Jedna od slamova na koje NYAYAGRAHA - organizacija hrabrih lokalnih aktivista - koncentriše svoje pravne napore je "Ram Lal ka kadda" (RLKK ovdje) koja se nalazi nedaleko od nedavno izgrađenog autoputa koji povezuje Ahmedabad sa Vadodarom. Sam autoput je zadivljujući i gudžaratska elita ga sigurno obožava kao svoj novi put do vječne nirvane. Prošlog ljeta 2007. godine, dok sam se vozio s Johannom Lokhande iz Vadodare kroz ovo kapitalističko čudo do Ahmedabada, ispričala mi je neke od teških problema s kojima se suočila kao aktivistica NYAYAGRAHA-e kada je pokušavala pomoći muslimanskim žrtvama. Obavijestila me je da su neke od muslimanki koje su morale proći kroz najgore pod napadom hinduističkih nasilnika i njihovih političkih gospodara, previše psihički pogođene da im je bilo jako teško pomoći da budu samostalne. Često, kada se radilo o zdravstvenim problemima, NYAYAGRAHA je sama po sebi nedostajala resursima i pokušavala bi da pronađe druge lokalne ljude koji bi pomogli toj ženi u tom pogledu. Koridor Vadodara-Ahmedabad je također bio hladan koliko i zapanjujući: provlačeći ga, nisam mogao pronaći ni jednog uličnog prodavača, ni vuču rikše, ni zaprežna kola, stvari koje su bile gotovo siguran prizor u bilo kojoj od
Gudžaratska hinduistička demokratija jaše na krvi svojih muslimanskih građana
Kada se stigne do Ram Lal ka Kadde, vidi se teški životni uslovi kao u bilo kojoj sirotinji
Putovanje iz
Borbeni duh, povjerenje i velikodušnost
Ono što je izvanredno u ovom procesu borbe za pravdu je stepen povjerenja u to
se razvila između Nyay-pathiksa (para-pravnika) NYAYAGRAHA i naroda RLKK, jedne od nekoliko drugih oblasti u kojima NYAYAGRAHA koncentriše svoje pravne napore. Ljudi iz RLKK-a su me savjetovali da dam bilo kakvu donaciju za RLKK prema NYAYAGRAHA-i, govorili su o postignuću u osnovnom ljudskom povjerenju koje su klanovi kampanje 2002. tražili i pokušavaju uništiti. Ali čovječanstvo je nešto čega ovdje u RLKK ima u izobilju i to je nešto što komunalni vladari Gudžarata ne mogu oduzeti. U RLKK-u je sigurno bilo malo hrane u stomaku, ali su me bili voljni nahraniti sokom i vodom kada sam došao u posjetu. Ova vrsta velikodušnosti je nešto u čemu je srednja klasa
Kako smo razgovarali, a vrijeme je bilo ograničeno jer sam već kasno stigla, mnoge žene su govorile u isto vrijeme i nisam mogao razabrati šta govore. Kada sam ih pitao da li su stvari barem na neki način bolje od 2002. godine, u njihovom odgovoru je bilo jasno i strašno jednoglasno: “Ji, kuch nahi chal raha hai” (ništa se ne pomera). Bilo je i da je odšteta koja je na nakovnju više uvreda nego povreda. Kada su hinduistički nasilnici upali u njihov prostor i nakon što su spalili Haneefovu kćer, uništili su i sve kuće u RLKK. Ljudi su se tada sklonili u obližnju školu korporacija. Za odštetu za izgubljene domove, državna mašinerija im je ponudila 1000 rupija (ili 20 dolara) i to nakon dugotrajnog pravnog procesa. Ako neko sazna o vrijednosti ljudske borbe od muslimanskih pripadnika RLKK, ne može ne primijetiti da se to radi u suočenju s nepokolebljivom i kontinuiranom arogancijom državne mašinerije Gudžarata. Johanna Lokhande je napomenula da su kartice za hranu uskoro trebale biti vraćene, ali to je već bilo 2007. – 5 godina nakon nasilja – i da li ijednog ponosnog građanina zanima kako siromašni ljudi mogu dobiti pristup hrani bez kartice za hranu, i da li se mora biti tako 5 godina, to je pitanje koje sigurno preskače pamet zbog pogodnosti.
Terorizam i genocid
Svakako, uz svu zabrinutost oko terorizma koja danas postoji u Indiji, posebno među reakcionarima urbane srednje klase koji nemaju problema da podrže američki globalni rat protiv terorizma uz lažnu zabrinutost zbog islamskog terorizma ili maoizma ili neke druge zamišljene prijetnje njihovoj zamišljenoj slavi, nastaje iznenadna i zaglušujuća tišina kada se stranica okrene pitanju vlastitog tretmana nacionalnih manjina. Ovo se proteže na cijelu zemlju, kao što je nedavni vladin izvještaj (komitet Rajinder Sachar) priznao da postoje razlike u prijemu muslimana na različite vladine funkcije, obrazovanje itd.
Članovi RLKK-a su mi poželjeli dobro na povratku i zahvalio sam im što su tako velikodušno proveli svoje dragocjeno vrijeme sa mnom. Pridružio sam se Johanni i Isakbhaiju – još jednom članu NYAYAGRAHA koji je bio s nama – na užini u lokalnom restoranu. Johanna i Isakbhai su spomenuli da čak i nakon što su radili sa ljudima iz RLKK-a tako dugo, „ne razumiju kako žive“ (uprkos okolnostima). Vozeći se nazad u Vadodaru iz Ahmedabada, na jednom od puteva, nakratko smo usporili auto. Johanna i Isakbhai ukazali su na udaljenost usred zaista velike deponije otpada (gdje se odlaže cijeli gradski otpad, kao i industrijski otpad) koja se proteže nekoliko kilometara. Spuštanjem prozora na automobilima smrad industrijskog otpada ovog područja poznatog kao “Bombaj hotel” postao je još intenzivniji nego što je već bio. U daljini, usred čitavog ovog otpada koji se proteže nekoliko kilometara, mogao se vidjeti prigušeno svjetlo. To je mjesto gdje je osnovana jedna od humanitarnih kolonija pod nazivom „Građani Nagar“ za neke od žrtava čiji su prvobitni domovi bili previše opasni da bi se vratili nakon nasilja. Budući da je država koja je sponzorirala terorističko nasilje bila nezainteresirana za bilo kakvu pomoć, jedino zemljište koje su ovi preživjeli mogli pronaći je ova deponija otpada koju je donirala neka lokalna muslimanska organizacija. Kada padnu kiše, jedini prolaz do ove kolonije se zatvara, a time i sredstva za život stanovnika. Za razliku od RLKK-a, posjetiocima kolonije se ne nudi voda jer je tečnost ovdje obojena kontaminantima sa deponija industrijskog otpada. Trebao bih napomenuti jednu stvar prije nego što zaboravim. Ljudi u RLKK-u su se složili u jednom: da oni koji se hapse u
Sigurno je da su oni normalni pristojni ljudi među nama koji imaju luksuz da "ne razumiju kako žive", a da pritom ne urade ništa da promijene opaki stepen diskriminacije i genocida, očito napravili izbor u prilog slobodi - za sebe, za fašizam i njihov nastavak zločina.
[ Johannu Lokhande, aktivisticu iz Vadodare možete kontaktirati na [email zaštićen]
Ishaakbhai, aktivista NYAYAGRAHA može se dobiti na adresi [email zaštićen]
Autora članka možete kontaktirati na [email zaštićen] ]
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati