Posljednji pogled na Kobanê, prije nego što nas turski vojnici u svojim oklopnim transporterima otjeraju s brda s koje se pruža pogled na grad, su dva stuba dima koji se dižu iz centra grada. Samo nekoliko minuta ranije čule su se dvije snažne eksplozije, nakon čega su se između zgrada u gradu, odmah preko granice sa Turskom, pojavili oblaci prašine i krhotina.
Unatoč tome što iznad njih kruže koalicioni avioni i dronovi, nevidljivi golim okom, ali jasno prepoznatljivi po zvucima pjevušenja, jasno je da to nisu bili zračni udari: eksplozije su se pojavile na području koje je još uvijek pod kontrolom Narodnog i Ženskog Odbrambene snage (YPG/YPJ), a dim izgleda drugačije od one vrste koja obično prati zračne napade. To ostavlja samo jednu mogućnost: to su bile eksplozije još dvije samoubilačke auto-bombe ISIS-a koje su bezuspješno pokušavale probiti kurdske odbrambene linije.
Odmah nakon što je drugi automobil eksplodirao — ili detonirao ISIS ili neutralizirao YPG/YPJ — pola tuceta turskih oklopnih vozila juri s granice prema brdu gdje su se okupili strani novinari i lokalni posmatrači da prate situaciju u gradu. Vojnici naređuju svima, uključujući i medije, da odmah napuste stajalište. Objašnjenje nije dato i brzo se vraćamo do našeg automobila kako bismo se vratili u Suruç, turski pogranični grad udaljen samo osam kilometara.
Solidarnost lokalnog aktivista
Prije nekoliko dana, u autobusu za Urfu iz Suruça, jedan čovjek je počeo da priča sa mnom. Predstavljajući se kao Muslüm, 31-godišnji kurdski aktivista iz okoline Suruça, ispričao mi je o svom bratu, koji se trenutno bori sa YPG u Kobanêu. Muslüm nije razgovarao s njim više od pet mjeseci, jer bi svaki kontakt s turskim dobrovoljcima koji se bore s YPG u Rojavi doveo njega i druge članove porodice kući u opasnost da budu uhapšeni od strane turskih vlasti.
“On se bori za kantonalni sistem, za slobodu kurdskog naroda i za slobodu sve ljudi”, kaže Muslüm. “Nezavisnost Rojave je veliki problem za Tursku, jer je njen kantonalni sistem primjer kako bi budućnost Kurdistana mogla izgledati.”
Muslüm u potpunosti podržava i ponosan je na svog brata. Ni njemu samom nije nepoznanica ni politički aktivizam, koji je proveo tri godine u zatvoru zbog svog političkog angažmana u kurdskoj borbi. Nakon puštanja na slobodu deportovan je na Kipar i dozvoljen mu je povratak u Tursku samo pod uslovom da se više neće baviti politikom. Čini se da mu ovo ne smeta previše.
“Vlada me naziva teroristom jer govorim na protestima koji zahtijevaju demokratiju za kurdski narod. Ne sviđa im se ništa što ima veze sa slobodom kurdskog naroda. Ali ne slušam! Svaki dan sam aktivan u kurdskoj borbi. Svi ljudi ovdje su poput mene.”
Turska vlada vodi evidenciju o svim kurdskim aktivistima, a Muslümovo ime se pojavljuje na posebnoj crnoj listi, što znači da svaki put kada ga policija provjeri postoji šansa da će ga odvesti u stanicu. To ga, međutim, ne sprečava da mi ponudi svu pomoć koja bi mi mogla zatrebati, i tokom sljedećih nekoliko dana Müslüm bi se potrudio da me odvede u sela koja se nalaze na granici sa Sirijom, a koja su trenutno okupirana od strane aktivista solidarnosti — takozvani „ljudski štit“ — i zabranjen za strance.
Diskusija o demokratskoj autonomiji
Nakon sahrane sedam boraca YPG/YPJ čija su tijela dovezena iz Kobanêa u Tursku kako bi ovdje bila propisno pokopana, u lokalnom sjedištu prokurdske Partije demokratskih regija (DBP) okuplja se velika masa. Dok svi piju čaj i gledaju najnovije vijesti iz Kobanêa na kurdskom kanalu, Ayşe Muslim — supruga Saleha Muslima, kopredsjedavajuće Stranke demokratske unije (PYD) i de facto lidera Rojave — ulazi i počinje vičući ljutito na muškarce: „Šta radite ovdje, gledate televiziju i pijete čaj dok se naši drugovi u Kobanêu bore za vašu slobodu?! Idite na granicu da pokažete svoju solidarnost!”
Kasnije, u selu Measêr, gdje su stotine pohrlile da gledaju kako se opsada Kobanêa odvija, sjedio sam s nekim muškarcima u lokalnoj džamiji kako bismo razgovarali o njihovim pogledima na sistem kantona Rojava i Ocalanovoj teoriji o demokratska autonomija. Među njima je i brat jednog od najviših komandanata PKK, koji rado dijeli neke od svojih ideja.
„Kantonski sistem i projekat demokratske autonomije nije samo kurdski projekat“, kaže on. “Ideja je da se time olakša zajednički život ljudi različitog vjerskog, etničkog i jezičnog porijekla. Da, PKK se i ranije borila za nacionalnu nezavisnost, ali to je bilo u periodu Hladnog rata. Nakon pada Berlinskog zida i okončanja komunističko-socijalističkog bloka, shvatili smo da jedna država s jednom vladom nije pravo rješenje.”
Uz eksplozije u Kobanêu koje se jasno čuju u pozadini, sve više muškaraca se pridružuje diskusiji. “Prošle godine Barzani [konzervativni lider iračkog Kurdistana] pozvao je na ujedinjenje svih kurdskih naroda u jednoj zemlji”, dodaje jedan čovjek. “Međutim, PKK se ne slaže s ovim planom, jer se takva država na kraju neće razlikovati od Republike Turske. Kurdi imaju mnogo različitih religija i mi govorimo mnogo različitih jezika. Kako bismo se mogli ujediniti pod jednom vladom?”
Muškarci se slažu da je, s obzirom na snagu turske države i vojske, široko usvajanje kantonalnog sistema kao što je Rojava još uvijek daleko. Ipak, oni vide demokratsku autonomiju kao jedinu pravu alternativu. “Ne trebaju nam profesionalni političari, već želimo da ljudi sami odlučuju o svojim životima, na osnovu konsenzusa i putem lokalnih vijeća.”
Neposredno izvan sela, u sjeni vojne baze koja prekriva malo brdo koje gleda na Measêr s jedne strane, i sirijsku granicu s druge strane, susrećem se sa Sabri Altinelom. Ovaj veteran DBP-a razgovara sa svojim prijateljem učiteljem koji je došao iz grada Karsa da pokaže svoju solidarnost sa narodom Kobanêa. Altinel mi sa smiješkom prenosi da su „sada svi ovdje anarhisti. Mi smo protiv ISIS-a kao i protiv turske države.”
Crvena linija Kobanê
Prije nekoliko dana, Abdullah Öcalan, zatvoreni lider PKK, uručio je turskoj državi rok da djeluje na miru sa kurdskim stanovništvom zemlje. "Možemo čekati rezoluciju do 15. oktobra, nakon čega ne možemo ništa učiniti", navodi se u njegovoj izjavi. “One (turske vlasti) govore o rješavanju i pregovorima, ali toga nema. Ovo je veštačka situacija; više nećemo moći da nastavimo.”
Ljudi iz Measêra u potpunosti podržavaju Öcalanovu izjavu, jer im je dosta da ih turska vlada zastoji, koja svaki put kada izbori proviruju iza ugla, stalno postavlja pitanje kurdskog mirovnog procesa, ali koja, kada dođe do guranja , dosledno ne ispunjava svoja obećanja. Vjeruju da je Öcalan postavio rok tako da se provedba obećanja datih u dosadašnjim pregovorima više ne može odlagati — a u svjetlu događaja u Kobanêu, vlada će biti primorana da otkrije svoje pravo lice.
„Kobanê je sve“, kaže brat komandanta PKK. “Kobanê je crvena linija: za PKK, za Ocalana, za kurdski narod, za sve. Bez Kobanêa ne možemo pričati ni o čemu.”
Opće mišljenje Kurda i njihovih pristalica ovdje na granici je da je turska vlada umiješala u napad ISIS-a na Kobanê. Ovu glasinu je potvrdio i pripadnik ISIS-a s kojim smo razgovarali telefonom, na samo dvjestotinjak metara od granice sa Sirijom.
Moj prijatelj Murat i ja smo šetali poljima kada smo sreli čovjeka koji nam je objasnio da je upravo pobjegao iz Kobanêa. Ispričao nam je kako je dva dana ranije pokušao nazvati prijateljicu koja se borila u Ženskim odbrambenim snagama. Ali umjesto da se njegov prijatelj javi, nepoznati muškarac je podigao slušalicu i rekao mu da je njegov prijatelj mrtav — ubio ga je ISIS — i da ovaj telefon sada pripada njemu.
Murat je ohrabrio čovjeka da pokuša ponovo nazvati broj, a nakon što je nekoliko puta zazvonio, javio se isti čovjek. Naš prijatelj je neko vrijeme razgovarao sa borcem ISIS-a, na arapskom, a zatim ga je upitao: "Kako je tvoj prijatelj Erdogan?" Odgovor je potvrdio ono što su mnogi ovdje bili sumnjajući cijelo vrijeme: „Erdoğan nam je mnogo pomogao u prošlosti. Dao nam je Kobanê. Ali sada nam on više nije potreban. Nakon Kobanêa, Turska je sljedeća!”
Krajnji rok za PKK 15. oktobar brzo se približava, a s obzirom da je granica još uvijek zatvorena za bilo kakvu materijalnu ili logističku podršku kurdskim braniocima grada, vjerovatnoća novog građanskog rata u Turskoj svakim danom postaje sve veća. Ljudi iz Measêra bi više voljeli političko rješenje nego nasilje, ali shvaćaju da ako turska vlada nastavi da stoji po strani, blokirajući granicu dok njihove drugove u Kobanêu kolju od strane ISIS-a, neće im ostati mnogo izbor.
Stoga se čini da se sirijski građanski rat brzo prelijeva u Tursku, ne na posljednjem mjestu jer je većina boraca YPG u Kobanêu navodno iz PKK, pomažući svojim sirijskim suborcima u borbi protiv ISIS-a. Kao vijest nastaje novih turskih zračnih napada na položaje PKK na jugoistoku zemlje, jasno je da se prekid vatre ubrzano ruši. Kao takvi, naredni dani će biti odlučujući za budućnost tursko-kurdskog mirovnog procesa.
Ukoliko turska vlada iznenada ne napravi dramatičan zaokret, otvarajući granični prijelaz za Kobanê i podržavajući kurdski otpor protiv ISIS-a, bit će teško spriječiti dalju eskalaciju nasilja u regiji.
iskender istok je slobodni pisac, aktivista i urednik iz Istanbula ROAR Magazine. Možete ga pratiti na Twitteru putem @Le_Frique.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati