Ovog januara grupe na Kubi će održati jedanaestu polugodišnju Paradigmas Emancipatorios en América Latina (Latinoameričke emancipatorne paradigme). Ovi skupovi, i način na koji su se mijenjali tokom godina, simbolični su za druge promjene i pomake odozdo koji su se dešavali na Kubi u najmanje posljednjih petnaest godina. Pored nekoliko projekata poznatog Centra Martin Luther King Jr. (CMLK), sada postoji niz drugih grupa ljudi koji se fokusiraju na samoorganizaciju, koriste formu skupštine kao način donošenja odluka , a posvećeni su nehijerarhijskim oblicima organizacije. Svaka sebe vidi kao nastavak revolucionarnog procesa započetog 1959. Ove grupe se kreću od Paradigme okupljanja, kao i onih koji pokušavaju olakšati samoorganizaciju na radnim mjestima i susjedstvu, koristeći jezik participativnog socijalizma, do popularnog obrazovanja, poezije i umjetničkih grupa. Jedna, mreža Observatorio Critico (OC), posebno koristi koncepte autonomije i horizontalidad. Ovaj članak će predstaviti Paradigme okupljanje i Opservatorija Kritično.
Nakon što je učestvovao u nekoliko Paradigme Emancipatorios okupljanja proteklih godina mogu sa apsolutnom sigurnošću reći da će ovo biti inspirativan događaj, a posebno otvoriti oči onima koji su već upoznati sa kubanskom politikom i sastancima. Paradigmas nije tradicionalna konferencija, kako objašnjavaju u svom pozivu za ovaj sljedeći skup, „Od početka ovih susreti1990-ih smo iznijeli više proces kolektivne izgradnje nego događaj sam po sebi... Radionice se razlikuju od tradicionalnih akademskih događaja na osnovu njihovih metodoloških i epistemoloških strategija.” Dalje objašnjava kako će konstrukcija teorija na skupovima proizaći iz prakse i ljudi koji govore iz iskustava svakodnevnih transformacija. Ideja je da se stvori „dijalog znanja i iskustava između lidera, aktivista iz popularnih organizacija, mreža, društvenih pokreta, istraživača i akademika, nastavnika i popularnih edukatora, studenata i svih onih koji žele da učestvuju u emancipatorskim praksama“. Pisanje koristi specifičan jezik i alate uobičajene u novijim pokretima, kao što je korištenje oba roda i korištenje fraza kao što su „dialogo de sabres“, privlačeći zapatističku i druge autohtone upotrebe kolektivnih i istorijskih znanja.
The Paradigme okupljanje okuplja ljude iz cijele Kube i drugih dijelova Latinske Amerike i Kariba, organizirajući skupove u skupštinama i otvorenim diskusijama, s tematskim područjima ove godine kao što su Zapatista escuelita (mala škola), antikapitalistička autonomna iskustva na našim teritorijama i istraživanja iz i za naše pokrete. Upoznala sam mlade žene koje rade u unutrašnjosti Kube na popularnoj edukaciji o lezbejskim i gej temama, učesnice Pokreta bez zemlje u Brazilu, aktivistice argentinskog autonomnog pokreta, pristalice Zapatista i nezavisne medijske aktivistice iz Meksika, kooperativne i autonomne organizatore iz Baskije zemlje, kao i naučnici i učesnici u sindikatima i formalnijim organizacijama.
Drugačija od organizacione grupe Paradigmi, i po namjeri i po sastavu, iako je vrlo slična u nekim praksama, Observatorio Critico. Upoznao sam učesnike tada novoformiranog Observatorio Critico 2009. godine, dok je živeo u Havani. Učestvovali su u seriji diskusija koja traje godinu dana, Hagamos Nuestra la Revolucion (Zajedno pravimo revoluciju), uz posredovanje CMLK-a i Kulturnog centra Juan Marinello, između ostalih. Ono što je bilo potpuno drugačije od bilo kojeg iskustva koje sam ikada imao na Kubi je to što su se ti razgovori odvijali u malim krugovima, sa svima okrenutim jedni prema drugima i govorili iz ličnog iskustva. Mišljenje svake osobe se cijenilo isto kao i ostali, a fasilitatori su pomogli da se to ostvari, uključujući stvaranje rodne i starosne ravnoteže. Drugim riječima, težnja horizontalnim diskusijama. Stoga je imalo smisla da se ljudi zanimaju horizontalnost i drugi nehijerarhijski oblici organizovanja, kao što je OC.
The Observatorio Critico je sada prostor za razmjenu ideja, te u tu svrhu olakšava web stranicu sa brojnim projektima i otvorenim dijelom za pisanje za učesnike. Unutar njega ljudi u različitim grupama koje čine mrežu organiziraju diskusije i aktivnosti. Od mnogih inicijativa, projekat vakcinacije, obnova lokalnog igrališta i 15 miliona skupštinskih diskusija su neke od najinovativnijih. Prva, vakcinacija u susjedstvu, uključivala je veterinare dobrovoljce koji su otišli u nekoliko naselja gdje je populacija pasa lutalica bila velika, a susjedi frustrirani. Nakon mnogih pokušaja da se lokalna vlast natjera da odgovori, ljudi su na kraju uzeli stvari u svoje ruke i sa OC vakcinisali lutalice. Takođe su vakcinisali sve kućne ljubimce koje su ljudi imali, što je ogromno s obzirom da veterinarska zaštita nije besplatna na Kubi.
Drugi, sa sličnom istorijom bez odgovora na zahtjeve za popravku igrališta u zapuštenom stanju, OC je zajedno sa susjedima organizirao da sami poprave i farbaju igralište. Ovaj napor se proširio i na to kako se igra odvija, pri čemu je grupa facilitirala netakmičarske igre i aktivnosti sa djecom u susjedstvu – podstičući saradnju. Slična inicijativa je u toku već nekoliko godina u oblasti Alemar, u istočnom dijelu Havane, gdje su masovni stambeni kompleksi također u zapuštenom stanju, a susjedi se samoorganiziraju i rade zajedno kako bi pomogli jedni drugima da poprave domove.
Poslednji je bio razgovor sa gostom iz 15M u Španiji. Održalo se u parku, sa ljudima koji su sedeli u krugu, po čemu je poznato kretanje trgova širom sveta. Ovo se može činiti kao mali primjeri, ali u kulturi političkog organiziranja u kojoj se čeka da vlada odgovori da bi se nešto pokrenulo, a javni razgovori koji koriste direktnu demokratiju i skupštinsku formu se ne održavaju, praksa samoorganizacije i horizontalnosti je ogroman.
Upravo ovakvi primjeri razvijaju mišić autogestije – nešto na čemu mnogi pokušavaju raditi u društvu u cjelini, od radnog mjesta do susjedstva.
Dmitri iz OC, objasnio je,
'Generacija' (kulturno-politička i nedržavna) Observatorija počela se samoorganizirati 1990-ih kada je staljinizam (državni totalitarizam) predstavljao snažnu negativnu referentnu tačku za nas, a mi smo učinili sve što je bilo moguće da izbjegnemo njegovu praksu i pobjegnemo njenih ideoloških korena. Istražili smo različite oblike organizacije i kada smo počeli da okupljamo Observatorio Critico, pokušali smo da budemo što horizontalniji. Horizontalidada i autonomija su dio agende i prakse OK, i iako nismo uvijek u mogućnosti da ih implementiramo kako bismo željeli, imamo namjeru i iskustvo da idemo u pravcu horizontalidada.
Definiramo se među alter-mundistama (globalnim pokretima za pravdu) i na radikalno drugačiji način od “desničarske opozicije” na Kubi, koja želi ovu zemlju učiniti “normalnom” (tj. liberalno-demokratskom i kapitalističkom), dok mi shvatamo da ta “normalnost” vodi svijet u ponor, kao što se vidi sa rezultirajućom eksploatacijom, ugnjetavanjem, diskriminacijom, nasiljem, autoritarnošću itd – što je upravo ono što čini “društveni objekt” rada Observatorija.
Imali smo kontakt sa 15M i Occupy, i drugim sličnim pokretima u Latinskoj Americi i Evropi, i vidimo da smo usklađeni i slični njima – samo u manjem obimu.”
Ovo su samo dvije od mnogih relativno novih formacija i iskustava na Kubi. Prečesto razgovor o kubanskoj politici danas pada u jedan ili drugi tabor, one koji bez sumnje podržavaju revoluciju, ili one koji žele vidjeti njenu propast i ponovno oživljavanje kapitalističkih odnosa na ostrvu. Malo ko zna da postoje mnogi prostori odozdo koji ne žele kapitalizam i koji takođe osporavaju državnu formu kakva ona postoji, gledajući jedni u druge i horizontalne oblike odnosa i izgradnje moći.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati
1 komentar
Sretno im svima.