.15
Cionistička milicija koristila je različite taktike, uključujući psihološki rat koji je uključivao radio emisije i zvučnike koji su zvukli lažna upozorenja o čudnim epidemijama. Čuveni vođa Ben-Gurion, koji je trebao postati prvi premijer Izraela, imao je svoje ideje kada je u pitanju eksproprijacija domorodaca. Napisao je 'Lišene transporta, hrane i sirovina, urbane zajednice su prošle kroz proces dezintegracije, haosa i gladi.'16 Ali spisak poznatih izraelskih 'sve zvijezda' u ratu se ovdje ne završava. Menahem Begin, još jedan budući premijer Izraela, lično je učestvovao u užasnom masakru nad stanovnicima Deir Yasina 9. aprila 1948. godine, gde su 254 osobe 'namerno hladnokrvno masakrirane' prema Crvenom krstu.17 Dodajte ovome navedite poznatog vojnog komandanta IDF-a, Moshe Dayana, koji je 1969. rekao:
' Došli smo ovdje u zemlju koja je bila naseljena Arapima i ovdje gradimo hebrejsku, jevrejsku državu. Umjesto arapskih sela osnivaju se jevrejska sela'¦Ne postoji nijedno [židovsko] naselje koje nije nastalo na mjestu nekadašnjeg arapskog sela.' 18
Ovdje je, po riječima samih kolonizatora, samo uzorak njihove zločinačke uloge u raseljavanju domorodaca. Uvodna naracija filma Hrabro srce najavljuje da 'Istoriju pišu oni koji su objesili heroje'. Danas moderni cionisti brane izraelske 'heroje' vješanjem istorije.
Zato hajde da nastavimo da otpuštamo omču. Godine 1967. Izrael je anektirao istočni Jerusalim prkoseći rezolucijama UN-a; 6500 palestinskih porodica je protjerano, a njihove kuće i džamije sravnjene sa zemljom.19 Komitet UN-a poslan da procijeni štetu izvijestio je o uništenju 48 palestinskih sela na okupiranim teritorijama Gaze i Zapadne obale, a komitet iz 1974. prijavio je skoro 20,000 domova uništeno od 1967. godine, a do 1992. godine, 200 ilegalnih jevrejskih naselja je izgrađeno na tamo ukradenoj palestinskoj zemlji.20 Danas ni jedan inč ove zemlje nije oslobođen od izraelskih vojnih upada ili direktne dominacije.
Brutalnost izraelske okupacije
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati