Može se zapitati zašto Donald Trump kao predsjednik nastavlja podsticati rasizam i ksenofobiju, što pokazuje njegovo imenovanje Stevena Bannona za glavnog stratega. Na kraju krajeva, sa političke tačke gledišta, izgleda da to nema smisla. Trump treba skrenuti ka centru i distancirati se od ekstremne desnice kako bi osigurao podršku svoje Republikanske stranke, posebno u Kongresu, i pokušao neutralizirati glavne medije. Zaključak koji neki izvode je da se sve radi o Trampovoj ličnosti; na kraju krajeva, on nije politička ličnost. Drugi pripisuju imenovanje Bannona Trumpovom rasizmu. Drugi pak vjeruju da se Trump poziva na rasizam koji je raširen u SAD-u i doprinosi velikom broju glasova.
Zapravo, Trumpov trijumf u ključnim državama s velikom populacijom radničke klase nije bio posljedica njegovog rasizma. Milioni Trumpovih glasača u Rustbeltu i drugdje ranije su glasali za Obamu 2008. i 2012. Trump je pobijedio jer je obećao da će preokrenuti globalizaciju i gubitak radnih mjesta i investicija u SAD-u. Ksenofobični, pa čak i rasistički diskurs poslužili su za povećanje kredibiliteta Trumpovih obećanja. Činilo se i da pokazuje da je on ozbiljan u vezi s promjenom, obećanje koje je dao Obama 2008. na osnovu njegove rase i Hillary 2008. i 2016. na osnovu spola.
Radnici koji su glasali za Trumpa nisu to učinili zato što je namjeravao da izgradi zid na meksičkoj granici, već zato što je njegovo obećanje da će izgraditi zid poduprlo njegovo obećanje da će zaustaviti odljev radnih mjesta i investicija. Bio je to retorički trik koji je upalio; to ga je izabralo.
Strategija nije bila lak podvig. Na kraju krajeva, Trump se kandidirao kao republikanac i republikanci, a ne demokrate, u potpunosti su podržali Obamine napore da usvoji Transpacifičko partnerstvo (TPP). A republikanci su, više nego demokrate, podržali Clintonovu NAFTA-u 1994. Radnička klasa je imala sve razloge da bude skeptična u pogledu Hillarynog odbijanja TPP-a, kao što su pokazali mejlovi Wikileaksa. Kako bi podržao svoju tvrdnju da je antiglobalista i namjera da preokrene globalizaciju, Trump je morao učiniti nečuvene stvari. Činilo se da je nečuvenost demonstrirala da ga neće spriječiti da izvrši svoja obećanja, da je imao hrabrosti da se bori protiv moćnih uspostavljenih interesa. A njegovo prećutno i ne baš prećutno savezništvo sa rasistima je pokazalo da će učiniti nemoguće da se suprotstavi Meksikancima i Kinezima, a pre svega multinacionalnim kompanijama koje ulažu u te nacije.
Prazna retorika obično nije potpuno prazna. Ona odražava stvarnost, iako u veoma različitom stepenu. Kada se Trump obavezao da će okrenuti ruke Carrier-u kako bi odustao od planova za premještanje njihove fabrike u Indianapolisu u Meksiko 2019. godine, samo je vatrena antimeksička retorika mogla uvjeriti radnike da misli na posao. Njihova podrška Trumpu nije bila mjera njihovog antimeksičkog osjećaja, već prije njihovog očaja.
Kratkoročno gledano, Trump bi možda mogao postići neke pobjede, ali više simbolične prirode nego bilo što drugo. Možda će uspjeti natjerati neke kompanije da se suzdrže od premještanja pogona iz zemlje, a neke da stvarno vrate kapital. Mame će biti poreske olakšice, zakon protiv radnika i druge beneficije, više od retoričkih prijetnji. A dugoročno, čak ni ti poticaji neće uspjeti. Ono što je Lenjin rekao o imperijalizmu prije jednog stoljeća, primjenjivo je na globalizaciju: to nije politika, to je pozornica. Globalizacija je rezultat mobilnosti kapitala koja je omogućena tehnološkim razvojem i neophodna zbog određenih kontradikcija u sistemu koji je dostigao prag 1970-ih. Nema povratka, uprkos Donaldu Trampu.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati