Izvor: The Guardian
U srijedu, 10. marta, bivši brazilski predsjednik Luiz Inácio Lula da Silva dao je uzbudljiv povratnički govor u sjedištu sindikata metalaca u Sao Bernardo do Campu, industrijskom centru u metropolitanskoj regiji Sao Paula odakle je Lula prvi put izašao kao nacionalna ličnost 1970-ih. Dan ranije, u šokantnom preokretu koji je iznenadio čak i one koji su bili uvjereni u njegovu nevinost, sudija Vrhovnog suda poništio je krivične presude protiv Lule, čime je stekao pravo da se kandiduje za treći mandat sljedeće godine.
Presuda u Lulinu korist bila bi velika priča čak i da je njegova popularnost izblijedila nakon što je napustio funkciju 2011. Ali nedavno anketa pokazuju da je on i dalje izuzetno bitan, ispred aktuelnog ekstremno desničarskog predsjednika Jaira Bolsonara, koji je pobijedio na izborima 2018. Ostale ankete predložiti bliža trka, što je i dalje uočljivo s obzirom na to da Lula nije ni započeo kampanju. Lula je također vodio u anketama prije tri godine, ali mu je zloglasni sudija zabranio kandidiranje koji se pridružio administraciji Bolsonara. Sa svoje strane, Bolsonaro, penzionisani vojni kapetan koji je služio bez razlike u kongresu 27 godina, predsjedavao je neublaženom katastrofom. Ako se najveća nacija Latinske Amerike nekada smatrala model kako da izbalansira ekonomski rast sa dramatičnim smanjenjem siromaštva, njegovo trenutno rukovodstvo izgleda savršeno zadovoljno time što je globalni parija (ministar inostranih poslova je to doslovno rekao prošlog oktobra).
Od svog postupanja sa životnom sredinom i pandemijom, da navedem nekoliko istaknutih pitanja, Bolsonaro je pokazao da je imun na razum. Zbog toga se činilo da je Lula tokom svog prošlosedmičnog govora bio toliko namjeran da ponovo potvrdi primat činjenica u političkom diskursu svoje nacije. “Uvijek je važno ponoviti kad god možete”, izjavio je, “planeta je okrugla... a Bolsonaro to ne zna.” Iznio je sve korake koje bi preduzeo da je bio na funkciji kada je pandemija udarila, a svaka mjera je razumnija od prethodne. Bolsonaro značajno i dalje umanjuje značaj virusa čak i kao međunarodni posmatrači brini za Brazil postaje središte za širenje novih varijanti.
Iako je nejasno da li će se Lula zaista ponovo kandidovati sledeće godine, sama činjenica da može promenila je politički teren Brazila. Oba trenutni zvučnik iz doma, izabran na svoju uticajnu poziciju uz Bolsonarovu podršku, i prethodni, figura desnog centra čija je stranka nagovijestila da bi mogla podržati Bolsonara 2022. godine, signalizirao je otvorenost za Lulinu rehabilitaciju. Ovo je zapanjujući preokret od prije samo tri godine kada se brazilsko društvo našlo u zagrljaju reakcionarnog talasa koji je progresivce smatrao odgovornim za svaku društvenu bolest, stvarnu ili izmišljenu. Priznanje koje je Lula dobio s ljevice i desnice posljednjih dana može se pripisati njegovoj sposobnosti da proda pomirljivu poruku, koja nije ukorijenjena u ideološkoj konfrontaciji, već u opozivu osnovnih republikanskih vrijednosti koje Bolsonaro ogoljeno prezire.
Očigledna prepreka ostaje na putu da Lula ponovo preuzme funkciju predsjednika: međunarodne tržišne snage. Kako je objavljeno u Bloomberg, Lulina obnovljena politička podobnost “dovela je do pada akcija i valute, produbljujući neke od najgorih performansi ove godine”. Na drugim mestima, investitori rekao je Rojters da “perspektiva da se Bolsonaro kandiduje protiv Lule suprotstavlja dva 'populistička' kandidata jedan protiv drugog, izdubljujući središnji teren, koji je plodniji za ekonomske reforme koje su Brazilu očajnički potrebne”. Usred hvatanja ruku posmatrača koji su najviše usklađeni sa uskim željama privatnih investitora, vrijedi podsjetiti na očigledne razlike između aktuelnog i potencijalnog izazivača koji se tri puta neuspješno kandidirao za predsjednika prije nego što se konačno probio 2002. godine.
Pod Lulinom radničkom partijom, brazilska savezna vlada je sprovela niz inovativnih federalnih politika koje su transformisale živote miliona Brazilaca. Siromaštvo se smanjilo, dok je broj diplomiranih studenata skočio. Bolsonaro, sa svoje strane, kuka zbog svoje nesposobnosti da bilo šta uradi, žudeći za danima vojne vladavine. On pokazuje lakomislen stav prema dobrobiti svakoga ko nije u krvnom srodstvu. To što je osvojio predsjedništvo 2018. svjedoči ne o privlačnosti njegovog plana, već o eroziji osnovne civiliziranosti u Brazilu. Ovo je poređenje koje treba imati na umu dok se naslovi pojavljuju u narednim mjesecima – a sigurno hoće – upozoravajući investitore na navodno zabrinjavajuću ekonomsku agendu Lule i njegove stranke, iste „strašne gomile“ koja je jednom podignuta 28 miliona ljudi izašlo iz siromaštva.
Bilo je i gunđanja od strane penzionisanih vojnih ličnosti zbog neprikladnosti da Lula ima pravo da se kandiduje za funkciju. Za njegovu veliku zaslugu, međutim, potpredsjednik Hamilton Mourão, penzionisani general, bacio je hladnu vodu na svaki razgovor o zavjeri, Govoreći ljudi imaju svako pravo da glasaju za bivšeg predsednika. Malo je vjerovatno da će se tragična istorija vojne intervencije ponoviti. Lulin povratak na scenu takođe je bacio desnog centra u nered. Na primjer, João Doria, bivši biznismen koji je dojahao Bolsonarov kaput do vile guvernera Sao Paula 2018. objavio on možda ipak neće nastaviti s predsjedničkim mjestom, uviđajući opasnost od podjele desničarskih glasova. Dorijin potez je prešutno priznanje sposobnosti bivšeg predsjednika da se dopadne širokom centru brazilske politike.
Kao i 2002. godine, kada je Lula obećao uvjerljivu socijaldemokratsku alternativu lišavanju neoliberalizma, njegov tajming bi se opet mogao pokazati besprijekornim. Postoji povratna sprega u njegovu korist – brojevi anketa pokazuju da je Lula najbolji protiv Bolsonara među opozicionim licima, čime je ojačao svoju poziciju lidera opozicije i doveo do većeg broja anketa jer drugi glasači protiv Bolsonara hrle na njegovu stranu. Osjetivši ovaj zamah, čak su i ličnosti desnog centra primijetile Lulinu sposobnost da gradi mostove, iskapajući Bolsonarovu nesposobnost da to učini. Možda je to znak da establišment koji se svojevremeno kladio na Bolsonara da zadrži Lulinu radničku stranku 2018. dolazi, na mahove, do zaključka da više nije vrijedan dovođenja zemlje na rub kolapsa.
Andre Pagliarini je predavač istorije i latinoameričkih studija na Dartmouth koledžu.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati