SAN FRANCISCO, CA (12/15/02) — Erlinda Valencia je došla sa Filipina prije skoro dvije decenije. Poput mnogih filipinskih imigranata koji žive u oblasti zaliva San Franciska, našla je posao na aerodromu, pregledavajući prtljag putnika.
14 godina radila je za Argenbright Security, izvođača za pregled prtljaga koji koriste aviokompanije širom zemlje. Većinu tog vremena to je bio posao s minimalnom platom i jedva je mogla izdržavati svoju porodicu radeći 40 sati sedmično. Zatim, prije dvije godine, organizatori iz Međunarodne unije zaposlenih u uslužnim djelatnostima (SEIU) započeli su razgovor sa pregledačima. Erlinda Valencia je odlučila da se uključi i na kraju je postala lider u kampanji koja je dovela do sindikata. 'Bili smo jako sretni', prisjeća se ona. 'Svima nam se prvi put činilo da imamo pravu budućnost.' Novi ugovor koji je sindikat sklopio povećao je plate na preko 10 dolara po satu, a radnici kažu da je maltretiranje od strane menadžera počelo da se smanjuje.
Iskustvo Erlinde Valensije odrazilo je veliku nacionalnu promjenu u organizaciji imigrantskih radnika. Posljednjih godina, radnici imigranti su teško izborili svoja prava na radnom mjestu i iskoristili ta prava za organizovanje sindikata i borbu za bolje plate i uslove. Uprkos neprijateljskoj reakciji oličenoj u mjerama kao što su kalifornijski Propozicije 187 i 227, kojima se nastojalo kazniti imigrante bez dokumenata i zabraniti dvojezično obrazovanje, politički i ekonomski utjecaj imigranata se povećao, velikim dijelom zbog uspješnih napora u organizaciji rada. Neki od njih, poput domara u Los Anđelesu, postali su dobro poznati.
Kao rezultat toga, AFL-CIO je promijenio svoj stav o imigraciji 1999. godine i počeo da poziva na ukidanje sankcija za poslodavce, a savezni zakon čini nezakonitim da radnik bez dokumenata ima posao. Nacionalni pokret za amnestiju za radnike bez dokumenata počeo je rasti, a vlade SAD-a i Meksika počele su pregovarati o varijantama prijedloga. Pod pritiskom sindikata i organizacija za prava imigranata, Služba za imigraciju i naturalizaciju (INS) smanjila je broj racija koje je izvršila sa 17,000 u 1997. na 953 u 2000. godini.
Zatim su avioni udarili u kule bliznakinje u Njujorku i Pentagon u Vašingtonu. Mejnstrim mediji su univerzalno prikazali napade 11. septembra kao akcije imigranata. Političke ličnosti širom sveta počele su da daju predloge za ograničavanje imigracije (od strane studenata, na primer) i dalje kažnjavanje nedokumentovanih, uprkos činjenici da nijedan od predloga ne bi sprečio napade. Kretanje ka amnestiji i udaljavanju od imigracionih racija i grubih taktika provođenja zakona naglo je stalo. Mnoge javne agencije, od lokalnih policijskih uprava do Uprave za socijalno osiguranje, koje su se prethodno suočile sa pritiskom da se uzdrže od pomaganja INS-u, preuzele su sprovođenje imigracije kao novu odgovornost. Bushova administracija je iskoristila antiimigrantsku groznicu da potkopa prava radnika, posebno onih koji su rođeni u inostranstvu. Nativističko žrtveno jagnje takođe je dalo obrazloženje za napade na građanske slobode, uključujući otvorenu upotrebu rasnog profilisanja, neodređeno zadržavanje i druge represivne mere.
Snimatelji poput Erlinde Valencije bili su među prvima i najteže pogođenim. Mediji i političari su ih krivili što su dozvolili teroristima da se ukrcaju u avione u Bostonu i New Yorku sa sekačima kutija i plastičnim noževima, uprkos činjenici da su ti predmeti u to vrijeme bili dozvoljeni. Ali šaputanje ispod kritike, da su snimatelji bili nepouzdan, a možda čak i nelojalni, bio je dio rastuće antiimigrantske groznice koja je zahvatila zemlju.
Preglednici na aerodromima u Kaliforniji, poput onih u mnogim državama u kojima su imigranti veliki dio stanovništva, uglavnom su iz drugih zemalja. Zapravo, niska plaća za pregledače bila je jedan od faktora koji je doveo do koncentracije imigranata i manjina na tim poslovima. U potrazi za žrtvenim jarcima bili su laka meta.
U kratkom roku, Kongres je usvojio zakon kojim se uspostavlja nova uprava za sigurnost transporta koja će nadgledati pregled prtljaga i putnika na aerodromima, i zahtijeva da pregledači budu zaposlenici savezne vlade. To je moglo biti dobro za Erlindu Valensiju i njene saradnike, budući da federalni službenici imaju pristojne plate, a često, zbog državne službe, dosta sigurnog posla. Federalni propisi štite i njihovo pravo na članstvo u sindikatima – barem su to činili.
TSA je, međutim, postao dio nedavno uspostavljenog Odjeljenja za domovinsku sigurnost. U zakonu koji je usvojen nakon izbora u novembru, nakon što su se neke demokrate oglasile kako bi to podržale, caru domovinske sigurnosti Tomu Ridgeu dato je ovlaštenje da suspenduje propise o državnoj službi u bilo kojem dijelu. Na taj način on može eliminirati sindikalna prava radnika, dozvoliti diskriminaciju i favoriziranje, pa čak i ukinuti zaštitu uzbunjivača.
U antiimigrantskoj groznici tog vremena, Kongres je također zahtijevao da pregledači budu građani. Erlinda Valencia to nikada nije postala, zbog Kvake-22 u američkom zakonu o imigraciji. Ona podnosi peticiju za vize za članove porodice na Filipinima. Kao građanin, ona bi zapravo morala čekati duže da podnese peticiju za njih nego što mora kao legalni stanovnik.
Na aerodromu u San Francisku, preko 800 pregledača nisu bili državljani. INS je odbio da uspostavi bilo kakav brzi put do državljanstva, kako bi im pomogao da se kvalifikuju za nova federalizovana radna mesta. Dakle, baš kada su ona i njeni saradnici konačno učinili posao podnošljivim i sposobnim za izdržavanje porodice, ona ga je izgubila u novembru, kada je uslov za državljanstvo stupio na snagu širom zemlje. 'To je tako nepravedno', kaže ona. 'Radim ovaj posao 14 godina i svi smo zaista dobri u tome. Umjesto da žele da nastavimo, oni će zaposliti ljude bez iskustva, a vjerovatno ćemo i njih morati obučiti. Možete upravljati avionom, čak i ako niste državljanin, i možete nositi pušku na aerodromu kao pripadnik Nacionalne garde koji radi obezbjeđenje, a da niste ni građanin. Ali ne možete provjeriti torbe putnika.'
Posljednjih godina, pregledači koji rade za privatne izvođače kao što je Argenbright organizirali su sindikate na aerodromima u brojnim gradovima – San Francisku, Los Angelesu i drugima. Federalizirajući radnu snagu, vlada je također, u stvari, razbijala te sindikate i pokidala njihove novostečene ugovore. Zakon o osnivanju Odjela za domovinsku sigurnost može se primijeniti kako bi se spriječilo da nova radna snaga provjerava formira nove sindikate i pregovara s TSA. Sa 170,000 zaposlenih, ovaj odjel će biti najveći u saveznoj vladi, nakon oružanih snaga.
Američka federacija državnih službenika, koja predstavlja federalne radnike, protestirala je zbog izuzeća i objavila svoju namjeru da organizira novu radnu snagu. Ali nije doveo u pitanje uslov državljanstva za pregledače.
Valensija je bila zahvaćena talasom antiimigrantskog zakonodavstva i represije koja je duboko pogodila imigrante i radnike širom zemlje nakon terorističkih napada 11. septembra. Od tada su radnici imigranti glavna meta vladinih mjera na radnom mjestu. INS je pokrenuo seriju racija velikih razmjera – Operaciju Tarmac. Na aerodromima širom zemlje, agencija je poručila poslodavcima da svojim zaposlenima daju obrazac I-9. Koristeći ove informacije, agenti su potom organizirali racije kako bi pokupili radnike i zahtijevali od poslodavaca da otpuste one za koje kažu da nemaju pravni status. Pogođeno je blizu hiljadu radnika.
Prvobitno je INS javno izjavio da će se koncentrisati samo na radnike koji imaju pristup samim avionima, koristeći kao izgovor avijaciju (otuda i naziv Operacija asfalt). Ali kada su racije počele, napad se proširio i na radnike u pripremi hrane, pa čak i u servisu hrane u putničkim zonama samih aerodroma. Racija na međunarodnom aerodromu Seattle-Tacoma krajem avgusta dovela je do hapšenja radnika u postrojenju Sky Chef, koji priprema obroke na brodu za aviokompanije. Međunarodna unija zaposlenih u hotelima i restoranima (OVDJE), koja sklapa ugovor sa kompanijom, tvrdi da su radnici pozvani na sastanak zaposlenih, gdje su ih sačekali agenti INS-a U UNIFORMAMA KOMPANIJE. Neki uhapšeni radnici radili su čak 10 godina u objektu, koji je ironično u vlasništvu strane aviokompanije Lufthansa.
Još 81 aerodromski radnik uhapšen je u racijama na aerodromima Los Angeles, Orange County, Ontario, Palm Springs i Long Beach 22. avgusta. Zatvoreni imigranti su radili na poslovima domara, servisa hrane, održavanja i rukovanja prtljagom. Pokupili su ih jer su očigledno koristili brojeve socijalnog osiguranja koji se ne poklapaju sa INS bazom podataka. Dok savezne vlasti priznaju da niko od njih – zapravo niko od ljudi uhapšenih u bilo kojoj raciji na Tarmac-u – nije optužen za terorističke aktivnosti, američka tužiteljka Debra Yang tvrdi da 'sada shvaćamo da moramo pojačati sigurnost na našim lokalnim aerodromima kako bismo kako bi se osigurala sigurnost putnika.' Eliseo Medina, izvršni potpredsjednik Međunarodne unije službenika, koja je organizirala organizirane akcije među mnogim radnicima na aerodromima u južnoj Kaliforniji, nazvao je hapšenja neopravdanim. 'Ovi ljudi nisu teroristi', ljutio se. 'Oni samo žele raditi.' Sindikati poput radnika u komunikacijama protestirali su protiv racija Operacije Tarmac u Washingtonu i drugdje.
Iako je kampanja protiv imigranata možda počela na američkim aerodromima, sada se proširila daleko izvan njihovih vrata. Agencija koja najviše k srcu uzima novi antiimigrantski stav je Uprava za socijalno osiguranje (SSA). Nakon napada 11. septembra, SSA je preplavila radna mjesta u SAD 'pismima koji se ne podudaraju', koja agencija šalje poslodavcima obavještavajući ih o zaposlenima čiji brojevi socijalnog osiguranja ne odgovaraju bazi podataka SSA.
U posljednjih nekoliko godina, poslodavci su koristili nepodudarna pisma da otpuštaju radnike imigrante tokom akcija sindikalnog organiziranja ili da zastraše one koji pokušavaju provesti zakone o zaštiti radnika. Do 11. septembra sindikati su napredovali u sprečavanju ovih zloupotreba. Prije dvije godine, hotelski sindikat iz San Francisca, HERE Local 2, dobio je važnu odluku arbitra, koji je smatrao da pronalaženje imena radnice u pismu nepodudaranja samo po sebi nije dovoljan razlog za otpuštanje. Osim toga, pritisak na SSA rezultirao je uvrštavanjem, u tekst pisma, sličnog upozorenja, u kojem se navodi da se uvrštavanje na listu neusklađenih ne smije shvatiti kao dokaz nedostatka imigracionog statusa.
Međutim, nakon 11. septembra, SSA je svjesno prihvatila pismo o nepodudarnosti kao sredstvo za provođenje imigracije. Agencija je 2001. godine poslala 110,000 pisama, i to samo kada je bilo više od deset nepodudaranja ili ako je nepodudaranje predstavljalo najmanje 10% ukupnog broja zaposlenih u kompaniji. Ove godine planira povećati broj pisama na 750,000, a sve što je potrebno je jedno nepodudaranje da bi se generiralo pismo. Izgovor je 11. septembar: 'Zabrinutost za nacionalnu sigurnost, zajedno sa rastućim problemom krađe identiteta, dovela je do toga da ubrzamo naše napore', kaže komesarka SSA Jo Anne Barnhart. Poreska uprava je također naglo povećala broj pisama poslanih poslodavcima u kojima se dovode u pitanje netačne brojke, te je zaprijetila da će početi kažnjavati poslodavce koji ih dostave. Međutim, kao u slučaju Erlinde Valensije i pregledača, ne postoji logika koja povezuje imigracioni status radnika s nacionalnom sigurnošću. A zagovornici ovih promjena čak se i ne trude da daju objašnjenje koje to čini.
Novi stav u socijalnom osiguranju označava važnu promjenu. U Nebraski 1998. godine, Operation Vanguard, veliki INS program za provođenje sankcija poslodavaca, oslanjao se na bazu podataka SSA da bi iz popisa svih državnih službenika za pakovanje mesa izdvojio imena mogućih imigranata bez dokumenata. Zbog toga je više od 3,000 ljudi ostalo bez posla. INS je imao planove da proširi operaciju na druge države, ali to nije mogao učiniti kada je SSA izrazila sumnju u vezi sa korištenjem svoje baze podataka od strane INS-a i uskratila dalji pristup. SSA se suočila sa pritiskom grupa za prava imigranata i sindikata, koji su se pitali zašto se informacije kojima se osigurava da radnici primaju penziju i invalidninu odjednom koriste za preuzimanje posla. Nakon 11. septembra 2001. takve primjedbe su odbačene.
Neto efekat novih napora u sprovođenju bio je pretvaranje kartice socijalnog osiguranja u de facto nacionalnu ličnu kartu, posebno za zapošljavanje, bez ikakvog akta Kongresa da je stvori. Zagovornici prava imigrantskih prava i građanskih sloboda godinama se bore protiv kreiranja nacionalne lične karte, navodeći da bi to neminovno dovelo do zloupotrebe od strane vlade i poslodavaca, te da će na kraju postati svojevrsni interni pasoš. A Kongres nije bio voljan da uspostavi takav nacionalni sistem identifikacije, barem do 9. septembra.
Vrhovni sud je ovog proljeća uskočio u borbu protiv imigranta, u slučaju Joséa Castra, čovjeka otpuštenog iz fabrike Hoffman Plastics u Los Angelesu zbog svoje sindikalne aktivnosti. Castro je u sudskom postupku priznao da nema dokumenata. U prethodnoj odluci In the Sure-Tan ranih 1980-ih, Vrhovni sud je smatrao da radnici bez dokumenata otpušteni zbog organizovanja sindikata ne mogu biti legalno vraćeni na svoja radna mjesta, što je uobičajeni lijek za građane i legalne stanovnike. Ali svi otpušteni radnici, uključujući i one bez dokumenata, i dalje su imali pravo na zaostale plate za vrijeme koje su bili bez posla zbog nezakonitog otpuštanja.
U odluci Hoffman, sadašnji sud je eliminisao odgovornost poslodavaca za zaostale plate. Odluka je nagradila poslodavce koji pokušavaju da zaustave napore sindikalnog organizovanja među radnicima imigrantima – upravo ljudima koji su izgradili decenijsku evidenciju radnog aktivizma, često se sami organizujući čak i kada su sindikati pokazali malo interesa. Šefovi sada mogu otpuštati radnike bez dokumenata bez straha od bilo kakvih novčanih posljedica. Neki poslodavci su pokušali argumentirati da Hoffmanova odluka također diskvalifikuje radnike bez dokumenata iz minimalne plaće, sigurnosti i zdravlja i drugih radnih standarda i zakona o zaštiti radnika. U Kaliforniji su državne vlasti odbacile ovaj argument, a zakonodavstvo je usvojilo nacrt zakona koji naglašava da će se državni zakoni primjenjivati bez takvog imigracionog testa. Ali Buš i novi Kongres možda će nastojati da šire uticaj Hofmanove odluke.
Talas represije protiv radnika imigranata nije uticao samo na same imigrante. Ograničenja prava radnika utiču na sve radnike. Ali budući da su imigranti bili aktivniji u organizovanju sindikata i borbi protiv uslova u tvornicama, prijetnja protiv njih povećala je opasnost da će se ovi uvjeti proširiti i utjecati na radnike u cijeloj radnoj snazi. Sprovođenje INS-a povećalo je pritisak na radnike bez dokumenata da izbjegnu bilo šta što bi moglo izazvati antagonizam kod poslodavaca, bilo da organiziraju sindikat, traže povišicu ili podnose pritužbu zbog neplaćenog prekovremenog rada. U Sjedinjenim Državama ima skoro 8 miliona ljudi bez dokumenata – 4% gradske radne snage i više od polovine svih poljoprivrednih radnika – prema nedavnoj studiji Pew Hispanic Trust. Kada za ove radnike postane rizičnije i teže da se organizuju i učlane u sindikate, ili čak da uopšte zadrže posao, zadovoljavaju se nižim platama. A kada cijena imigrantske radne snage padne kao rezultat, padnu i plate za druge radnike.
Napadi na radnike imigrante posebno imaju veliki učinak na sindikate u industrijama u kojima su značajan dio radne snage i koji pokušavaju pronaći načine da im pomognu u organizaciji. Prepad Operacije Tarmac, na primjer, naštetio je naporima hotelskih sindikata da organiziraju radnike u restoranima. Sindikati koji organiziraju imigrante jedni su od najprogresivnijih u radničkom pokretu. Sindikati kao što su zaposleni u uslugama i zaposleni u hotelima bili su neproporcionalno pogođeni antiimigrantskom ofanzivom. Drugi sindikati, kao što su Teamsters i Laborers, takođe su vodili aktivnosti za prava imigranata u mnogim lokalnim oblastima, i pretrpeli su uticaj pisama i racija bez podudaranja. Iako su se Bushovi zvaničnici udvarali nekim nacionalnim liderima, odnos koji administracija želi ne nudi nikakvu političku polugu za zaustavljanje zlostavljanja protiv imigranata.
Danas, poslodavci nezakonito otpuštaju radnike zbog sindikalnih aktivnosti u 31% svih kampanja sindikalnog organiziranja, podjednako pogađajući radnike imigrante i radnike rođene u zemlji. Kompanije troškove pravnih bitaka, vraćanja na posao i zaostalih plaća tretiraju kao trošak poslovanja, a mnoge to smatraju jeftinijim od potpisivanja sindikalnog ugovora. Prava potreba je da se ojača zaštita radnih prava za sve radnike, a ne da se oslabi. Ali, kako ističe bivši predsjednik Nacionalnog odbora za radne odnose William Gould IV, 'Postoji osnovni sukob između američkog zakona o radu i američkog zakona o imigraciji.' U svojoj nedavnoj odluci Hoffman, Vrhovni sud je smatrao da je provođenje sankcija poslodavca, koje čini nezakonitim da imigranti bez dokumenata imaju posao, važnije od prava tog radnika da se pridruži sindikatu i odupre se eksploataciji na poslu. .
Međutim, uprkos odluci i rastućoj antiimigrantskoj klimi, radnici imigranti se i dalje organiziraju. U maju je četiri stotine radnika pobijedilo na teškim sindikalnim izborima u fabrici govedine ConAgra u Omahi, gradu u kojem je operacija Vanguard uništila sindikalne odbore bazirane na imigrantima prije samo nekoliko godina. Radnici za reciklažu u New Jerseyu u KTI-ju također su konačno osvojili sindikalno glasanje, u svom četvrtom pokušaju da se pridruže Sindikatu radnika, koji organizira druge uspješne kampanje među radnicima koji uklanjaju azbest na Long Islandu. HERE je dobio 22-godišnju bitku za ugovor sa vodećim hotelom Marriott u San Franciscu, prvom poslovnom imovinom koja je potpisala ugovor o sindikatu.
Sindikalni napori da se stvori zamah za amnestiju i ukidanje sankcija za poslodavce nanijeli su ozbiljan udarac klimi nakon 9. septembra, ali postoje znakovi obnove kretanja naprijed kao odgovor na racije i represiju. SEIU Local 11, u saradnji sa Filipincima za afirmativnu akciju i Phillip Veracruz Justice Project, predvodio je napore u borbi za posao pregledača na aerodromima u San Francisku, Oaklandu i San Hozeu. SEIU i ACLU su takođe u avgustu tužili Odeljenje za transport zbog uslova za državljanstvo, a sredinom novembra sudija Federalnog okružnog suda Robert Takasugi je presudio da je uslov državljanstva nezakonit. Odluka se, međutim, odnosi samo na devet radnika na čije je ime podnesena tužba. Advokati tužilaca, s jedne strane, nadaju se da će to proširiti na grupnu tužbu. S druge strane, međutim, federalne vlasti su predvidljivo najavile da će se žaliti.
Prošlog ljeta, HERE je najavio planove za Freedom Ride u Washingtonu, DC, u znak podrške pravima imigranata. Unija je namjerno odabrala ime i koristila jezik pokreta za građanska prava u nastojanju da uspostavi veći nivo jedinstva između Afroamerikanaca, Latinoamerikanaca i Amerikanaca Azije. Zvaničnici HERE-a su također rekli da namjeravaju osporiti liniju boja u hotelima u mnogim gradovima, koju su poslodavci koristili kako bi spriječili Afroamerikance da zapošljavaju hotele, dok su zapošljavali imigrante u potrazi za nižim plaćama. Ogromna otpuštanja i ekonomski pad u turizmu doveli su do toga da su planovi osporavanja zabrane zapošljavanja bili sporni, ali je u proljeće HERE najavio da će ponovo početi s organizacijom svoje vožnje Freedom Ride i postaviti je za sljedeću jesen.
SEIU je pokrenuo nacionalnu kampanju razglednica kako bi ponovo pokrenuo nacionalnu kampanju za amnestiju, pod nazivom Milion glasova za pravdu. Nacionalna konvencija Laburističke koalicije za napredak Latinske Amerike raspravljala je o strategiji za nacionalnu kampanju protiv proširenja programa gastarbajtera, za koju mnogi sindikati očekuju da će Bushova administracija nastaviti promovirati kada se u januaru sastane novi Kongres sa republikanskom većinom.
I dok je Erlinda Valencia bila jedna od devet imenovanih tužitelja u tužbi protiv zahtjeva za državljanstvo, u najboljem slučaju sudska odluka koja ga stavlja van snage znači da ona može položiti test kako bi se kvalifikovala za svoj stari posao. Mnogi bivši pregledači koji su građani i koji su bili u mogućnosti da polažu test, smatrali su da je kulturološki pristrasan i sadržavao je pitanja osmišljena da izbace otvorene ljude. Međutim, ako Valencia to prihvati i prođe, bit će stavljena na listu kvalifikovanih potencijalnih zaposlenika. Njeno staro radno mjesto na aerodromu, kao i radno mjesto njenih kolega, već je popunjeno. Preliminarne studije pokazuju da su mnogi novozaposleni bivši pripadnici vojske i agencija za provođenje zakona, te da nova radna snaga ima mnogo manje rasnih i nacionalnih manjina od stare. Valensija se, dakle, nakon novembra našla u potrazi za drugim poslom. Ali radnička vijeća, sindikati i aktivisti za prava imigranata koji su podržavali pregledače organizirali su akcije hrane i pokušali im pomoći da se prekvalifikacije i pronađu stabilno novo zaposlenje. Ali veći izazov, smatraju oni, je izgradnja političkog pokreta za poništavanje antiimigrantske atmosfere u koju su se ona, i mnogi poput nje, našli u zamci.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati