Otkako sam prije tri godine došao u Dom lordova, razbjesnila me jedna posebna mantra: “Mi smo neizabrani dom, tako da ne možemo spriječiti vladu da radi X.”
Taj “X” bi mogao biti neka namjerno slaba, napola ili nepromišljena akcija vlade – ne mogu nabrojati broj tih mjera. Ali to takođe može biti, recimo, nešto što krši međunarodna pravila, ili je toliko očigledno kršenje ljudskih prava ili vladavine prava da se ne može braniti.
Ovu mantru sam čuo kada sam u januaru raspisao glasanje za izbacivanje četvrtog dijela posljednjeg Zakon o policiji, koji namjerno cilja na Cigane, Rome i putnike. (Izgubili smo, ali svaka čast liberalnim demokratama koji su me podržali na veliko, i devet laburističkih pobunjenika koji je slomio bič za apstinenciju.) To je ono što sam čuo ovog proljeća, kada su lordovi konačno odustali od svog protivljenja vladinom planu da brodom tražitelje azila u Ruandu.
Bile su dvije prilike u moje vrijeme kada su lordovi zbacili svoje "neizabrane" okove i na pravi način izazvali vladu - preko Nacrt zakona o unutrašnjim tržištima i zapis 14 poraza za Vladu o zakonu o policiji – ali čuvši tu izreku “neizabrani dom” još više sam uvjeren da nam je umjesto toga potreban izabrani gornji dom.
Izabrano vijeće bi uklonilo taj izgovor za nedjelovanje, neuspješnost zalaganja za vladavinu prava i ljudska prava, ili čak protiv gluposti i lošeg zakona. I to da ne spominjemo korišćenje patronata stvoriti doživotne vršnjake, ili 92 preostala nasljedna vršnjaka.
Tako da sam bio oduševljen kada sam vidio naslove koji ukazuju na to da će Keir Starmer podržati planove Gordona Browna za izabrani gornji dom. (Sjajno je vidjeti još jednom da tamo gdje Zeleni vode, drugi slijede – dugo smo predlagali gornji dom koji se bira proporcionalnom zastupljenošću.)
Ali kada zadubite u ono što laburisti zapravo govore, temelji za te naslove su manje nego čvrsti. Cijeli izvještaj Komisije za budućnost kaže o sastavu Doma je da „mora imati izborni legitimitet... sa preciznim sastavom i metodom izbora [da budu] pitanja za konsultacije“.
To ostavlja otvorenim mnogo mogućnosti. Bi izabrani gradonačelnici, sa sopstvenim visoko centralizovanim strukturama, i nedemokratski prvi izbori, čine ovu gornju komoru, na primjer? Bilo bi sjajno čuti da neko pita Sir Keira da li će odbaciti tu ideju.
U izvještaju se ne kaže „demokratski izabrani“, a svakako ne piše „proporcionalno izabrani“. Niti se kaže šta bi se dogodilo ako izborni sistem za Donji dom ostane nereformisan - Starmer je već rekao da planira ignorisati glasanje na ovogodišnjoj konferenciji Laburističke stranke da proporcionalna zastupljenost postane obaveza manifesta.
To ostavlja izvještaj fundamentalno manjkavim. U njemu se kaže da će ovlasti novog doma biti ograničene kako ne bi mogle nadvladati Commons. Ali šta bi se dogodilo kada bi proporcionalno izabrani gornji dom – u kojem je broj poslaničkih mjesta zapravo odgovarao broju glasova za svaku stranku – odbacio užasan, neprolazni prijedlog zakona koji mu je predstavio Donji dom? Šta ako je to još jedan račun za unutrašnje tržište ili, recimo, finansijski izvještaj Liz Truss? Kao Australac, previše mi je poznat ovaj oblik ustavna kriza.
Često razgovaram o tome da Ujedinjeno Kraljevstvo postane demokratska – budući da njen arhaičan, nefunkcionalan, nepisani ustav znači da to trenutno nije – s organizacijom kampanje Neka glasovi budu važni. Grupa je oprezna da bi reforma lordova mogla odvratiti pažnju od važnijeg cilja da Donji dom na pravi način odražava volju naroda. Puna proporcionalna zastupljenost okončala bi situaciju u kojoj Boris Johnson – ili bilo ko – može dobiti 100% vlasti uz podršku 44% ljudi koji su glasali. Izabrani Dom lordova bi neizbježno zahtijevao reformu Donjeg doma.
Na kraju, vrijedno je kratkog osvrta na ostale dijelove izvještaja, jer je reforma Lordova samo mali dio. Njegov fokus na potrebu prenošenja moći i resursa sa Westminstera na lokalne zajednice je dobrodošao.
Ali u potpunosti se ne slažem sa fokusom izvještaja na “rast” kao izlaz iz naše trenutne ekstremne slabosti. Riječ "otpornost" pojavljuje se samo jednom. “Rast” se pojavljuje 108 puta. “Pravednost” se pojavljuje osam puta, uglavnom u kontekstu regionalne nejednakosti. Finansijska “preraspodjela” se spominje samo jednom.
Ne možemo imati beskonačan rast na konačnoj planeti. Na ovoj planeti ima dovoljno resursa da svi dobro žive i da se klima i priroda obnove, ali samo ako transformišemo naš ekonomski sistem i pravedno podijelimo te resurse.
O tim fundamentalnim pitanjima, laburisti i dalje nemaju ništa suštinsko da kažu – baš kao što nemaju ništa koherentno da kažu o fundamentalnim promenama koje su potrebne u Vestminsteru da bi Ujedinjeno Kraljevstvo postalo demokratija.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati