Irački LGBT - grupa sa sjedištem u Londonu s mrežom članova i pristalica unutar Iraka koja dokumentira anti-gej nasilje - prošle sedmice objavila je detalje o najnovijoj seriji ubistava iračkih homoseksualaca od strane fanatičnih islamističkih odreda smrti. Istovremeno, grupa kaže da će je nedostatak novca primorati da zatvori dvije od pet sigurnih kuća koje održava u Iraku za gej Iračane kojima prijeti smrću i koji su prisiljeni napustiti svoje domove. I sam koordinator grupe je bio na meti smrti od strane anti-gej fetve.
„Primio sam fatvu smrti poslatu na moju ličnu e-mail adresu prošlog mjeseca“, rekao je Ali Hili, 33-godišnji gej irački izgnanik koji je stalni koordinator volontera u Irački LGBT, rekao mi je telefonom iz Londona. “Došao je iz službenog sjedišta ajatolaha Alija al-Sistanija u Kumu u Iranu i bio je ovjeren njegovim potpisom.”
78-godišnji ajatolah Sistani, sveštenik rođen i obrazovan u Iranu, koji je duhovni vođa svih iračkih šiitskih muslimana, izdao je zloglasnu fetvu pozivajući na smrt za sve homoseksualce i sve lezbejke na "najoštriji mogući način" u oktobru 2005., inspirirajući raspoređivanje anti-gej odreda smrti od strane Badr Corpsa, vojnog ogranka Vrhovnog vijeća za islamsku revoluciju u Iraku (SCIRI), najmoćnije političke šiitske grupe u Iraku i sada kamen temeljac sadašnje iračke vlade. Badr korpus je prošle jeseni integrisan u iračko Ministarstvo unutrašnjih poslova, a njegovi pripadnici sada nose policijske uniforme i mogu da rade sa punim policijskim ovlašćenjima. Gay City News prvi put objavio priču o sistematskom ubistvu iračkih homoseksualaca prošlog marta (pogledajte članak ovog novinara, “Šiitski odredi smrti ciljaju iračke homoseksualce - ravnodušne SAD“, 23. marta 2006.).
Hili — koji je bio predmet odličan, poduži profil u februarskom broju GQ časopis otvoreno gej novinara Davida Francea - rekao je da ga je fetva koja ga je ciljala pozivala da se "pokaje" zbog svoje homoseksualnosti ili ubijanja lica, datirana 5. februara, a Hili ju je primio ubrzo nakon Hilijevog rođenog brata, koji nije bio gej, ali je pomagao Irački LGBT i primao prijetnje smrću zbog svog aktivizma, ubijen je u Bagdadu. "Prijavio sam ovu prijetnju smrću protiv mene Metropolitan Londonskoj policiji i sada sam pod njihovom zaštitom", rekao je Hili, koji je i glasnogovornik militantne britanske grupe za prava homoseksualaca OutRage za Bliski istok.
“Naša sposobnost da izvještavamo o atentatima na homoseksualce u Iraku od strane odreda smrti porasla je u posljednjih nekoliko mjeseci kako se priča o našim Irački LGBT grupa se proširila među iračkim homoseksualcima, kako internetom tako i usmenom predajom”, objasnio je Hili. “To znači da sada imamo kontakte, pristalice i članove u brojnim gradovima, na primjer na jugu Iraka, što nismo imali prije godinu dana”, dodao je.
Irački LGBT je izvijestio da je dokumentirao sljedeća nova ubistva, za koja mi je Hili rekao da su "samo vrh ledenog brega":
n Anwar, 34-godišnji taksista, bio je član iračke LGBT zajednice i pomogao je u vođenju jedne od sigurnih kuća grupe u Nadžafu. Nakon što je zaustavljen na policijskom punktu i uhapšen u januaru ove godine, nestao je. Njegovo tijelo je pronađeno u martu, a on je bio podvrgnut ubijanju u stilu egzekucije;
n Nouri, 29-godišnji krojač u Kerbali, primio je mnoge prijetnje smrću pismom i telefonom optužujući ga da vodi gej život. Kidnapovan je u februaru, i pronađen mrtav nekoliko dana kasnije, njegovo tijelo unakaženo i odsječena glava;
n Hazim, 21-godišnji Bagdadi koji je bio poznat kao gej, dobio je prijetnje smrću zbog svoje homoseksualnosti, a policija ga je u februaru uhapsila u njegovoj kući na osnovu naloga za hapšenje optužujući ga da vodi "skandalozan život" zbog njegove homoseksualnosti. Hazimovo tijelo je naknadno pronađeno sa nekoliko hitaca u glavu, a njegova porodica je bila prisiljena napustiti svoj dom u strahu;
n Khalid, 19-godišnji student koji je živio u okrugu al-Kadomya u Bagdadu, kidnapovan je u decembru 2006. godine. Prošlog mjeseca, njegova porodica je primila telefonski poziv od policije u kojoj im je rekla da povrate Khalidovo tijelo iz mrtvačnice u Bagdadu - gdje otkrili su da je tijelo mučeno i spaljeno;
n Sayf, 25-godišnjak homoseksualac, radio je kao prevodilac za iračku policiju. Kidnapovali su ga u februaru u predgrađu Bagdada Al-Adhamya od strane muškaraca u uniformama Ministarstva unutrašnjih poslova koji su vozili vozilo sa policijskim oznakama, ali su nosili crne maske na glavi. Nekoliko dana kasnije, Sayfovo tijelo je otkriveno, sa odsječenom glavom;
n Hasan Sabeh, 34-godišnji transvestit koji je također poznat kao Tamara, radio je u modnoj industriji dizajnirajući žensku odjeću. Hasana, koji je živio u četvrti al-Mansor u Bagdadu, islamistički odred smrti uhvatio je na ulici i obješen u javnosti na sveti šiitski vjerski dan 11. januara, a njegovo tijelo je potom unakaženo i isječeno na komade. Kada je Hasanov zet pokušao da ga brani, i on je ubijen;
n Rami, 29-godišnji trgovac iz Basre, bio je predmet glasina koje su naširoko kružile u njegovom susjedstvu da je gej. Kidnapovan je, a njegovo mrtvo tijelo pronađeno je u januaru;
n Khaldoon, 45-godišnji gej muškarac koji je radio kao kuhar, živio je u četvrti Al-Hurriya u Bagdadu sa većinskim šiitskim stanovništvom. Kidnapovala ga je u novembru 2006. Mahdi Armija — naoružana milicija ekstremističkog šiitskog sveštenika Hojatoleslama Moqtade al-Sadra, koji se sada krije i, prema članak od 10. aprila puta u Londonu, vjeruje se da je u Iranu), čiji eskadri smrti također pogubljuju homoseksualce. Sadrova politička formacija je također ključna komponenta sadašnje vlade. U februaru ove godine pronađen je Khaldonov raspadnuti leš;
n Povremeno su neke žrtve islamističkih ekstremista mogle kupiti svoj opstanak. Hamida A., 44-godišnjeg biseksualca iz Bagdadske četvrti al-Talibija, dva puta je kidnapovala sadistička milicija. Prvi put, u aprilu 2006. godine, on, njegov nećak i brat su svi kidnapovani i mučeni. Bili su članovi veoma velike proširene sunitske porodice koja je platila ogromnu otkupninu da bi spasila svoje živote. Hamid je drugi put kidnapovan u novembru 2006. godine nakon što je doušnik prijavio policiji i sadristskoj miliciji da je osumnjičen da je homoseksualac i da pije alkohol. Držan je u velikoj poslovnoj zgradi u Sadr Cityju - siromašnom predgrađu Bagdada koje je dobilo ime po ocu Moqtade al-Sadra, istaknutom velikom ajatolahu, i uporište je sadista - zajedno s drugim zatočenicima, većinom sunitima i kršćanima. Hamid je ponovo otkupljen, i sada se krije, rijedak preživjeli centar za ispitivanje sadristističke milicije;
n Heteroseksualni prijatelji homoseksualaca su takođe pogubljeni. Ovo se dogodilo Majidu Sahi, 28-godišnjem građevinskom inženjeru koji nije bio homoseksualac, ali je pomagao Irački LGBT članova u Bagdadu. Majida su iz njegove kuće oteli pripadnici Badr korpusa, a njegovoj porodici je rečeno da je kidnapovan zbog svog "nemoralnog ponašanja" u pomaganju iračkim homoseksualcima. Njegovo tijelo je pronađeno sa ranama od metaka u potiljak 23. februara 2007. godine.
n Alan Thomas je bio 23-godišnji gej irački kršćanin koji je živio u al-Gadeeru, većinski šiitskoj četvrti u Bagdadu. Dobio je mnoge prijetnje da je homoseksualac i na kraju su ga kidnapovali i pogubili šiitski odredi smrti krajem 2006.
„Ova ubistva i otmice su hit-and run, a većina informacija koje smo uspeli da potvrdimo kaže da ih izvode ljudi koji nose policijske uniforme i voze se u policijskim automobilima – to je postao obrazac“, rekao mi je Hili.
Hili kaže da on i nekolicina volontera — svi gej Iračani u egzilu — telefoniraju Iraku najmanje tri puta sedmično kako bi prikupili i potvrdili informacije o ubistvima homoseksualaca. “Telefon je sigurniji za našu komunikaciju s Irakom od interneta, koji se lako može nadzirati, a također je teško imati pristup internetu za većinu Iračana – skup je, a telefonske veze s internetom su često vrlo loše”, ispričao je Hili.
Januarski izvještaj o ljudskim pravima Misije pomoći Ujedinjenih naroda u Iraku (UNAMI) potvrdio je organizirane “atentate na homoseksualce” u Iraku (pogledajte članak ovog novinara, “UN potvrdile ubistva homoseksualaca u Iraku,” 25. januara 2007.) U izvještaju se navodi da je UNAMI “upozoren na postojanje vjerskih sudova, pod nadzorom klerika, gdje bi se navodnim homoseksualcima 'sudilo', 'osuđivalo' na smrt, a zatim pogubljavalo."
U izvještaju UNAMI-ja se dodaje da se „Suđenja, kojima predsjedavaju mladi, neiskusni sveštenici, održavaju... u običnim salama. Homoseksualci i silovatelji se suočavaju sa bilo čim, od 40 udaraca bičem do smrtne kazne... Jedan od samoproglašenih sudija u Sadr Cityju vjeruje da je homoseksualizam u Iraku na nestanku. 'Većina [gejeva] je ubijena, a drugi su pobjegli', rekao je. Zaista, broj onih koji su zatražili azil u Ujedinjenom Kraljevstvu primjetno je porastao u posljednjih nekoliko mjeseci... [Ovaj sudija] insistira na tome da vjerski sudovi imaju 'na što se mogu ponositi. Mi sada predstavljamo društvo koje je tražilo da ga zaštitimo ne samo od lopova i terorista, već i od ovih [loših] djela.'”
Hili mi je rekao da „postoji mnogo ovih sudova koje vode samozvani sveštenici, sadrist i SCIRI, koji rade u naseljima u Bagdadu kao što su Sadr City i al-Shola i još više na jugu, u Nadžafu, Kerbali i Basri . A jedna od rijetkih tačaka oko kojih su suniti i šiiti ujedinjeni je mržnja prema homoseksualcima. Pokušali smo čak i da stupimo u kontakt s kršćanskim crkvama u Iraku, ali i one su toliko homofobične da je nevjerovatno – mislio sam da će možda imati malo milostinje, ali i oni nas mrze. Imam prijatelje gej hrišćane koji su pokušali da potraže pomoć od svojih crkava u Iraku i odbijeni su.”
Hili je rekao Irački LGBT Grupa pati od nedostatka sredstava koja je toliko ozbiljna da će biti prisiljena zatvoriti dvije od pet sigurnih kuća koje posluje u Iraku za muškarce kojima je prijećeno smrću zbog toga što su homoseksualci i prisiljeni su napustiti svoje domove. “Rečeno im je da se pokaju i promijene svoje načine ili da budu ubijeni. Trenutno imamo dvije sigurne kuće u Bagdadu, jednu u Diwaniji - velikom gradu sat i po južno od Bagdada - i također po jednu južnije u Nasiriji, Basri i Najafu. Nevoljno smo odlučili da do kraja ovog mjeseca moramo zatvoriti dvije sigurne kuće na jugu, jer ne možemo platiti kiriju za maj i jun”, tužno je izvijestio Hili. “Razmišljamo o pokušaju da momke iz tih južnih sigurnih kuća preselimo u Bagdad, što znači da će biti daleko od svojih porodica.”
Irački LGBT još nema bankovni račun, objasnio je Hili. „Upravljanje LGBT računom u Bagdadu bilo bi samoubistvo – a svi članovi naše grupe u Londonu su iračke izbjeglice koje traže azil, pa im nedostatak odgovarajućeg pravnog statusa otežava otvaranje bankovnog računa“, rekao je. zato, ako želite da pomognete iračkim homoseksualcima, to vas pitaju čekovi se plaćaju OutRage-u, sa naslovnom napomenom sa oznakom „Za iračke LGBT“, i šalju se na OutRage, poštanski sandučić 17816, London SW14 8WT, Engleska. OutRage zatim prosljeđuje priloge Hiliju i iračkom LGBT-u za bankovni transfer u Bagdad.
Doug Ireland, dugogodišnji radikalni novinar i medijski kritičar, vodi blog DIRELAND, gdje se ovaj članak pojavio 10. aprila 2007. Članak je napisan za Gay City News, najveći gej nedeljnik u Njujorku.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati