(Chicago) – Falah Awan i Amjad Ali Aljawhry govorili su o efektima vojne okupacije na iračko društvo i sindikalni pokret u zemlji.
Awan je predsjednik Federacije radničkih vijeća i sindikata Iraka (FWCUI), a Aljawhry je predstavnik FWCUI i Unije nezaposlenih u Iraku (UUI) za Sjevernu Ameriku. Obje radničke organizacije žele nezavisne, demokratske sindikate bez kontrole vlade.
Kao vođe iračke radne snage, izrazili su da su njihove organizacije oslobođene vjerske, političke, rodne i etničke diskriminacije. Oni vide ove principe kao gradivne blokove za sekularni, multietnički radnički pokret u Iraku. Obojica govornika istakli su uklanjanje američkih i britanskih okupacionih snaga.
Nakon 27 mjeseci okupacije, “…naša federacija se zalaže za hitno povlačenje trupa odmah, †rekao je Aljawhry. 'Od prvog dana okupacije Iračani nisu vidjeli ni jedan jedini trenutak mira.'
Neki konkretni primjeri koje je naveo su očajni uslovi života ljudi i produbljene etničke podjele. Smrt i razaranja uzrokovana raketnim granatama, bombašima samoubicama i autobombama ostavljaju hiljade civila i vojnika mrtvih na ulicama. Što se tiče demokratije i bezbednosti, Bušova administracija je javno izjavila: „Nikada nismo videli ništa obećano“, dodao je on.
Awan je dijelio slična osjećanja kada je objasnio „okupatorske trupe su uspostavile vladu zasnovanu na etničkim i vjerskim podjelama koje su društvo dovele na ivicu građanskog rata.“
Od prvog dana okupacije, irački radnički pokret počeo je graditi novu tradiciju radničkog vodstva koje ima svoje alternative situaciji, rekao je Awan. Dok iračke radničke organizacije čekaju da učestvuju u pisanju ustava svoje zemlje, trenutni zakon o radu potiče iz vremena Sadamove vladavine, koji je zabranio sindikate 1970-ih. Awan vjeruje da je sadašnja vlada primjena ranije planirane politike SAD-a, koja predstavlja sindikate politike desničarskog režima. Kada je u pitanju stvaranje stabilnosti Iraka, Awan vjeruje da nije zadatak jedne ili druge političke stranke, već odgovornost radnika da obnove civilno društvo. Aljawhry je naveo primjere infrastrukture u zemlji kojoj je potrebna obnova koja pogađa Iračane. Sistem za prečišćavanje vode je neadekvatan, pa ljudi kupuju vodu za piće. Kanalizacijskom sistemu je potrebna radikalna promjena. Kada temperatura poraste do 50 stepeni Celzijusa, ljudi pate od dehidracije jer struja radi četiri sata dnevno. Iako bi smeće trebalo odvoziti u udaljena područja, oni ga odlažu na lokacijama u centru grada.
Milioni dolara izdvojeni za projekte rekonstrukcije morali su biti izdvojeni iz sigurnosnih razloga. Uprkos američkim obećanjima da će podići sigurnost u Iraku, krađa i korupcija su rašireni - posebno s prilivom stranih boraca u zemlju.
„Ne kažem da je bilo dobro pod Sadamom Huseinom kada je korupcija bila visoka“, rekao je Aljawhry, „ali američka okupacija je oslobodila korupciju.“ Kao rezultat toga, loši i nesigurni uslovi života su posledice . Više od polovine stanovništva zemlje – Iračanke i djeca – ne mogu napustiti svoje domove bez pratnje muškog člana porodice. „Ovo je demokratija koja nam je obećana“, dodao je.
Tokom Huseinove vladavine, organizatori rada su ili okupljali radnike u podzemlju ili su oni pobjegli iz zemlje u egzilu. 1995. godine, Baath partija stavila je Aljawhryja na crnu listu zbog njegovih političkih stavova i mobilizacije šivačkih radnika. Situacija je natjerala njegovu porodicu i njega da pobjegnu u Tursku, a potom je emigrirao u Kanadu gdje je bio aktivan u radničkom pokretu u Iraku.
Prije prvog Zaljevskog rata, Awan je organizirao radnike u fabrikama i građevinskim zanatima. Kada je odbio da potpiše Sadamu obećanje lojalnosti, Baathisti su mu zabranili da se bavi svojim zanimanjem kao inženjer. Dok je radio sa UUI, suosnivač je FWCUI u decembru 2003. – nakon pada Sadamovog režima. On vjeruje da je radnički pokret u Iraku međunarodni radnički pokret koji štiti prava sindikalnih radnika na globalnoj razini.
Dok iračke radničke organizacije rade za progresivno društvo, “…pozivamo ljubitelje slobode da predstave svoje alternative pred mračnim scenarijima… radničkom pokretu je potreban cijeli radnički pokret svijeta da stoji iza njega “, rekao je Awan.
On je visok čovjek sa orlovim nosom, koji je govorio mirnim, ali čvrstim glasom. "Mislim da će osnaživanje civilnog fronta Iraka postati istorijska prilika" ne samo za Iračane već i za radnike širom svijeta," rekao je on. Awan je zarobio američku publiku preko svog prevodioca na arapski, Aljawhryja, koji se nagnuo kako bi došao do vrha mikrofona.
Nadaju se da će milioni ljudi širom svijeta koji su demonstrirali protiv rata u Iraku sada stati jer su njihova radnička prava također u pitanju.
Što se tiče politike SAD-a u inostranstvu, stav iračkog radničkog pokreta je da Irak nije samo lokalno pitanje već i međunarodno pitanje. Njihovo uvjerenje je da će pobjeda iračkih radnika biti pobjeda radničkog pokreta širom svijeta.
Drugi dio ovog članka će pokriti sesiju pitanja i odgovora između iračkih radničkih lidera i nekoliko članova publike. Posebnu reportažu donosi novinarka Sonia Nettnin.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati