Održavanje Skupštine građana o klimatskoj akciji jedan je od samo tri zahtjeva aktivista Extinction Rebelliona koji su zauzeli naslove, čiji protesti zbog zaustavljanja grada sada napreduju do izgradnje lokalnog pokreta. Ipak, mnogi ljudi čak i ne znaju šta je takva skupština, čak i dok se Gradsko vijeće u Oksfordu, u Velikoj Britaniji, priprema da organizuje svoju. Ali Frances Foley, iz Građanske konvencije o demokratiji Ujedinjenog Kraljevstva, koja ovdje piše za Rapid Transition Alliance, kaže da revolucionarni irski eksperiment u deliberativnoj demokratiji pokazuje da skupštine građana zaista mogu pomoći u provedbi klimatskih mjera.
Nacionalno uvođenje niskougljičnih javnih vozila, državna podrška za proizvodnju energije u zajednici, veći porezi na sektore koji intenzivno koriste ugljik, poticaji za odgovorno korištenje poljoprivrednog zemljišta i sekvestraciju ugljika, sadnju šuma uz podršku vlade, produženje autobusa i bicikla staze i klimatske promjene u središtu svih vladinih politika.
Čita se kao božićna lista za klimatskog aktivistu. Hrabro, sveobuhvatno i realistično opredjeljenje vlade da ozbiljno shvati klimatske promjene. Pravo vođstvo, prava ambicija – pravi pomak.
Ipak, ovaj program politike ne dolazi iz centralne kancelarije Zelene stranke, niti iz još jednog izveštaja istraživačkog centra za životnu sredinu. Do ovih 13 preporuka došlo je kroz ozbiljnu vježbu demokratskog donošenja odluka u Irskoj. Vlada je potpisala i uspostavila; građani su se pojavili i povećali. Bio je to iskaz dobre volje sa svih strana – političke klase, građana, medija. Bio je to skok demokratske vjere.
U julu 2016. nova vlada – koju predvodi Fine Gael, uz podršku nezavisnih – iznijela je prijedlog zakona o uspostavljanju Skupštine građana na nacionalnom nivou koja će razmatrati najveća pitanja dana. To uključuje izazove starenja stanovništva; uloga parlamenata na određeno vrijeme; referendumi; 8th Amandman o abortusu; i klimatske promjene.
Građani iz svakog regiona, svakog socio-ekonomskog porekla, svake etničke pripadnosti i starosne grupe i sa svih strana spektra političkih mišljenja okupili su se tokom dva vikenda između septembra i novembra 2017. Pitanje je izgledalo zastrašujuće po obimu i složenosti, ali učesnici su bili dobro upućeni i imali su na raspolaganju niz stručnjaka, naučnika, advokata i drugih svjedoka koji bi im pomogli da shvate materijal. Na kraju, građani su dali radikalan niz preporuka koje su prevazišle ono što je bilo koja velika irska stranka obećavala, iznenadivši čak i pokretače procesa.
Ove preporuke se uglavnom odnose na proizvodnju energije, transport i poljoprivredu, tri najveća izvora emisije ugljika u Irskoj. Kao program, oni stavljaju jasan ulog u tlo koji će biti teško izbjeći ili odbaciti, ne samo zato što su ga građani postavili kroz otvoren i promišljen proces. Za uzastopne vlade, na preporuke treba gledati ili kao na izazov, korisno pokriće ili kao mjerilo po kojem se mogu ocijeniti, ovisno o njihovoj početnoj tački.
Zaista, dok je ambicija Skupštine građana Irske neosporna, implementacija se već pokazuje kao izazov. Irska vlada se obavezala da će dostići neto nultu emisiju ugljika do 2050. i već je poduzela korake u tom smjeru, uz međustranačku podršku za značajno povećanje proizvodnje energije u zajednici, vladinu podršku vjetroelektranu i solarnu energiju na moru, subvencioniranje održive poljoprivrede i program zelene rekonstrukcije privatnih kuća širom zemlje. Ove mjere učinile bi Irsku liderom u klimatskim akcijama.
Kako se i očekivalo, prolazak nekih od prijedloga kroz špalir irske stranke nije prošao glatko. Osmosatna debata o povećanju poreza na ugljik, na primjer, sugerira da miješanje deliberativne i predstavničke demokratije i dalje proizvodi sukob i konfuziju. Svakako je jasno da se parlamenti moraju prilagođavati i razvijati da bi skupštine građana ikada našle svoje mjesto u našim modernim demokratijama.
Ali najohrabrujući potez bilo je jednostavno priznanje da mnoge prepreke implementaciji leže na nivou upravljanja. Nova Komisija za klimatske akcije, s mandatom da nadgleda klimatske akcije u cijeloj vladi, trebala bi djelovati kao vladin garant vizije iz Skupštine građana. Predlozi građana su sami po sebi stimulisali preispitivanje unutrašnjih vladinih procesa kako bi se sprečilo da se njihovi zahtevi zaglave u stranačkim prepirkama i vladinoj birokratiji. Po svojoj prirodi, uspjeh skupština građana također može pružiti alternativnu viziju o tome kako se odluke mogu donositi – i na taj način osramotiti političke stranke i parlamente da poboljšaju svoju praksu donošenja odluka.
Da li Skupština građana Irske predstavlja slučaj brze tranzicije? Po svojoj širini, obimu i viziji, eksperiment je impresivan. Ali u smislu brzine, deliberativni procesi se često kritiziraju zbog sporosti, nezgrapnosti i skupe cijene. Odgovor na ovo bi trebao biti da se zapitamo šta dobijamo: iako Skupština nije najbrže sredstvo za promjene – za najozbiljniji procesi traju nekoliko mjeseci, ako ne i nekoliko godina – rezultati, kako u konkretnim ishodima tako iu kulturnim ili političke promjene – mogu biti zapanjujuće.
Prijedlozi koje je Skupština dogovorila tokom samo dva vikenda otkrili su kapacitet građana da analiziraju, procijene i odluče o pravcima djelovanja za svoju zemlju – i to kao kolektiv. Rezultati su jasni, izvodljivi i hrabri. I većina dokaza sugerira da oni koji su uključeni u ove procese na kraju ne samo da su ponosni na svoje preporuke, već i s obnovljenom vjerom u sposobnosti i dobru vjeru svojih kolega učesnika. U eri kada demokratska vjera jenjava, ovi procesi pomažu u pronalaženju puta kroz najteža politička pitanja i jačaju vjeru u demokratski sistem. U tom pogledu, deliberativna demokratija daje smjer – kako u politici tako iu procesu.
U pogledu klimatskih promjena, ovaj sklad između ciljeva i sredstava je posebno značajan. Klimatska kriza je najteži izazov kolektivnog donošenja odluka našeg vremena, onaj koji zahtijeva hrabrost, ali i pažljivo razmišljanje.
U olakšavanju ovoga, Skupština građana je jedinstvena – čak i kontrakulturna. U eri kratkih medija i kratkoročnog razmišljanja, Skupština nudi prostor kojim upravljaju koncentracija, dubina i nezavisnost. Odabrani pojedinci nisu zasjenjeni medijima, lobistima ili stranačkim bičevima, tako da mogu raspravljati i izazivati jedni druge, ne slagati se – i promijeniti mišljenje. Oni su suočeni sa složenošću, nijansama, bez rješenja koja su dobitna i sa teškim zadatkom postavljanja prioriteta za neizvjesnu budućnost. Na ovaj način građani su svjesni opasnosti od lakih rješenja, jednoličnih odgovora i igranja na vrijeme. Oni mogu prerasti u ulogu i pronaći ne samo “glas” već osjećaj odgovornosti i moći.
Primjer Irske također nije izoliran. Gradsko vijeće Oksforda je nedavno objavilo da će održati skupštinu, a načela odlučivanja koja su u osnovi funkcioniranja skupštine dovedena su do izvanrednog efekta na jednom malo vjerovatnom mjestu. U SAD-u, 'državi nafte i gasa', Teksas je koristio seriju 'deliberativnih anketa' kako bi istražio energetsku politiku. Rezultat je bila promjena u državnoj politici koja je dovela do ulaganja u obnovljive izvore energije i novog standarda portfelja obnovljive energije, koji je odveo Teksas od pretposljednjeg u SAD u pogledu proizvodnje energije vjetra na prvo mjesto. Ključ za promjenu mišljenja i politike bilo je uključivanje kao posmatrača u proces izabranih državnih zvaničnika, rukovodilaca elektroenergetskih kompanija i javnih preduzeća.
Saboru građana o klimi možda nedostaje brzina ili blistavost drugih rješenja. Nije senzacionalistički i ne hvata naslove. Ipak, budući da nije u skladu s našim trenutnim političkim okruženjem, može samo pružiti trezvenost, razum i stabilnost potrebnu građanima da naprave iskorak u post-karbonski svijet. Deliberativna demokratija dopušta da istina i pravda isplivaju na površinu kada je tempo usporen, vrijednosti koje bi trebale biti kormila za društva u vremenima tranzicije. Paradoksalno, moramo usporiti naše razmišljanje kako bismo ubrzali našu tranziciju. A kada to učinimo, mogli bismo vidjeti da su te odluke donesene u tišini i sporosti one koje nas održavaju.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati