Izvor: Real News Network
Od kada je izabrana na funkciju 2013. godine, članica Gradskog vijeća Seattlea Kshama Sawant i njena socijalistička partija su uvučene u ogorčenu bitku protiv gradske novčane elite, koja je ulila stotine hiljada dolara u korporativni PAC nazvan “Bolji Seattle” i zasićeni televizijske i digitalne platforme sa negativnim oglašavanjem. Sawant je omražena jer je efikasna. Nakon trogodišnje borbe protiv najbogatijeg čovjeka na svijetu – Jeffa Bezosa – i njegovog političkog establišmenta, ona i njeni saveznici progurali su porez na veliki biznis koji je povećao gradske prihode za oko 210 do 240 miliona dolara godišnje.
Njeno rukovodstvo i njena stranka predstavljaju primjer efikasnog otpora ratu koji se vodi protiv radničke klase i siromašnih—ali, kako ona objašnjava u ovoj epizodi Izvještaj Chrisa Hedgesa, svaka pobjeda je izvojevana uprkos ukorijenjenom protivljenju demokrata. Umjesto da zavisi od establišmenta Demokratske stranke, Sawant kaže da je jedini način da se postigne napredak u klasnom ratu kroz klasnu borbu i mobilizaciju običnih ljudi.
Chris Hedges intervjuira pisce, intelektualce i disidente, od kojih su mnogi protjerani iz mainstreama, u svojoj polusatnoj emisiji, Izvještaj Chrisa Hedgesa. On daje glas onima, od Cornela Westa i Noama Chomskyja do vođa grupa kao što je Extinction Rebellion, koji su na prvim linijama borbe protiv militarizma, korporativnog kapitalizma, bijele nadmoći, nadolazećeg ekocida, kao i bitke za otrgnuti našu demokratiju iz kandži vladajuće globalne oligarhije.
Watch Izvještaj Chrisa Hedgesa YouTube premijera uživo na The Real News Network svakog petka u 12:XNUMX ET.
Slušajte podcaste epizoda i pronađite bonus sadržaj na Izvještaj Chrisa Hedgesa Podstack.
Studio: Adam Coley, Cameron Granadino
Post-produkcija: Adam Coley
prijepis
Chris Hedges: U decembru je liderka Socijalističke alternative i članica gradskog vijeća Seattlea Kshama Sawant porazila dobro financiranu kampanju gradske poslovne zajednice za njenu smjenu glasanjem o opozivu. Od kada je izabrana na funkciju 2013. godine, Sawant i njena socijalistička partija su uvučene u ogorčenu bitku protiv gradske elite koja ima novac, koja je ulila stotine hiljada dolara u korporativni PAC pod nazivom A Better Seattle i zasićene televizijske i digitalne platforme negativnim oglašavanje.
Njoj i njenoj stranci su Google, YouTube i Hulu uskratili reklame. Samo Amazon je potrošio preko 3 miliona dolara da je pobedi kada se kandidovala za funkciju 2019. Sawant je omražen jer je efikasna. Pomogla je u vođenju borbe 2014. godine koja je Sijetl učinila prvim velikim američkim gradom koji je propisao minimalnu platu od 15 dolara po satu.
Nakon trogodišnje borbe protiv jednog od najbogatijih ljudi na svijetu, Jeffa Bezosa, i njegovog političkog establišmenta, ona i njeni saveznici progurali su porez na veliki biznis koji je povećao gradske prihode za oko 210 do 240 miliona dolara godišnje. Bila je dio pokreta koji je doveo do uspješne zabrane u Sijetlu iseljavanja školske djece, njihovih porodica i zaposlenih u školi u školskoj godini. Ona je bila jedan od sponzora zakona koji štiti stanare od deložacije po isteku roka zakupa, koji od stanodavaca zahteva da zakupcima obezbede pravo na obnovu zakupa i zabranjuje stanodavcima da deložiraju stanare zbog neplaćanja zakupnine ako je zakupnina bila zbog pandemije COVID-a, a iznajmljivač nije mogao platiti zbog finansijskih poteškoća.
Njeno rukovodstvo i njena stranka predstavljaju primjer efikasnog otpora ratu koji se vodi protiv radničke klase i siromašnih. Kshama Sawant mi se pridružuje u razgovoru o njenoj skoro decenijskoj borbi protiv klase milijardera i lekcijama koje možemo izvući iz njene uspješne borbe.
Dakle, Kshama, kampanja za tvoju smjenu sa funkcije je bila prljava. Bio je visoko finansiran. Ali umjesto da pređete u defanzivu, iskoristili ste kampanju opoziva da prikupite preko 15,000 potpisa da uspostavite kontrolu rente, što je, očekujem, šokiralo vaše bogate protivnike. Pitao sam se da li možete objasniti tu taktiku.
Kshama Sawant: Da. Mislim da je ideja da se krene u ofanzivu radničke klase i naših predstavnika i naših pokreta u ofanzivu protiv krupnog biznisa i političara koji ih predstavljaju suprotna konvencionalnom vodiču koji su nam dali zvaničnici Demokratske stranke i lideri NVO. I zapravo, nažalost, čak i mnogi lideri društvenih pokreta i radničkih pokreta, ideja je da zapravo možete napraviti promjenu tako što se ne suprotstavljate moćnicima i pribjegavate moralnom uvjeravanju i dajete prednost mirnim – I ne samo mirnim, već izuzetno srdačnim odnosima sa veliki biznis, političari, sa političarima Demokratske stranke kao u Sijetlu, i sa velikim poslovnim lobistima.
Pa, bacili smo taj vodič kroz prozor jer iz našeg proučavanja istorije kao socijalisti, kao marksisti, shvatamo da je to upravo ono što ne funkcioniše u interesu radničke klase. I zapravo, nije usputna ideja, ta sveprožimajuća ideja da, eto, svi trebamo lijepo razgovarati bez obzira na naš položaj u društvu, a to je način da ubijedite bogate ljude da daju malo mrvica onima koji su nas koji ih nemamo.
Ta ideja je lažna, ali slučajno ne postoji u našem društvu pod kapitalizmom. To je vrlo svjestan narativ koji iznosi vladajuća klasa, kapitalistička klasa, njihovi politički predstavnici i njihovi predstavnici medija u korporativnim medijima. Zato što im je od koristi da se radni ljudi uljuljkaju u ideju da smo svi na istoj strani, ovo je zajednička situacija, da je COVID bio zajednička žrtva.
Pa, mislim da su se ljudima većim dijelom otvorile oči da shvate da je sama suština kapitalizma da oni vrlo bogati na vrhu ostvaruju ogroman profit na račun običnih ljudi. A jedini način da se zaista pozabavimo klasnim ratom sa kojim se suočavamo je klasna borba.
Chris Hedges: Možete li govoriti o ulozi Demokratske stranke, posebno tokom vaših nastojanja da podignete minimalnu platu, da zaštitite ljude od deložacija, da povećate poreze velikim korporacijama kao što je Amazon? Gdje su bile demokrate?
Kshama Sawant: Da, mislim samo da se uverim da svi vaši gledaoci znaju, Sijetl, biračko telo, obični ljudi su izuzetno progresivni, i moglo bi se reći da je to uglavnom levičarski grad. A gradsko vijeće ima devet članova vijeća. Ja sam jedan socijalista, a ostalih osam su uvijek bili demokrate otkad znam. I svakako sve dok sam u vijeću, otkako sam preuzeo dužnost u januaru 2014.
Jedna od prvih stvari koja se desila kada sam preuzeo dužnost bila je ova dva istaknuta demokrata, člana demokratskog vijeća koji su došli u moju kancelariju, posjeli me i rekli, pa sve je u redu i dobro – mislim, parafraziram, očigledno, Ne sjećam se tačnih riječi – Ali parafraziram, da je sve u redu. Podigao si rulju i izabran kao socijalista, ali mi smo tu da vam kažemo da gradska vijećnica radi pod našim uslovima i da ne dobijate nikakvo povećanje plata, a kamoli 15 dolara na sat. I manje od šest mjeseci kasnije, osvojili smo minimalnu platu od 15 dolara po satu. Dakle, to sumira za demokrate.
I kao što si naveo, Chris, to se nikada nije promijenilo. Nikada nije bilo drugačije. Nije da su bili blizu 15 dolara na sat, ali bili su prisiljeni da pristanu, a onda su ih moralno uvjerili da tada budu na strani radnih ljudi. Ne, nikad nije bilo tako. U stvari, čak i samoopisani naprednjaci, a ne otvorene korporativne demokrate, čak su odigrali ulogu koja je zapravo suprotna interesima radnih ljudi i na svakom koraku postavljali su prepreke na putu osvajanje ovih pobeda.
I tako svaka takva pobjeda, ne samo 15 dolara na sat, već porez na Amazon koji ste spomenuli, sve pobjede u pravima iznajmljivača koje smo osvojili, pobjede bez presedana u pravima iznajmljivača koje smo osvojili, svaka pojedinačna pobjeda se dogodila uprkos bilo očiglednim ili zakulisna opozicija i taktika demokrata. A razlog zašto smo pobijedili je taj što smo mobilizirali obične ljude, članove sindikata, da se bore za to.
Chris Hedges: Ipak, retorika Demokratske stranke je u skladu sa vašom kampanjom. Mislim, na primer, Bajden je, kada se kandidovao za predsednika, obećao da će raditi na podizanju minimalne plate na 15 dolara po satu. Takođe je obećao da će poništiti studentski dug. Pa ipak, kada su jednom na vlasti, naravno, mislim, kao što vaša situacija ilustruje, oni rade u različite svrhe, svakako od onoga što su zastupali tokom kampanja.
Kshama Sawant: Oh, apsolutno. I zapravo, sada je prilično spektakularno ono što vidimo iz svijesti običnih ljudi, koji shvataju da ih je Bajdenova administracija potpuno iznevjerila. I ne morate vjerovati socijalisti na riječ. Možete vidjeti da je ocjena odobravanja Bajdena niska koliko je ikada bila tokom ovog predsjedništva. Nije samo on, već je demokratski establišment, uključujući i njegov režim, potpuno podbacio u provođenju bilo kakvog progresivnog programa, bilo da je to 15 dolara na sat ili Medicare for All. Kako ste rekli, obećao je da će ukinuti studentski dug, a ni djelić te mjere nije sproveden. I zato nije ni čudo. Upravo to je razlog zašto sada buljimo u potencijalno zamagljivanje demokrata od strane republikanaca i desnice na izborima na sredini mandata.
I kao što sam rekao, ne govorim to samo ja. Ako pogledate vijesti, mislim, analize čak i iz medijskih uporišta Demokratske stranke poput CNN-a i The New York Times, moraju biti vrlo iskreni u vezi ovoga. Oni to jasno priznaju, da su zapravo Demokrate krenule u pravi pokolj na poluizborima, i da to prvenstveno leži na pragu Bajdenove administracije koja jednostavno ne uspijeva ništa učiniti.
I mislim da je to ono o čemu moramo da razgovaramo, da li demokrate ne uspevaju da ispune nijednu progresivnu agendu za koju kažu da podržavaju, za koju se zalažu za neku vrstu verbalne podrške, čemu to zapravo vodi? To vodi ka sve većim otvorima za desni populizam da ima svoj dan. I pogledajte napade na LGBTQ prava u raznim državama uključujući Floridu, pogledajte sjekiru koja će se vrlo vjerovatno srušiti na Roe protiv Wadea. Sve ovo bi trebao biti znak upozorenja da ljevica treba da se izgradi.
Chris Hedges: Bili ste na meti krajnje desnice. Volonteri vaše kampanje su maltretirani i prijećeni. Bivši predsjednik policijskog sindikata Ron Smith pozvao je da vam se stave lisice dok je policija u Sijetlu aktivno radila na vašem opozivu. Hteo sam da pitam o ovom sukobu sa desničarskim populizmom. Da li je to neizbježno za ljevicu, posebno kako ste rekli, jer Bajdenova administracija ne uspijeva da obezbijedi smislene reforme?
Kshama Sawant: Mislim, u osnovi, sukob između veoma bogatog, velikog biznisa, kapitalističkog interesa na Wall Streetu, radničke klase i bilo koga od nas koji imamo bilo kakvu viziju socijalne pravde i drugačiju vrstu društva od onoga što se nudi, taj sukob... Drugim riječima, klasna podjela ili klasna borba, to je neizbježno. A kako će se to odigrati zavisiće, kao što smo upravo ranije govorili, od toga kako će se snage levice, istinske levice, i kako će se razvijati snage radničke klase. Dakle, stepen u kojem desničarski populizam uspeva je svedočanstvo neuspeha Demokratske stranke i još uvek u detinjstvu levice, američke levice. I tako, drugim riječima, koliko će desnica uspjeti i koliko će sukoba biti, zaista zavisi od toga kako se ravnoteža snaga prilagođava.
Drugim riječima, dozvolite mi da to kažem ovako. Ako je plan za životnu platu prilagođen inflaciji, za Medicare za sve, za ukidanje studentskog duga, za stvarnu agendu Green New Deal politike, ako su sve to zapravo iznijeli Demokrati, nema sumnje da... To je apsolutno s obzirom na to da bi mogli pridobiti veliki dio biračke populacije koji će na kraju ili ostati van izbora ili će na kraju glasati za republikance i desnicu. Jer uglavnom, mislim, postoji istinski opasna i reakcionarna struja na svakom kontinentu, ali do stepena do kojeg oni dobiju vuču, to u potpunosti zavisi od toga šta se još nudi.
Drugim riječima, upravo zato što su ljudi toliko zgroženi vezama između Demokratske stranke i velikog biznisa da – I oni [takođe osjećaju to] u vezi sa republikancima u određenoj mjeri – Ali traže odgovore. Radni ljudi u Americi trenutno traže odgovore. I zapravo, treba napomenuti u ovom kontekstu da je to zbog razočaranja na izbornoj areni, razočaranja mnogih lidera BLM-a koji nisu u stanju da ispune obećanje ovog ogromnog pokreta Black Lives Matter koji se dogodio 2020. godine. Upravo zbog svih ovih razloga mladi sada testiraju put organizovanja rada.
I zato je važno napomenuti da je usred ovog potpunog neuspjeha i nereda u kojem su demokrate u tome što su radnici Amazonovog skladišta na Staten Islandu uspjeli osvojiti prvi sindikat u Amazonu. A razlog zašto su uspjeli pobijediti je upravo to što su koristili metode klasne borbe kako bi uvjerili svoje kolege.
Chris Hedges: Demokratska stranka već duže vrijeme u suštini pokušava zamijeniti političku agendu probuđenim zvučnim ugrizima. Znam da ih nazivate probuđenim demokratama i poništavate kulturu. Pitao sam se kakav efekat ovo ima na politički pejzaž?
Kshama Sawant: Mislim da je ovo veoma opasan razvoj događaja, i mislim da je zapravo obaveza ljevice da razmišlja o tim stvarima i vodi iskrene, iako neugodne, debate. Drugim riječima, ono što mislim je da postoji veliki potencijal za multirasnu solidarnost radničke klase, kako bi se zapravo izborilo i pobijedilo društvo koje je oslobođeno rasnog i seksualnog ugnjetavanja i ekonomske eksploatacije. Mislim, pogledajte činjenicu da je preko 20 miliona ljudi marširalo u znaku Black Lives Matter. Mislim, to nije niotkuda. To je zato što se ogromna većina američkih radnih ljudi, mladih ljudi, može pridobiti, a zapravo su već pridobiti za ideje društva koje istinski poštuje sve oko nas.
Dakle, opet, nije slučajno da u ovom trenutku podršku Roe protiv Wadea ima dvije trećine američke populacije. Pa ipak, Roe protiv Wadea je na udaru. Drugim riječima, moramo biti vrlo, vrlo jasni u mislima da ti regresivni napadi desnice, napadi na prava žena, napadi na LGBTQ prava, napadi na crnačku zajednicu, oni ne dolaze jer obični ljudi su samo nepopravljivo rasistički i seksistički. To apsolutno nije slučaj. U stvari, to je upravo suprotno. Da je došlo do ogromnog pomaka, progresivnog pomaka po pitanju rasizma i seksizma u našem društvu, o čemu svjedoči i veličina BLM marševa, činjenica koliku podršku imaju abortus i reproduktivna prava, koliku podršku imaju LGBTQ prava .
I uprkos tome, vidimo ovu vrstu nemilosrdnog napada desnog krila koji vam pokazuje da nije barijera svijest običnih ljudi. Barijera trenutno, prepreka za progresivnu promjenu je vodstvo koje se nudi. I to nije samo izborno vodstvo u smislu Demokratske stranke, pa čak i odreda, već je to i vodstvo radničkog pokreta, vodstvo društvenih pokreta poput BLM-a. Dakle, mi na ljevici i obični radnici i obični aktivisti, imamo zadatak da otvorimo prave debate u kojima iznosimo te poente i objašnjavamo da je ta vrsta politike identiteta, neka vrsta svjetske korporatizovane politike identiteta, nije odgovor. To nije način da se pridobiju ljudi iz radničke klase. Zapravo, to je predaja oružja desnom krilu na zlatnom tanjiru.
Chris Hedges: Pa, u stvari, pokreti koji su bili uspješni, uključujući i vaš, doveli su u pitanje tradicionalnu hijerarhiju. Vi, Demokratska stranka, Staten Island, nije bilo velikih radničkih organizacija koje su ih podržavale. Black Lives Matter, zapravo, kada su Jesse Jackson, Al Sharpton, ove ličnosti posjetile mjesta poput Fergusona, bile su izviždane. Gledamo neku vrstu revolta protiv etablirane liberalne elite. Pitam se da li biste mogli da pričate o tome?
Kshama Sawant: Da, potpuno je tačno, Chris, i drago mi je da si to spomenuo. Opet, primjeri koje ste još jednom naveli ilustruju povećanu političku jasnoću koja postoji među milionima mladih ljudi da su zapravo ovi lideri tu samo radi fotografisanja, oni su tu da kooptiraju naše pokrete. I u stvari, trebali bismo biti oprezni prema njima.
A jedan od razloga zašto je sindikat rada Amazona uspio u skladištu JFK-a pobijediti na ovim historijskim prvim sindikalnim izborima u ovoj korporaciji vrijednoj trilijun dolara na čelu s jednim od najbogatijih ljudi na svijetu Jeffom Bezosom je upravo zato što nisu koristili ono što bih ja poslovni unionizam, u osnovi konvencionalne ideje koje su postojale u radničkom pokretu, u Demokratskoj stranci, pa čak i među društvenim pokretima i liderima nevladinih organizacija, da je to način organizovanja za promjene, pa čak i pobjede na sindikalnim izborima ili dobivanja dobrog ugovora je razmišljati o marginama, ovakvom mitskom idejom o nekolicini radničkih lidera za pregovaračkim stolom, a zatim ne mobilizirati činove.
ALU se sa svim tim nije složio. I to zato što su odlučili da grade samostalno. A onda su uradili mnoge stvari koje većina radničkih lidera nije uradila u poslednje četiri decenije. Što je, jedno, vodili su sa konkretnim zahtjevima. Nisu govorili o uniji kao o apstraktnom entitetu. Oni su vrlo jasno stavili do znanja radnicima u skladištu, a radnici su jasno stavili do znanja radnicima u skladištu, da nam je potreban sindikat, jer zar se ne slažete da treba da dobijemo početnu platu od 30 dolara po satu? Zar se ne slažete da nam je potrebna sigurnost posla? Zar ne mislite da mi zaslužujemo da se izjasnimo u zakazivanju? Zar ne mislite da bismo trebali dobiti puno radno vrijeme ako ih želimo?
Kroz konkretna pitanja uspjeli su izgraditi ovu vrstu solidarnosti, solidarnosti u radnji gdje možda nećete natjerati radnike da se slože oko svake stvari na ovom planu i o svakom ideološkom pitanju. Ali ako možete postići dogovor o ključnoj grupi konkretnih zahtjeva, a to je čvrsta osnova za izgradnju jedinstvene borbe. A onda druga stvar koju su uradili ispravno je to što su jasno stavili do znanja da šefovi nisu na vašoj strani. Dakle, nisu gajili iluzije da na neki način mogu uvjeriti menadžment i Jeffa Bezosa da budu fini samo iznošenjem moralno uvjerljivih argumenata. Rekli su, ne, oni će se boriti protiv sindikata zuba i nokta.
I to je vrsta jasnoće koju moramo da iznesemo ako želimo da izvojujemo bilo koju takvu pobedu. I vidimo da su ljudi spremni za takve stvari. Ali, nažalost, ne nadam se da će većina sadašnjih radničkih lidera izvršiti takvu promjenu. Dakle, drugim riječima, ako želimo učiniti ono što je ALU uradio i pobijediti, ponoviti te pobjede, ne samo u drugim Amazonovim skladištima, već ako želimo pobijediti u istorijskoj sindikalnoj borbi, a onda povrh toga dobiti jake ugovore za radnike, onda će nam prije svega trebati redovno oživljavanje američkog radničkog pokreta.
Chris Hedges: Iako ste bili vrlo uspješni na izborima, uvijek ste tvrdili da izbori nisu poenta. Izbori su sekundarni u odnosu na organizovanje. Možete li objasniti tu strategiju?
Kshama Sawant: Da, mislim da je ovo veoma važno objasniti, jer političari koji su, uglavnom uprkos svojoj progresivnoj retorici, koji su se na kraju pomirili sa kapitalističkim sistemom gde veruju da je to poprilično najbolje što možemo da dobijemo, ali onda hajde da razmislimo oko ivica i osvojimo nekoliko reformi tu i tamo. Za njih je to fundamentalno drugačija ideja u smislu da vjeruju da je, budući da je ovo općenito najbolje što možemo dobiti, a onda proizlazi iz toga, najbolji pristup koji možemo imati za političke promjene je izbor nekoliko progresivnih ljudi, ali možda više ne nekoliko, možda da se izaberu stotine progresivnih ljudi. A onda na taj način biranjem sve više i više samoproglašenih socijalista ili naprednjaka, to je način da se napravi promjena. Jer onda će oni ići i onda voditi te pregovore, ili razgovarati sa korporativnim političarima, sa korporativnim lobistima, a onda će nam donijeti nekoliko progresivnih promjena.
E sad, to ne znači da neće moći ništa, ali do sada nisu. Videli smo dokaze za to. Bajdenova administracija je u rasulu upravo zato što taj pristup ne funkcioniše. I takođe dovodi u pitanje šta tačno, koliko ćemo zapravo ciljati da promenimo društvo?
I mislim da ako pogledate krizu u kojoj je naše društvo, takva vrsta petljanja oko ivica jednostavno više ne funkcionira. Mislim, ako pogledate podatke o klimatskoj krizi, to je vrlo jasno. Imamo vrlo mali prozor u kojem moramo napraviti fundamentalni pomak od kapitalizma. A za to će nam trebati masovna kretanja radnika. Biće nam potrebna masovna revolucionarna borba koju će voditi radni ljudi, obični ljudi, da bismo doveli do takve promene.
A takva promjena koja nam je potrebna, a koja proizlazi iz potreba same planete, ne može se dogoditi putem izbora. Iako u isto vrijeme, moramo biti vrlo jasni da samo biti anti-izborni na pojednostavljen način također donosi korist Demokratskoj stranci. Jer to običnim ljudima ne objašnjava, dobro, kako da se nosimo sa činjenicom da nam se svake četiri godine, svake dve godine kaže da glasamo za demokrate?
Drugim riječima, ljevica treba da pokrene snažne kampanje poput naše. Kampanje se organiziraju oko zahtjeva, a ne oko politike ličnosti. Ali u isto vrijeme objasnite da je način da se vodi zaista snažna izborna kampanja da se, kao što rekoh, potpuno odbaci politika ličnosti, potpuno odbaci karijerizam i izgradi političke organizacije poput Socijalističke alternative. Osim što su nam potrebne daleko veće organizacije u kojima možemo držati naše izabrane predstavnike i druge lidere u organizaciji odgovornima tako da program zahtjeva oko kojih se borimo postane centralni fokus, a ne oni pojedinci koji bi tada mogli te pozicije iskoristiti samo za izgradnju vlastitih karijere tako što će postati korisni vladajućoj klasi. To je ono što treba da odbacimo.
Chris Hedges: Dakle, Kshama, demokrate se fokusiraju na vjerovatne glasače. To nije bila tvoja taktika. Fokusirate se na one koji su često dio 80 miliona birača s pravom glasa koji ne glasaju, uključujući imigrante, one koji žive u javnim stambenim objektima i marginalizirane zajednice. Znam da distribuirate materijal za kampanju na, mislim, osam jezika. I ovo je bila taktika koja vam je jako dobro funkcionisala. U stvari, u jednoj jako istočnoafričkoj zgradi, mislim da je izlaznost bila skoro 10 puta veća od one na opštim izborima. Pitam se da li biste mogli opisati kako ovo funkcionira?
Kshama Sawant: Mislim da je ova taktika o kojoj ispravno govoriš, Krise, i koja je kao što si tačno rekao, u potpunoj suprotnosti sa pristupom Demokratske stranke. Mislim da ta razlika proizilazi prije svega iz fundamentalnih političkih razlika. Drugim riječima, cijeli etos Demokratske stranke je da neće biti otvoreno, ambiciozno za veliki biznis na način na koji su republikanci... Republikanska stranka je u svojoj retorici vrlo otvoreno za veliki biznis. Oni takođe nemaju problem da budu otvoreni rasisti, da se otvoreno protive pravima LGBTQ osoba, na primer, kao što to rade na Floridi. I otvoreni napad na reproduktivna prava, sve to. Dakle, demokrate nisu otvoreno protiv svih prava običnih ljudi na taj način, ali njihova uloga za vladajuću klasu, takođe, njihov primarni zadatak je da budu korisni vladajućoj klasi u kapitalizmu, ali način na koji to rade je govoreći sa obe strane svojih usta.
I zbog toga, jer će, na primjer, pričati o 15 dolara na sat. Svako toliko ćete vidjeti Pramilu Jayapal, šeficu kongresnog progresivnog poslaničkog kluba kako tvituje govoreći da je vrijeme za Medicare za sve. Ali onda kada zaista dođe vrijeme da se bore za to, onda će oni zapravo iskoristiti svoj progresivni status da pokriju Bajdenov režim, što su i učinili na svakom koraku.
Zato što je to njihov dnevni red, i postoji ta nepovezanost između retorike koju zagovaraju i stvarne uloge koju oni igraju u službi vladajuće klase, zbog toga nisu željni da zapravo mobiliziraju takvu vrstu glasača, kao što ste vi rekao, da smo mobilisani. Gdje zapravo ne bismo pobijedili na našim izborima da nismo mobilizirali cijeli dio stanovništva koji je tipično obespravljen. Ne zato što nemaju zakonsko pravo glasa, već zato što nemaju za šta da glasaju. I nikoga nije briga hoće li glasati ili ne, jer oni nisu ljudi za koje se te demokrate bore.
I tako, zbog te razlike, oni zapravo ne žele da mobilišu te iste birače koje mi mobilišemo. Jer kada izađete tamo i kažete, hej kao ljudi iz radničke klase iz istočne Afrike, kao radnici, kao članovi sindikata, morate ne samo izaći i glasati za našu kampanju, već nam je potrebno da nam se pridružite u kucanju na vrata. Potrebni ste nam da biste osvojili 15 dolara na sat, Amazon porez ili prava iznajmljivača. Kada to radite, ono što radite je podizanje očekivanja, političkih očekivanja svih onih ljudi koji su mobilisani.
Dajete im nadu da, zapravo, ako glasate za ovo, a zatim se borite uz ovog izabranog predstavnika, mi zapravo možemo izvojevati konkretne pobjede. Vidite, demokrate to ne žele jer nemaju namjeru da vam zapravo izvoje te konkretne pobjede. Oni samo žele da dovoljno razmišljaš o tome. Mislite da se samo osjećate dovoljno pozitivno da demokrate mogu pobijediti na izborima. Ali na kraju, njihov cilj je da održe ovu neizrečenu ravnotežu tamo gdje su nešto lijevo od Republikanske stranke, ali njihov glavni cilj je da budu vratar protiv istinskog lijevog interesa i istinskog interesa radničke klase.
Dakle, zbog te fundamentalne razlike između uloge koju oni žele da igraju i zašto smo mi politički kao socijalisti, vidite da se pojavljuju i ove taktičke razlike. A onda ćete opetovano vidjeti da će vladajuća klasa koristiti druge... Svaka nova iteracija, svaki put kada se kandidiramo za reizbor, oni će koristiti različite taktike kako bi nas potom potkopali.
Dakle, u odnosu na ovu specifičnu taktiku koju ste spomenuli, Chris, gdje smo mobilizirali, u povijesnom broju, mobilizirali smo ljude radničke klase i zajednice obojenih boja, ranjive zajednice kao nikada prije. U stvari, ne samo da smo to uradili, već smo sproveli akcije registracije birača kakve ovaj grad nikada ranije nije vidio. I zbog svega toga, i zato što je vladajuća klasa u Seattleu uvidjela koliko je to moćno, da ne dobijemo samo glasove, nego onda idemo i borimo se, koristimo našu kancelariju da izvojujemo konkretne pobjede.
Sada nisu uspjeli pobijediti nas na dva reizbora. Nisu nas uspjeli opozvati prošle godine, a sada pribjegavaju pokušajima da nam prebace naš okrug. Naše demokrate se žale na to da se republikanci nepravedno ponašaju, što bi naravno trebali, jer republikanci imaju plan za gerrymanding. Ali sada su Demokrate u Sijetlu ti koji pokušavaju da namuče naš distrikt kako bi iselili ljude iz radničke klase iz ovog okruga. Dakle, toliko daleko će ići da spreče obične ljude da se politički angažuju.
Chris Hedges: Pa, tako su maknuli Dennisa Kucinicha sa mjesta njegovog Doma. A to je uradila Demokratska stranka.
Kshama Sawant: Upravo.
Chris Hedges: Želim razgovarati o dvije stvari samo u posljednjih nekoliko minuta. Pretpostavimo da ova kultna Republikanska stranka zaista preuzima vlast u srednjim mandatima i da stagnacija Bidenove administracije rezultira još jednim Trumpovim predsjedništvom ili željenim Trumpovim predsjedništvom. Kako ćemo se oduprijeti? I onda možete li se pozabaviti idejom da se naprednjaci poput Bernieja Sandersa ili Nine Turner kandidiraju u zagrljaju Demokratske stranke?
Kshama Sawant: Da. Prije svega, u smislu onoga što bi se moglo desiti u srednjim mandatima, mislim, najvjerovatniji scenario je, ako se ne dogodi nešto neobično između sada i perioda glasanja, treba očekivati apsolutno granatiranje, kao što sam već rekao, demokrata. To očekuju svi politički analitičari. I tako je perspektiva ne samo desnice u cjelini da ostvari dobitke vrlo realna. Izgledi za ponovno oživljavanje Trumpa su također, nažalost, u ovom trenutku vrlo realni. Eto koliko je opasan cijeli debakl Bidenovog režima. I tako, jedini način da se to preseče i stvori prava alternativa desnom populizmu koja bi mogla ujediniti većinu ljudi iz radničke klase u Americi je politika radničke klase.
Nije uzalud što je Bernie Sanders svaki put kada se kandidovao dobio snažan odgovor na platformu svoje kampanje. Ujedinio je ljude, čak i u državama koje biste inače smatrali pravim državama ili crvenim državama. Bilo je u crvenom stanju da ste vidjeli ne samo snažan, pozitivan odgovor na program kampanje radničke klase poput onog Bernieja Sandersa. Ali to je u crvenom stanju, Zapadna Virdžinija, gde ste videli jednu od najuspešnijih i istorijskih radničkih pobuna u našem vremenu, a to je bila borba nastavnika 2018. Prosvetni radnici Zapadne Virdžinije koji su izvojevali ogromnu pobedu ustajući ne samo zakonodavnoj vlasti koju su predvodili republikanci u državi, ali i liderima vlastitih sindikata koji nisu bili voljni da zauzmu borbeni pristup da bi dobili jak ugovor i da održe solidarnost među zaposlenima u javnim školama.
Dakle, to su uradili obični rukovodioci i redovni članovi sindikata prosvetnih radnika. Tako da, plus primjer Starbucksovih radnika koji su sada u sindikalnim organizacijama širom zemlje, pokreće toliko stotina trgovina i štrajkačke akcije koje radnici Starbucksa počinju provoditi na nivou trgovine. Bez ikakvog političkog vodstva, oni sami prepoznaju da je jedini način da se suprotstave razbijanju sindikata i antiradničkom zastrašivanju i prijetnjama preduzimanje akcija obustavljanja rada i štrajka.
A primjer Amazonskog sindikata rada koji je pobijedio na sindikalnim izborima, sve nam to govori, pa, način da se zapravo suprotstavimo korporativnoj politici, uzvratimo neuspjesima demokrata i porazimo uspon desnice je da izgradimo borbe radničke klase gde možemo da ujedinimo većinu radnih ljudi na zajedničkom programu zasnovanom na radničkoj klasi. I u tom procesu radnički pokret i obični radnici imaju ogromnu istorijsku ulogu.
Tako da su sindikalni pogoni u velikim korporacijama poput Amazona i Starbucksa trenutno najvažnija stvar. Apsolutno. Bez ikakvog pitanja. Oni su trenutno najvažnija stvar. I ako možemo donijeti pravi uspjeh, ne samo u smislu broja Starbucksovih radnji koje su pobijedile na sindikalnim izborima, ne možemo stati na tome, već u smislu dobivanja jakih ugovora za radnju za trgovinom u Starbucksu. Ako možemo sindikalno udružiti Amazonovo skladište za Amazonovo skladište širom nacije, gdje desetine hiljada radnika počinju da se sindikaliziraju i počnu dobivati jake ugovore, dobivajući konkretne zahtjeve poput 30 dolara na sat, to će pokazati kako se može napraviti pomak.
Upravo to je pomak koji treba da napravimo. Ali ništa od ovoga neće biti automatski. Trebat će nam hrabro rukovodstvo kako bismo to ostvarili. A takođe i politička jasnoća da radničko rukovodstvo koje je vezano uz demokrate neće biti sila promjene. Snaga promjene će biti oživljavanje militantnog radničkog pokreta, a to se može učiniti samo ako desetine hiljada radnika shvate da nam je potreban naš demokratski sindikalni pokret baziran na redovima.
Chris Hedges: Odlično. Želim da se zahvalim The Real News Network i njenom produkcijskom timu: Cameron Granadino, Adam Coley, Dwayne Gladden i Kayla Rivara. Možete me pronaći na chrishedges.substack.com.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati