Izvor: Globetrotter
Tokom ranog jutra 17. jula, Johana Tablada pridružila se desetinama hiljada Kubanaca koji su se okupili duž bulevara Malecón u Havani kako bi stali uz Kubansku revoluciju. „Mi smo ljudska bića koja živimo, radimo, patimo i borimo se za bolju Kubu“, rekla nam je. “Mi nismo botovi, farme trolova ili nešto slično.” Ona se osvrnula na ono što se zove Bay of Tweets, kampanja na društvenim mrežama razvijena u Majamiju na Floridi, koja je pokušala da razbukta društvene probleme Kube u političku krizu.
Društveni problemi, rekao nam je Tablada, proizlaze iz američke blokade Kube koja je počela 1960-ih, ali je produbljena 243 mjere prisile bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa. “Sjedinjene Države su kriminalizirale kubanske javne usluge,” rekla je, “uključujući naš javni zdravstveni sistem i naš sistem javnog obrazovanja.” Ove sankcije onemogućavaju Kubancima da posjećuju svoje porodice u Sjedinjenim Državama. One onemogućavaju slanje doznaka na Kubu i onemogućavaju Kubi pristup osnovnim dobrima i uslugama (uključujući gorivo). Povrh svega, Tramp označeno Kuba kao "državni sponzor terorizma", odluka koju je američki senator Patrick Leahy pozvan "frivolno." Američka vlada tvrdi da blokada i te mjere prisile trebaju kazniti vladu, ali - kaže Tablada - "kriminalizuju zemlju".
Mafija iz Majamija
Tablada pomno prati kubansku politiku koju oblikuju Washington, DC, i Miami, gdje desničarski kubanski prognanici efektivno vode dnevni red. Ona to čini u ulozi zamjenice generalnog direktora u kubanskom ministarstvu vanjskih poslova zadužene za američke poslove. U ovoj priči postoji grupa likova koja je malo poznata izvan svijeta američke desničarske politike i kubanske prognaničke zajednice. Naravno, četiri poznata izabrana zvaničnika predvode pokušaj rušenja vlade na Kubi: republikanski senatori Marko Rubio i Rik Skot sa Floride, kao i demokratski senator Bob Menendez iz New Jerseya i republikanska predstavnica Marija Elvira Salazar sa Floride. Pored njih su i drugi političari kao što su gradonačelnik Majamija Francis X. Suarez i niz kubanskih američkih biznismena i profesionalaca kao što su Emilio Braun iz Vulcan Fundsa i advokat Marcell Felipe.
Ovi ljudi su u središtu grupe organizacija koje lobiraju kod američkih političara da pojačaju američku blokadu Kube. Felipe vodi fondaciju Inspire America, koju Tablada opisuje kao "nasljednika najantikubanskih, reakcionarnijih i pro-[bivšeg vojnog diktatora Kube Fulgencio] Batistine tradicije iz Južne Floride". Ova fondacija radi sa Skupštinom kubanskog otpora – koalicijom antikomunističkih grupa koje poziva za američku invaziju na Kubu. U središtu ovih ljudi je Mauricio Claver-Carone, bivši šef Kuba Democracy Advocates, koji je bio Trumpov glavni savjetnik za Kubu, a sada je predsjednik Međuameričke razvojne banke sa sjedištem u Washingtonu, DC Claver-Carone, kaže Tablada nas, “bio ništa drugo do vodeći lobista grupa koje politički djeluju protiv Kube u Sjedinjenim Državama, u američkom Kongresu, predstavljajući one entitete koji imaju koristi od ove politike mržnje i agresije protiv moje zemlje.” “Ako ste ikada spomenuli [Fidela] Castra, on bi poludio,” prisjetio se Claver-Caroneov prijatelj o njegovom stavu iz 1990-ih.
“Glavni cilj ovih ljudi,” rekao je Tablada, “je srušiti Kubansku revoluciju.” Njihov plan za Kubu je, izgleda, da je vrate u doba Batiste kada su američke korporacije i gangsteri digli nerede na ostrvo.
Memorandum Lestera Mallorija
Godine 1960., Lester Mallory iz američkog State Departmenta napisao je a memorandum na Kubi. Mallory je rekao da većina "Kubanaca podržava Kastra" i da "ne postoji efikasna politička opozicija". Mallory je rekao da postoji samo jedan put: „Jedini predvidivi način otuđenja interne podrške je razočarenje i nezadovoljstvo zasnovano na ekonomskom nezadovoljstvu i teškoćama. Nije došlo do promjene politike. Čitav embargo zasniva se na Malloryjevom memorandumu.
Trampov savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton održao je 2019. govor veteranima Zaljeva svinja. On rekao da će američka vlada upotrijebiti svaki instrument da uguši turizam na Kubi. Prisilne mjere iz Trumpove ere imaju za cilj lišiti Kubu bilo kakvih sredstava za normalnu trgovinu i trgovinu ne samo sa Sjedinjenim Državama, već i sa drugim zemljama i firmama. Šezdeset i tri kompanije koje prodaju naftu ne žele da osporavaju američki embargo, rekao je Tablada.
Neka Kuba živi
Trampova politika se nastavlja iu Bajdenskoj administraciji. "Postoje 22 potpisana sporazuma koje Trump nije opozvao", rekao nam je Tablada. “Mogle bi biti implementirane. Danas smo mogli sarađivati protiv COVID-a. Niko ne zna zašto je Bajden isključio Kubu jedna od njegovih prvih izvršnih naredbi u kojem je naložio potpunu reviziju sankcija koje su ometale kapacitet država da odgovore na COVID-19.” Zapravo, 24. februara Bajden potpisan izvršna naredba da se nastavi vanredno stanje na Kubi (što sprečava saobraćaj između zemalja).
Iako je ekonomsko zagušenje bilo ozbiljno, informacioni rat protiv Kube bio je jednako opak. Svakako, Kubanci migriraju u druge zemlje, jer je težinu blokade teško podnijeti. Ali postoji veća stopa migracije iz zemalja Centralne Amerike i drugih karipskih ostrva u SAD, rekao je Tablada. Embargo američke vlade košta Kubu 5 milijardi dolara godišnje, rekao nam je Tablada, dok SAD troše “desetine milijardi dolara pokušavajući – i ne uspijevajući – da nas dovedu do poraza”. U ovim politikama ima okrutnosti.
Tablada razmatra šta bi značilo da Bajden ukine Trampove 243 mere prinude protiv Kube. Kao rezultat blokade, rekla je, Kuba je proizvela 90 posto svojih lijekova. Kubanski naučnici su uspeli da razviju ovu tradiciju pet kandidata za vakcinu protiv COVID-19. “Ako Trumpove mjere budu ukinute”, rekla je, “Kuba bi mogla kupiti neophodne inpute za proizvodnju lijekova.” U tom slučaju, kubanski medicinski internacionalizam bi bio poboljšan.
„Čak i ako Bajden ništa ne uradi“, rekao je Tablada, „i dalje ćemo se izvući. Možda nas to košta malo više, ali imamo plan, imamo snažan društveni konsenzus. Nijedan od ovih planova ne uključuje odustajanje od socijalizma. Obični Kubanac – svi mi – je u stanju da žrtvuje svoje individualne interese jer znamo da nam je od suštinskog značaja da imamo suverenu domovinu [koja je] slobodna [i] nezavisna, a to bi moglo biti dokle god idemo.”
Ovaj članak je proizveo globetrotter.
Manolo De Los Santos je istraživač i politički aktivista. Deset godina je radio u organizaciji programa solidarnosti i edukacije kako bi se suprotstavio režimu nezakonitih sankcija i blokada Sjedinjenih Država. Sa sjedištem na Kubi dugi niz godina, Manolo je radio na izgradnji međunarodnih mreža ljudskih pokreta i organizacija. Godine 10. postao je osnivački direktor Narodni forum u Njujorku, inkubator pokreta za zajednice radničke klase za izgradnju jedinstva preko istorijskih linija podela u zemlji i inostranstvu. Takođe sarađuje kao istraživač sa Tricontinental: Institut za društvena istraživanja i član je Globetrotter/Peoples Dispatch.
Vijay Prashad je indijski istoričar, urednik i novinar. On je pisac i glavni dopisnik u Globetrotteru. On je glavni urednik časopisa LeftWord Books i direktor Tricontinental: Institut za društvena istraživanja. On je stariji nerezidentni saradnik u Chongyang institut za finansijske studije, Renmin univerzitet u Kini. Napisao je više od 20 knjiga, uključujući Tamniji narodi i Siromašniji narodi. Njegova posljednja knjiga je Washington Bullets, s uvodom Evo Moralesa Ayme.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati
1 komentar
Ja ću vam dati prednost sumnje i pretpostaviti da ne znate razliku između blokade i embarga/bojkota.
Blokada je vojna akcija kojom se fizički prekida sav transport do određenog područja. Embargo je politička akcija koja isključuje trgovinu i druge ekonomske aktivnosti sa određenim geopolitičkim subjektom.