„Na nekom nivou ekstremnog bogatstva, novac neizbježno korumpira… on kupuje političku moć, utišava neslaganje, služi prvenstveno za održavanje sve većeg bogatstva, često nepovezanog sa bilo kojim recipročnim društvenim dobrom.” (Farhad Manjoo(1))
Iskrivljavanje politike – mračni novac i oligarhija
U ranijim postovima sam raspravljao o tome kako su moćne kompanije u stanju da manipulišu politikom. Ovo se odnosi i na pretjerano bogate pojedince. Oni lobiraju za politiku koja koristi njima samima, čak i ako štete društvu. Aktivno rade na smanjenju uloge vlade u pomaganju siromašnima, smanjenju socijalne sigurnosti, smanjenju poreza za bogate, smanjenju regulacije velikog biznisa, da dopuste uništavanje životne sredine i da sve više privatizuju. Oni to čine tako što finansiraju političare koji dijele ove stavove. Promovišu ideje koje će bogate učiniti bogatijima, a siromašne siromašnijima, iako su kod mnogih ljudi nepopularne. Ovo je umanjilo spremnost naših političkih lidera da se nose sa stvarnim problemima.(2) Većinu bogatih ljudi nije briga za nezaposlenost, banke hrane ili beskućništvo. Više su zainteresirani za legalizaciju sve složenijih oblika porezne manipulacije.
Oni troše veliki dio onoga što je poznato kao 'tamni novac' ispod radara kako bi utjecali na ove političare.(3) Oni to rade vrlo tiho, bez diskusije u medijima, bez transparentnosti i bez odgovornosti. Braća milijarderi Koch su ozloglašeni po tome što vode poslove koji se bave korporativnim prestupima. Oni povećavaju svoje bogatstvo radeći stvari koje štete društvu, ali su također poznati po trošenju ogromnih iznosa da manipulišu politikom. Jedan pisac je opisao događaje u poslednjih nekoliko decenija kao:
“hrabar projekat, decenijama u nastajanju, da se fundamentalno promeni odnos između naroda i vlade i da se to učini trajno na način koji je osmišljen da se poslovično klatno zakači udesno [u korist bogatih] tako da ne može vrati se ponovo.”(4)
Mnogi komentatori su istakli da je ono što sada imamo u Britaniji i SAD-u 'vlada od 1% za 1%',(5) ili 'milionera za milijardere'. Ovo je poznato kao oligarhija. Bogati pokušavaju osigurati da politička moć bude usklađena s njihovom ekonomskom moći. Čitav sistem postaje samojačajući. Imamo društvo koje je sve više usmjereno prema potrebama pretjerano bogatih ljudi, a nejednakost se povećava. Mi više nemamo funkcionalnu demokratiju.
Propaganda oko ogromnog bogatstva bila je veoma efikasna:
“Oni su opravdali svoje bogatstvo opisujući sebe kao kreatore bogatstva, briljantne inovatore ili promjene svijeta. Tvrde i da su neophodni za popunjavanje praznina koje je ostavila nesposobna vlast. Ono što nedostaje ovome je rasprava o njihovoj ulozi u uništavanju sposobnosti vlada da rade stvari.”(6)
Dokazi pokazuju da su visoki porezi i visoki državni rashodi korisni za društva, ali bogati neprestano lobiraju za niže poreze.(7) Poreske stope su generalno smanjene za najbogatije ljude u posljednjih nekoliko decenija. Istovremeno je došlo do povećanja drugih poreza koji utiču na siromašne, kao što je porez na dodatu vrijednost (PDV). Porezni sistemi bi gotovo sigurno bili mnogo pravedniji da bogataši nisu toliko utjecajni u utjecaju na političare.(8) Isto se odnosi i na izbore o tome gdje vlade troše svoj novac. U ranijim objavama smo vidjeli da vlade plaćaju velike subvencije velikim kompanijama, ali postoji mnogo drugih načina da vlade troše novac koji bi bili mnogo korisniji, kao što je pravilno finansiran zdravstveni sistem ili bolje socijalne usluge. Budući da bogati određuju politiku, siromašni su pritisnuti u svim smjerovima: niže plate, više cijene i manja podrška u trenucima potrebe.
Povremeno čujemo rasprave o porezima na bogatstvo, porezima na zemljište ili porezima na finansijske transakcije. Razlog zašto ovo nije dio rasprava o kreiranju politike je taj što ih bogati uspješno drže podalje od ozbiljnog razmatranja.
Prekomjerno bogatstvo podriva demokratiju u siromašnim zemljama
Pisac Oscar Wilde je prije mnogo godina pisao o filantropima (bogatim ljudima koji svoj novac koriste u dobre svrhe):
„Oni su se ozbiljno i vrlo sentimentalno postavili zadatku da liječe zla koja vide u siromaštvu, ali njihovi lijekovi ne liječe bolest: oni je samo produžavaju... pravi cilj [trebalo bi biti] da pokušaju rekonstruirati društvo na takvom osnova da će siromaštvo biti nemoguće.”
Isto važi i danas. Ljudi s pretjeranim bogatstvom stvaraju temelje koje im omogućavaju da koriste svoju moć i bogatstvo kako bi utjecali na događaje u inostranstvu. Milijarderi poput Georgea Sorosa finansiraju političke grupe, ali njihovo mišljenje o tome kako bi idealno društvo moglo izgledati možda nije isto kao i mišljenje lokalnog stanovništva. Oni stoga potkopavaju demokratiju.(9) Uticaj nekih preterano bogatih pojedinaca može biti toliko velik da utiče na globalna politička pitanja. Izvještaj iz 2020. godine pokazao je da su 3 milijardera lobirala kod američkog predsjednika Trumpa da potkopa važne pregovore s Iranom.(10)
Drugi bogati ljudi koriste fondacije kako bi pokušali utjecati na politiku dobrotvornih i međunarodnih organizacija.(11) Najozloglašeniji primjer za to je Bill Gates i Bill and Melinda Gates Foundation. Gates je, između ostalog, manipulirao politikom zdravstva, poljoprivrede i obrazovanja. Strategije uključuju postavljanje ljudi u međunarodne organizacije i dobijanje privilegovanog pristupa kreatorima politike. Gates je utjecajan u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, a između njegove fondacije i velikih farmaceutskih kompanija postoje rotirajuća vrata.(12) On obezbjeđuje lijekove u siromašnim zemljama kupujući ih od tih kompanija, ali ne osporava patentni sistem, što sprečava siromašne zemlje da prave sopstvene lekove. Njegove političke preporuke uključuju ideje poput tehnologije u školama, koja povećava profit Microsofta i obogaćuje samog sebe.
Fondacije su bile široko kritizirane zbog izoliranih i loše koordinisanih rješenja; za širenje korporativne poljoprivrede i otvaranje afričkih tržišta američkim poljoprivrednim i biotehnološkim kompanijama; za finansijske aranžmane (poznate kao javno-privatna partnerstva) koji su već bili katastrofalni u bogatim zemljama; i za moguće slabljenje sistema javnog zdravlja u zemljama u razvoju.(13) Mnoge od ovih politika stvaraju negativne strane za lokalno stanovništvo. Fokus postaje ono za šta su bogati, bijeli donatori zainteresirani, umjesto na ono što bi moglo biti glavni prioritet za ljude u zemljama primateljima.
Ljudi koji su osnovali ove fondacije stekli su svoje bogatstvo iskorišćavanjem ekonomskog sistema da bi izvukli bogatstvo od svih ostalih i bili među najpohlepnijim profiterima u istoriji.(14) Malo je verovatno da će oni biti pravi ljudi za uspostavljanje dugoročne politike za siromašne zemlje. Moderni istraživači su ponovili Wildeovo mišljenje:
“Apelovanje na megariche da budu više dobrotvorni nije rješenje za globalne zdravstvene probleme. Potreban nam je sistem koji ne stvara toliko milijardera i, dok to ne uradimo, ova vrsta filantropije ili ometa ili potencijalno šteti potrebi za sistemskim promjenama.”(15)
Kontrolisanje vijesti – iskrivljavanje načina na koji razmišljamo o svijetu
U ranijim objavama smo također vidjeli da su glavni mediji u Britaniji i SAD-u postali propagandni sistem koji kontroliraju pretjerano bogati pojedinci ili vlade. Također smo vidjeli kako pozitivno predstavljanje istorijskog bogatstva od strane medija igra propagandnu ulogu. Medijska produkcija je iskrivljena kako bi služila interesima svojih vlasnika, što obično znači interese bogatih ljudi općenito. Čak su i mejnstrim komentatori, kao što je Paul Krugman,(16) komentirali u kojoj mjeri najbogatiji ljudi mogu definirati dnevni red. Bivši američki sekretar za rad Robert Reich rekao je:
“Koristili su jednu od najstarijih metoda koje su bogati koristili za održavanje bogatstva i moći – sistem vjerovanja koji bogatstvo i moć u rukama nekolicine prikazuje kao prirodne i neizbježne” (17)
Svi problemi i njihova moguća rješenja predstavljeni su u uskom okviru, koji ne dovodi u pitanje status quo, dovodi u pitanje višak bogatstva, niti dovodi u pitanje kako ekonomski i finansijski sistemi zaista funkcioniraju. O zaista važnim kritikama sistema rijetko se raspravlja. Stoga postaje teško razumjeti zašto su mnogi ljudi siromašni ili da se članovi javnosti smisleno uključe u političke rasprave.
Mediji jačaju ideju da uspeh treba da definišemo po tome koliko novca imamo. Diskusije o redefiniranju uspjeha u drugim terminima, kao što su sreća, kultura, nesebičnost i pomaganje drugima, rijetko dobijaju glavnu pažnju.
Ljudi su govorili o ovome
Ozbiljne negativne strane prekomjernog bogatstva su poznate već dugi niz godina, a mjere su uvedene za smanjenje njegovih učinaka u različitim periodima u prošlosti. U SAD-u od 1936. do 1980. najviša poreska stopa nikada nije pala ispod 70%.(18) U Ujedinjenom Kraljevstvu, najviša poreska stopa je dostigla vrhunac od 98%.(19) Tek u posljednjih 40 godina ove negativne strane su bile ignorira većina političara i većina mejnstrim medija. Oni bespogovorno pretpostavljaju da je u redu imati izuzetno bogate ljude i ekstremnu nejednakost.
Šta se može učiniti? Program prevencije Plutocracy
Britanija i SAD bi lako mogle osigurati visok životni standard i dobar kvalitet života svim svojim građanima. Njihov neuspjeh da to učine je svjestan izbor bogatih i moćnih, čiji je primarni cilj manipuliranje sistemom kako bi sebi koristili. Neki ljudi u SAD-u počinju da govore o tome, sa predlozima za stope poreza na dohodak do 70% i uvođenje poreza na postojeće bogatstvo od 2-3%.(20) Ovo bi donelo značajne prihode za vladu, ali oni su samo mali dio onoga što je potrebno da se eliminiraju ogromne koncentracije bogatstva. Oporezivanje prihoda od 70% i dalje ostavlja nekim ljudima prihod od 250 milijardi dolara godišnje. Porez na bogatstvo od 2-3% bi takođe ostavio da najbogatiji ljudi postanu bogatiji za milijarde dolara godišnje.
Ovi mejnstrim razgovori su znak kako je raspon mogućnosti koje se smatraju razumnim ograničen da se uklope u postojeći okvir. Prijedlozi ne dopiru do izvora problema, a to je da je cijeli ekonomski sistem namješten da bogate učini bogatijima. Ako prihvatimo da je prekomjerno bogatstvo štetno za društvo, onda moramo transformirati sistem tako da najveći prihodi padnu na mali dio onoga što su sada, i ukloniti postojeće koncentracije bogatstva.
Morali bismo promijeniti mnoge dijelove postojećeg sistema. Morali bismo okončati sve mehanizme koji omogućavaju moćnim ljudima i kompanijama da izvlače višak bogatstva od svih ostalih. Prvi korak je prevazilaženje decenije korporativne propagande, koja nam ispire mozak da pomislimo da je postojeći sistem razuman. Moramo započeti razgovor u kojem se raspravlja o svim opcijama, a da ništa nije isključeno jer je teško. Ovo bi uključivalo osporavanje prava ljudi ili organizacija da posjeduju ili kontroliraju neograničeno bogatstvo.
Na primjer, neki ljudi preporučuju porez na nekretnine (porez na nasljeđe u UK) za smanjenje nasljedstva, ali to i dalje omogućava nasljeđivanje milijardi. Umjesto toga, kada bismo imali ograničenje od recimo 100,000 funti (ili dolara) kao maksimum koji svako može naslijediti tokom svog života, to bi promijenilo situaciju. Neki ljudi su čak predložili potpuno ukidanje nasljeđivanja.(21) Ove ideje bi zahtijevale promjene u mnogim dijelovima pravnog sistema, kao što su trustovi, offshore računi i kontrola velikih kompanija, ali o njima bi trebalo ozbiljno razgovarati.
Komplementaran pristup je smanjenje uloge bogatstva u vođenju udobnog života. Ako najsiromašniji ljudi imaju odličnu, besplatnu zdravstvenu zaštitu, pristupačan dom i dovoljno prihoda da rade ono što smatraju važnim, onda bogatstvo postaje nepotrebno. Međutim, kada milijarderi manipulišu politikom, ovaj pristup je potkopan. Stoga su nam također potrebne politike za smanjenje moći i političkog utjecaja onih s pretjeranim bogatstvom, kako bi se omogućila mnogo šira, široka rasprava o mogućim opcijama.
Ključne točke
Prekomjerno bogatstvo iskrivljuje politiku tako da ne predstavlja obične ljude
Prekomjerno bogatstvo iskrivljuje medije
Raspon političkih opcija o kojima se trenutno raspravlja u mejnstrimu nije adekvatan da bi se suočio sa uzrocima ovih problema.
Daljnje čitanje
Uopšteno govoreći, ne preporučujem glavne novine za dalje čitanje, jer generalno nisu previše kritične prema sistemu. Međutim, Guardian je objavio niz članaka koji kritikuju ekstremno bogatstvo i nejednakost, od kojih su neki prilično dobri,
https://www.theguardian.com/us-news/series/big-money
Anand Giridharadas, Pobjednici uzimaju sve: Elitna šarada mijenjanja svijeta, 2018
online resursi
EPI, „Oporezivanje (vrlo) bogatih: Pronalaženje lijeka za poremećaj pretjeranog bogatstva“, Institut za ekonomsku politiku, 25. juna 2019., na
https://www.epi.org/event/taxing-the-very-rich-finding-the-cure-for-excessive-wealth-disorder/
reference
1) Farhad Manjoo, 'Abolish Billionaires', New York Times, at
https://medium.com/new-york-times-opinion/abolish-billionaires-c87593db0c22
2) Nancy Maclean, Demokratija u lancima: Duboka istorija skrivenog plana radikalne desnice za Ameriku, 2017
3) George Monbiot, „Kako američki milijarderi podstiču desničarski cilj u Britaniji“, The Guardian, 7. decembra 2018., na
4) Nancy Maclean, „Capturing Democracy“, u EPI, „Oporezivanje (vrlo) bogatih: Pronalaženje lijeka za poremećaj pretjeranog bogatstva“, Institut za ekonomsku politiku, 25. juna 2019., na
https://www.epi.org/event/taxing-the-very-rich-finding-the-cure-for-excessive-wealth-disorder/
5) Joseph Stiglitz, 'Od 1%, Za 1%, Za 1%', Vanity Fair, 31. marta 2011., na
https://www.vanityfair.com/news/2011/05/top-one-percent-201105
6) Nepoznati govornik, preuzeto iz EPI, „Oporezivanje (vrlo) bogatih: Pronalaženje lijeka za poremećaj pretjeranog bogatstva“, Institut za ekonomsku politiku, 25. juna 2019., na
https://www.epi.org/event/taxing-the-very-rich-finding-the-cure-for-excessive-wealth-disorder/
7) 'Superbogati i mi, prvi dio', na
https://www.dailymotion.com/video/x2eiirb
'Super bogati i mi, 2. dio', at
8) EPI, „Oporezivanje (vrlo) bogatih: Pronalaženje lijeka za poremećaj pretjeranog bogatstva“, Institut za ekonomsku politiku, 25. juna 2019., na
https://www.epi.org/event/taxing-the-very-rich-finding-the-cure-for-excessive-wealth-disorder/
9) Daniel Bessner, Filozofija Džordža Soroša – i njena fatalna mana, The Guardian, 6. jula 2018.
https://www.theguardian.com/news/2018/jul/06/the-george-soros-philosophy-and-its-fatal-flaw
10) Philip Weiss i James North, 'Adelsonovi su dobili puno od Trumpa za 75 miliona dolara - Ali mediji vam neće reći šta', 16. oktobra 2020.
https://www.globalresearch.ca/adelsons-got-lot-trump-75-million-media-wont-tell-you-what/5727752
11 Chuck Collins 'Ljek za poremećaj pretjeranog bogatstva', Commondreams, 3. april 2019.
https://www.commondreams.org/views/2019/04/03/cure-excessive-wealth-disorder
12) Andrew Bowman, 'Obrnuta strana miljardi Billa Gatesa', New Internationalist, 1. aprila 2012., na
https://newint.org/features/2012/04/01/bill-gates-charitable-giving-ethics
13) John Vidal, 'Da li Gates i Rockefeller koriste svoj utjecaj da bi postavili planove u siromašnim državama?', The Guardian, 15. januara 2016., na
14) Aditya Chakrabortty, „Pobjednici uzimaju sve, Anand Giridharadas recenzija – odlično čitanje mržnje“, The Guardian, 14. februar 2019., na
https://www.theguardian.com/books/2019/feb/14/winners-take-all-by-anand-giridharadas-review
15) David McCoy, citirano u Andrew Bowman, 'Obrnuta strana miljardi Billa Gatesa', New Internationalist, 1. aprila 2012., na
https://newint.org/features/2012/04/01/bill-gates-charitable-giving-ethics
16) Paul Krugman, „Oporezivanje veoma bogatih: pronalaženje lijeka za poremećaj pretjeranog bogatstva“, 25. juna 2019.
https://www.epi.org/event/taxing-the-very-rich-finding-the-cure-for-excessive-wealth-disorder/
Paul Krugman, „Napomene o neredu prekomjernog bogatstva“, New York Times, 22. juna 2019., na
https://www.nytimes.com/2019/06/22/opinion/notes-on-excessive-wealth-disorder.html
17) Robert Reich, 'Da bismo preokrenuli nejednakost, moramo razotkriti mit o 'slobodnom tržištu', The Guardian, 9. decembra 2020., na
https://www.theguardian.com/commentisfree/2020/dec/09/inequality-free-market-myth-billionaires
18) Henry Blodget, „Istina o porezima: Evo koliko su zaista visoke današnje stope“, Busines Insider, 12. jula 2011., na
https://www.businessinsider.com/history-of-tax-rates?r=US&IR=T
19) https://en.wikipedia.org/wiki/Taxation_in_the_United_Kingdom
20) EPI, „Oporezivanje (vrlo) bogatih: Pronalaženje lijeka za poremećaj pretjeranog bogatstva“, Institut za ekonomsku politiku, 25. juna 2019., na
https://www.epi.org/event/taxing-the-very-rich-finding-the-cure-for-excessive-wealth-disorder/
21) James Butler, 'Naslijeđeno bogatstvo je nepravda', The Guardian, 26. mart 2014, na
https://www.theguardian.com/commentisfree/2014/mar/26/inherited-wealth-injustice-lets-end-it
Rod Driver je honorarni akademik koji je posebno zainteresiran za razotkrivanje moderne američke i britanske propagande i objašnjavanje rata, terorizma, ekonomije i siromaštva, bez gluposti u mejnstrim medijima. Ovaj članak je prvi put objavljen na media.com/elephantsintheroom
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati