Ova priča je već ispričana, ali se nikada ne može ispričati dovoljno.
Šestog decembra 6. većinsko desničarski hindutvanski puč nadjačao je veličanstvo indijske države.
Uz punu i otvorenu saradnju tadašnje vlade BJP-a u Uttar Pradeshu, i oskudnu podršku Kongresne vlade u centru, fašisti su uspjeli savladati i srušiti petsto godina staru džamiju u Ayodhyi.
Taj puč je izvršen uprkos pismenoj obavezi na osnovu izjave Kalyan Singha, glavnog ministra UP-a, Vrhovnom sudu Indije da država neće dozvoliti bilo kakvu štetu džamiji.
Dok je džamija bila pretvorena u ruševine, najveći lideri BJP-a uhvaćeni su pred očima kamera - posebno BBC-ja - kako se grle u ružnom veselju. Nije bilo kraja slatkišima koji su se dijelili u znak “pobjede” i nad indijskim muslimanima i nad državom.
II
U gradu Mumbaiju, "pobjednici" su proslavili poniženje muslimana izvodeći biciklističke skupove.
U neredima među zajednicama do kojih je to dovelo, život je izgubilo 900 građana, od kojih 575 muslimana.
Osnovana je Istražna komisija pod tadašnjim mlađim sudijom, sudijom Srikrishnom (pošto je nekoliko drugih ponudilo svoje usluge). Smatralo se da mu ide u prilog to što je on ipak bio „pobožni hinduista koji praktikuje“. Nažalost po ubice i njihove podstrekače, ispostavilo se da je sudija Krišna bio izuzetno hrabar i objektivan u svojim nalazima.
Kako je procurila vijest o odluci Komisije da bude poštena i nadmoćna, Komisija je raspuštena. Mora se reći na zaslugu tadašnjeg premijera Atala Biharija Vajpayeeja da je Komisija ponovo aktivirana u maju 1996. Upozorenje: zadatak Komisije je sada proširen i uključuje istragu o serijskim eksplozijama koje su uslijedile nakon komunalnog ubijanja!
III
Sudija Srikrishna je, međutim, bio u stanju da uspostavi važne sekvencijalne veze između rušenja džamije Babri, kasnijih nereda u zajednici i serijskih eksplozija koje su uslijedile:
“Serijske eksplozije bombi bile su reakcija na sveukupnost događaja
u Ayodhyi i Bombayu u decembru 1992. i januaru 1993. godine. . .
Zajednička veza između nereda i eksplozija bila je ona
uzrok i posljedica.”
Nadalje, nemiri tokom Advanijeve “rath yatre” (koji su kulminirali rušenjem džamije “bili su daleki udari grmljavine koji su predstavljali oluju koja dolazi”.
Neke druge ključne izjave Komisije su sljedeće:
– govori održani na Ram Paduka Pujans (obožavanje stopala/sandala Gospodina Rama), Chowk Sabhas (konklave na uličnim trgima) su bili „potpuno zajednički“, „upozoravaju muslimani“ da će se neslaganje po pitanju hrama Ram smatrati „izdajom“ za koju “muslimani bi bili protjerani iz zemlje”; (podsjetimo da je to pitanje do danas ostalo podvrgnuto).
– „Hindutvavadis je politizovao pitanje koje je na sudu“;
– „slavljenje i likovanje zbog rušenja bilo je kao uvijanje noža u ranu“;
– „Policija je pogrešno postupila u situaciji. . . svojim agresivnim ponašanjem”;
– „pucanje policije rezultiralo je smrću velikog broja muslimana u odnosu na hinduiste“;
– da je 1. januara 1993. partijski organ Shiv Sene, Saamna, štampao članak „otvoreno podstičući hinduiste na nasilje“;
– da je 3. januara Shiv Sainiks pregledao muslimanske kuće u Pratiksha Nagaru i Antop Hillu; (ovdje se imenuju Gajanan Kiritkar i Ramesh More);
– da su se 9. januara „Šiv Sainik mobilizirali za odmazdu muslimanima. Shakhas (kongregacijske jedinice). . . pretvorene u centre lokalne komande.
Napadi na Muslimane izvedeni su vojno precizno, sa spiskom ustanova i biračkim spiskovima u rukama”;
Pod "Neposredni uzroci." Sudija Srikrishna navodi “rušenje”, “pogoršanje muslimanskih osjećaja slavljeničkim skupovima”, “neosjetljiv, oštar pristup policije”;
I onda:
“Bar od 8. januara 1993. godine, nema sumnje da su Shiv Sena i Shiv Sainiks preuzeli vodstvo u organiziranju napada na muslimane i njihovu imovinu pod vodstvom nekoliko vođa Shiv Sene od nivoa Shakha Pramukha do Shiv Sena Pramukh, Bal Thackeray, koji je poput generala veterana zapovjedio svojim odanim Shiv Sainiksom da uzvrate
organizovanje napada na muslimane.”
Komisija imenuje druge najviše lidere Shiv Sene, uključujući Madhukara Sarpotdkara, u čijoj kući je vojska pronašla nelicencirano oružje (nešto slično onome što je pronađeno u kući Sanjaya Dutta u slučaju serijskih eksplozija).
IV
Pre neki dan je okončan sudski postupak za sve one koji su proglašeni krivima u slučaju serijskih eksplozija; desetak nesrećnih ljudi osuđeno je na smrtnu kaznu, i otprilike duplo više od doživotnog zatvora. Potraga za slučajem serijskih eksplozija pokazala je primjer političke, istražne i sudske volje.
Što postavlja pitanje zašto do danas izvještaj Srikrishna komisije ostaje ne samo nepromijenjen već i neusvojen. I bez obzira na to koje su političke formacije bile u sjedištu vlasti, centralno ili lokalno u Maharaštri.
Treba reći da neki engleski dnevni listovi počinju da postavljaju ovo neugodno pitanje, iako se istaknuti kolumnisti i dalje bore da pominju Pramukha iz Shiv Sene, Bal Thackeraya, čak i kada Komisija Srikrishna to čini eksplicitno kao „general veterana koji komandovao svojim lojalnim trupama” tokom nereda u Bombaju (vidi vodeći članak Sagarika Ghosea u Hindustan Timesu, 3,2007. avgusta XNUMX., „Pssss... .. ..Muslim!”)
Za Kongres se posebno mora vidjeti da su stvari komplikovane podrškom Shiv Sene Pratibhi Patil na upravo završenim predsjedničkim izborima. Mora se činiti oprostivim tvrditi da je podrška Bal Thackeraya predsjedničkom kandidatu UPA možda imala manje veze s ponosom Maharashrana, više sa nalazima Srikrishna komisije. Ovakav stav ima neku težinu kada se prisjetimo da takva podrška Shiv Seni nije dobila Sushil Kumar Shinde, još jedan Maharashtrian i Dalit, koji je bio kandidat Kongresa za potpredsjednika na prošlim izborima. Nije li bilo važno da u to vrijeme u centru nije vladala UPA predvođena Kongresom, nego NDA predvođena BJP?
V
Smatramo da Kongres mora sam sebi postaviti sljedeća pitanja:
1. Da li bi njegovo kontinuirano umirenje Shiv Sene bilo u skladu s njegovom često ponavljanom tvrdnjom da se samo njoj, kao istinskoj stranci vlasti, može vjerovati da će podržavati Ustav i vladavinu zakona?
2. Da li bi takvo smirivanje odgovaralo raznim pokušajima koje nastoji učiniti da popravi i poboljša sudbinu manjina, posebno muslimana, u skladu sa nalazima i preporukama Sachar komiteta?
Ne treba zaboraviti ni da neredi u Bombaju za koje je ispitivala Srikrishna komisija nisu jedini slučaj u kojem su žrtve
dobio kratak otkaz. Propala sudbina Srikrishna komisije
prethodili su slično poništeni nalazi Komisije u, da imenujemo a
nekoliko, pet drugih zapaženih slučajeva. Ovo su:
a) Komisija pravde Jaganmohan Reddy (nemiri u Ahmedabadu, 1969.);
b) Komisija DPMadan (Bhiwandi neredi, 1970.);
c) Vithayathil komisija (Tellicherry neredi, 1971.);
d) Komisija pravde Jjitendra Narain (nemiri u Jamshedpuru, 1979.);
e) Komisija pravde P. Venugopal (nemiri u Kanyakumariju, 1982.);
U svim ovim slučajevima Komisije su optužile RSS; i u svim ovim slučajevima pravda i dalje izmiče žrtvama.
3. Da li bi UPA predvođena Kongresom mogla izbjeći optužbu da, nakon što je dobila podršku Shiv Sene za kandidaturu Pratibhe Patil, nema želudac da nastavi sa nalazima Srikrishne?
4. Da li bi hvaljena odlučnost UPA-e da donese zakon za iskorjenjivanje sukoba i ubijanja među zajednicama imala najmanji kredibilitet ako i dalje ne pokazuje onu vrstu političke volje u odnosu na nemire u Bombaju kao što je bilo dokazano u predmetu koji je uslijedio u seriji slučajevi eksplozije?
VI
Vlada UPA mora shvatiti da selektivna pravda može donijeti olakšanje dijelu stanovništva, ali, ako je takva pravda uskraćena drugim dijelovima, takav kurs može samo pravednije i snažnije nazvati zajedničkim od bilo kakvog otvorenog čina izvršenja.
Sada je opšte poznato da su indijski muslimani na pragu; svakim danom postaje sve očiglednija njihova spremnost da učestvuju u konstruktivnim mjerama kako bi im se dala prava i mogućnosti kao ravnopravni građani. U takvom trenutku u istoriji složenog indijskog državnog uređenja, svako okaljano izbjegavanje pravde zbog žrtava nemira u Bombaju – od kojih će neki zaista biti i hinduisti – kada je takva pravda preglasno osigurana žrtvama serijske eksplozije su preplavljene potencijalnom katastrofom za cijelu državu i za locus standi države.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati