Reporteri bez granica (RWB) su 2. avgusta 2009. izdali saopštenje u kojem osuđuju zatvaranje „trideset četiri medijska medija po vladinom nalogu“ u Venecueli. Organizacija sa sjedištem u Parizu "snažno osuđuje masovno zatvaranje elektronskih medija" i pita: "Da li je još uvijek moguće javno izraziti bilo kakvu kritiku 'bolivarske' vlade predsjednika Huga Chaveza? Ovo masovno zatvaranje uglavnom opozicionih medija opasno je za Budućnost demokratske debate u Venecueli i motivisana je željom vlade da ućutka neslaganje. To će samo pogoršati društvene podjele. (1)
RWB se poziva na odluku Venecuelanske nacionalne komisije za telekomunikacije (Conatel) 1. avgusta 2009. da povuče dozvole za emitovanje trideset četiri radio i televizijske stanice. Kako navodi RWB, ova odluka je motivisana samo činjenicom da su ovi mediji kritikovali vladu Huga Chaveza. Ukratko, to je bio politički čin koji je imao za cilj da ućutka opozicionu štampu. Ogromna većina zapadnih medija ponovila je ovo tumačenje. (2)
Međutim, situacija nije takva i RWB i medijske multinacionalke su pomno prikrivale istinu kako bi obmanule javno mnijenje i predstavile najdemokratskiju vladu u Latinskoj Americi (Hugo Chavez se suočio s 15 izbornih procesa od dolaska na vlast 1998. godine i izašao kao pobjednik na četrnaest od ovih izbora, koje je međunarodna zajednica pohvalila zbog njihove transparentnosti) kao režim koji ozbiljno krši slobodu izražavanja.
Zaista, u sličnim okolnostima svaka zemlja na svijetu donijela bi istu odluku kao i Conatel. Nekoliko stanica je namjerno ignorisalo poziv Komisije za utvrđivanje statusa njihovih dozvola i njihovo ažuriranje. Nakon istrage, Conatel je otkrio brojne nepravilnosti, poput preminulih korisnika licence čije su dozvole koristila treća lica, neobnavljanja potrebnih administrativnih procedura ili jednostavno nepostojanje ovlaštenja za emitovanje. Venecuelanski zakon, kao i onaj u ostatku svijeta, propisuje da medij koji ne obnovi koncesiju u određenom vremenskom roku ili koji emituje neovlašteno gubi frekvenciju emitovanja, koja će se potom vratiti u javno vlasništvo. Tako su 3 stanice koje su emitovale ilegalno izgubile dozvolu. (XNUMX)
Naime, Conatelova odluka, daleko od ograničavanja slobode izražavanja, dovela je do okončanja ilegalne situacije i pokrenula politiku demokratizacije venecuelanskog radio spektra s ciljem da ga stavi na raspolaganje zajednici. U stvarnosti, 80% radio i televizijskih stanica u Venecueli je u privatnom vlasništvu, dok je samo 9% njih javno, a ostale pripadaju udruženjima ili zajednicama. Štaviše, većina venecuelanskih privatnih medija je koncentrisana u rukama 32 porodice. (4)
Tako su RWB i zapadni mediji potpuno iskrivili rutinsku mjeru koju je poduzeo Conatel da bi stao na kraj ilegalnoj situaciji.
RWB je za svoj modus operandi odabrala odbranu venecuelanske opozicije zubima i noktima, koja je bila odgovorna za državni udar protiv Chaveza u aprilu 2002. godine, puč koji je pariška organizacija odmah podržala. Konkretno, RWB brani kanal Globovision koji podržava državni udar, koji RWB smatra simbolom slobode izražavanja u Venecueli. (5) Međutim, RWB propušta da istakne da je pored svog aktivnog učešća u državnom udaru 2002. Globovision podržao sabotažu venecuelanske naftne industrije te iste godine, pokrenuo poziv poreskim obveznicima da ne plaćaju poreze i pozvao na pobunu i ubistvo predsednika Čaveza. (6)
Nedavno je Globovision podržao huntu koja stoji iza puča u Hondurasu kojim je svrgnut demokratski izabrani predsjednik Jose Manuel Zelaya, puč koji je jednoglasno osudila međunarodna zajednica. Vlasnik Globovizije, William Zuloaga Nunez, prepoznao je ilegalnu Michelettijevu vladu, pokrenuvši istovremeno poziv na državni udar u Venecueli: "Mikelettijeva vlada slijedi ustav i želimo, voljeli bismo da u Venecuela, ustav bi se poštovao kao što se poštuje u Hondurasu." (7)
RWB ne brani slobodu izražavanja u Venecueli. Ona radije stane na stranu neprijatelja demokratije.
(Sa španskog na engleski preveo David Brookbank)
bilješke
(1) Reporteri bez granica, «Trente-quatre médias audiovisuels sacrifiés par caprice gouvernemental», 2. kolovoza 2009. http://www.rsf.org/Trente-quatre-medias-audiovisuels.html (sitio consultado el 3 de agosto de 2009). Reporteri bez granica, „Trideset četiri medijska medija zatvorena na nalog vlade“, 2. avgust 2009. http://rsf.org/34-broadcast-media-shut-down-at.html (stranica konsultirana 3. avgusta 2009.).
(2) Agencia Bolivariana de Noticias, «Productores independientes respaldan suspensión de emisoras radiales ilegales», 4. kolovoza 2009.
(3) Fabiola Sánchez, «Radio desafían a Chávez operando por Internet», The Associated Press, 3. avgust 2009.
(4) Thierry Deronne, «Au Venecuela, la bataille populaire pour démocratiser le 'latifundio' des ondes», 2. kolovoza 2009. En español: La batalla popular para democratizar el latifundio de las ondas; Agencia Bolivariana de Noticias, «Medida de Conatel no afectará libertad de expresión e información en Venecuela», 4. kolovoza 2009.
(5) Reporteri bez granica, «Le gouvernement accélère sa croisade contre les médias privés en voulant modifier les lois et les règles», 21. jula 2009. Reporteri bez granica, "Vlada pojačava progon privatnih medija kroz nove zakone i propise", 21. jul 2009.
(6) Salim Lamrani, «Reporters sans frontières contre la démocratie vénézuélienne», Volter, 2. jul 2009.
(7) Agencia Bolivariana de Noticias, «Globovisión apoya marcha a favor de gobierno golpista en Honduras», 22. jula 2009.
Salim Lamrani je profesor na Univerzitetu Paris Descartes i Univerzitetu Paris-Est Marne-la-Vallée i francuski novinar, specijaliziran za odnose između Kube i SAD-a. Upravo je objavio Doble Moral. Kuba, la Unión Europea y los derechos humanos, [Dvostruki standardi. Kuba, Evropska unija i ljudska prava]; (Hondarribia: Editorial Hiru, 2008). Njegova nova knjiga nosi naslov, Kuba: Ce que les medias ne vous diront jamais [Kuba: Ono što vam mediji nikada neće reći] (Pariz: Editorial Estrella, 2009) s prologom Nelsona Mandele. Kontakt: [email zaštićen]; [email zaštićen]
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati