The prvo dva dijelove iz ove serije od četiri dijela predstavio je novog šefa Fonda za demokratiju UN-a, Rolanda Richa, i pružio kritičko ispitivanje 'demokratske' pozadine ključnog bivšeg osoblja UN-a, Marka Mallocha Browna. The pretposljednji dio ovog serijala istražuje istoriju samog Fonda za demokratiju UN, dok ovaj deo ispituje 'demokratske' akreditive nekih od primalaca prve runde finansiranja UN-ovog Fonda za demokratiju. Završava se nuđenjem nekih strategija koje će pomoći progresivnim aktivistima da se pozabave zabrinjavajućim pitanjima koja su pokrenuta u vezi sa globalnom ulogom UN-a kao ključnog demokratskog manipulatora.
Generalni sekretar UN je 2006. odobrio finansiranje 125 projekti distribuira širom svijeta od strane UN Democracy Fund. Ovaj dio se u početku provlači kroz neke od poznatijih organizacija koje manipuliraju demokratijom koje su dobile podršku od prve runde dodjele grantova Fonda i istražuje 'demokratske' veze manje poznatih grupa koje finansira UN.
Radi lakšeg snalaženja, kategorizirao sam tijela koja primaju grantove Fonda za demokratiju u tri grupe: ona koja su direktno povezana s UN-om, ona koja sam ranije povezivala s institucijama koje manipuliraju globalnom demokratijom, i na kraju one organizacije koje ću povezati s demokratskim manipulatorima unutar ovih granica ovog člana. Tako je za početak petnaest grantova dodeljeno Programu UN za razvoj, četiri Fondu UN za razvoj za žene i još tri Kancelariji UN za droge i kriminal. Osim toga, pojedinačni grantovi su također dodijeljeni sistemu UN-a u Gvatemali i Misiji UN-a u Liberiji. Druga tijela povezana s UN-om koja su dobila sredstva uključivala su Inter Press služba (čiji međunarodni povjerenici uključuje Butros Butros-Ghali) i Arapska nevladina organizacija Network for Development – čiji je izvršni direktor Ziad Abdel Samad direktor CIVICUS, i je a član iz Savjetodavnog odbora organizacija civilnog društva Programa UN za razvoj.
Još četrnaest organizacija koje su već bile povezane s radom globalnih manipulatora demokratije dobilo je grantove Fonda za demokratiju UN-a, uključujući CARE International (jedan grant za Kosovo i jedan za rad u Sudanu), Madridski klub, u Savjet za zajednicu demokratija, u Eurasia Foundation, Global Rights, u Interamerički dijalog, International Alert, u Međunarodni centar za demokratsku tranziciju, u Međunarodna fondacija za izborne sisteme, u Međunarodni institut za demokratiju i izbornu pomoć, u Odbor za međunarodna istraživanja i razmjene, Fondacija Konrad Adenauer (koja je ovdje uključena jer su te takve njemačke fondacije pružale “važan model za pomoć demokratiji” koji je pomogao da se katalizira stvaranje NED-a),[1] the Nacionalni demokratski institut (osnovni korisnik NED granta), Ljudi u nevolji, i na kraju Transparency International.
Preliminarno, ali nikako iscrpno istraživanje takođe ukazuje da se dodatnih petnaest grupa koje su dobile novac Fonda UN za demokratiju takođe može povezati sa širom zajednicom koja manipuliše demokratijom. Stoga će sljedeći dio ovog članka ukratko predstaviti ove organizacije (po abecednom redu) i ocrtati neke od njihovih vidljivijih 'demokratskih' veza.
Actionaid India Society – koja je dio Actionaid-a, međunarodne razvojne agencije koja je formirana 1972. godine i koja ima za cilj „za borbu protiv siromaštva širom sveta”. Actionaid prima snažna podrška Ministarstva za međunarodni razvoj Ujedinjenog Kraljevstva, a samo u 2005. od njih su dobili preko 30 miliona dolara. Jedan od Actionaidovih međunarodnih povjerenika, Candido Grzybowski, također je član Savjetodavni odbor Organizacije civilnog društva Programa za razvoj UN-a.
Udruženje izbornih zvaničnika u Bosni i Hercegovini (UIZBiH) – osnovan je 1999. godine „pod okriljem OEBS-a“ (postaje nezavisan od OEBS-a 2000. godine). Sa sjedištem u SAD-u Međunarodna fondacija za izborne sisteme (IFES) pružao je profesionalnu ekspertizu UIZBiH do marta 2003. godine.” Prema njihovoj web stranici ubrajaju se u svoje međunarodnih donatora sljedeće 'demokratske' organizacije, IFES, USAID, the Međunarodni republikanski institut, u Nacionalni demokratski institut, i World Learning – grupa koja je blisko sarađivala sa NED-om tokom 1980-ih do srušiti nikaragvansku vladu. Počasni članovi AEOBiH uključujući Julijanu Geran Pilon, Richard W. Soudriette (koji je predsjednik IFES-a od 1988. godine i član je Savjetodavni komitet državnog sekretara za promociju demokratije), i Michael Yard (koji je radio za IFES, i za koji je radio Democracy International između 2004. i 2006. u Gvajani).
Kavkaski institut za mir, demokratiju i razvoj – osnovan je u Tbilisiju, Gruzija 1992. godine i specijaliziran je istraživački centar za javne politike “u širokom oblast razvoja demokratije”. Predsjedavajuća Instituta, Ghia Nodia, bivša je stipendistica NED Reagan-Fascell Democracy (2000-01) i radi na upravni odbor Svjetskog pokreta za demokratiju. Kavkaski institut je takođe dobio sredstva NED-a u narednim godinama, 1993, 1994, 1995, 1996, 1999 i 2001.
Centar za novinarstvo i razvoj zajednice – formiran je na Filipinima”od strane grupe novinara i razvojnih radnika u julu 2001”. Godine 2002. dobili su a Potpora od 200,000 USD iz Ford fondacije.
Centro de Investigaciones Regionales de Mesoamerica (Centar za mezoamerička istraživanja ili CIRMA) – nalazi se u Antigva Gvatemali, CIRMA je osnovana 1978. godine i „danas je jedan od vodećih istraživačkih centara društvenih nauka u regionu“. Zanimljivo je da je CIRMA dio „najvećeg pojedinačnog programa ikad podržanog od strane Ford fondacije“, Međunarodnog programa stipendiranja Ford fondacije (IFP), koji ima za cilj pružiti „prilike za napredno učenje izuzetnim pojedincima koji će iskoristiti ovo obrazovanje da postanu lideri u svojim oblastima“. Kao što sam naveo na početku ovog eseja, zbog nedostatka kritičkog komentara o aktivnostima mnogih organizacija koje 'promovišu demokratiju' nije iznenađenje da se ponekad čak i najprogresivniji aktivisti upleću u svoje djelovanje. Stoga je zanimljivo napomenuti da je Greg Grandin, autor odlične knjige Empire's Workshop: Latinska Amerika, Sjedinjene Države i uspon novog imperijalizma (2006.) – koji naširoko govori o industriji koja 'promoviše demokratiju' u SAD-u – nalazi se na CIRMA-inoj savjetodavni odbor za studije u inostranstvu.
Odbor za promociju političkog učešća žena – osnovana je Kambodža u avgustu 2005. godine, a Komitet se sastoji od sedam lokalnih nevladinih organizacija, od kojih su mnoge povezane sa međunarodnom zajednicom koja manipuliše demokratijom. 'Demokratski' povezani članovi Komiteta uključuju Institut za istraživanje razvoja Kambodže (koji dobija finansijsku podršku iz mnoštva međunarodnih razvojnih agencija i grupa kao što su Rockefeller Foundation i Asia Foundation), Kambodžanke za mir i razvoj (čije rad je podržan od USAID, CARE (Kambodža) i PACT (Kambodža), i Fondacija Rockefeller), Komitet za slobodne i poštene izbore u Kambodži (koji je dobio podršku iz Nacionalnog demokratskog instituta) i Neutralni i nepristrasni komitet za slobodne i poštene izbore u Kambodži (koji je također dobio podršku sa Nacionalnog demokratskog instituta).
Conectas Direitos Humanos (Conectas Human Rights) – je međunarodna nevladina organizacija koja je „osnovana u Sao Paulu, Brazil u oktobru 2001. godine“ kako bi promovirala „poštovanje ljudskih prava i doprinos konsolidaciji vladavine prava na globalnom jugu (Afrika, Azija i Latinska Amerika)“. Njihova bilješke na web stranici da su “[početna] sredstva za pokretanje organizacije obezbijedile Ford fondacija i Fondacija Ujedinjenih nacija”, dok su njihovi glavni donatori danas, između ostalog, Institut za otvoreno društvo, Ford fondacija i Tinker Foundation. Oni također primaju pomoć od Ashoke i British Councila.
Fond za prevenciju kriminala – osnovana je 1998. godine i predstavlja nevladinu organizaciju koja se „angažira na smanjenju stope kriminala i povećanju stope društvenog angažmana“ u Bugarskoj. Fond za prevenciju kriminala dobija dio svojih sredstava finansiranje od Instituta za otvoreno društvo, British Council-a i Programa Komisije za demokratiju do Ambasade SAD u Bugarskoj.
Femmes Africa Solidarite - osnovana je krajem 1996 u Demokratskoj Republici Kongo nakon međunarodne nevladine organizacije sa sjedištem u Ženevi, „Synergies Africa je održala sesiju razmišljanja s grupom žena pravnica, sudija, akademika i poduzetnica, zajedno s predstavnicima drugih nevladinih organizacija i međunarodnih organizacija“. Prima finansijsku podršku od Georgea Sorosa Otvorena inicijativa za Zapadnu Afriku, Ford fondacija, Novo partnerstvo za razvoj Afrike, niz agencija UN-a i niz evropskih vlada. 2004. godine i izvršna direktorica Femmesa Bineta Diop Pohađao Treća skupština Svjetskog pokreta za demokratiju u Durbanu u Južnoj Africi. Nadalje, Esi Sutherland-Addy – članica izvršnog odbora Femmes Africa Solidarite – ranije je bila u upravni odbor Otvorene inicijative za Zapadnu Afriku.
Institut za demokratsku Južnu Afriku (IDASA) – osnovana je 1987. godine i sebe opisuje kao „nezavisnu organizaciju od javnog interesa koja je posvećena promicanju održive demokratije zasnovane na aktivnom građanstvu, demokratskim institucijama i socijalnoj pravdi“. Julie Hearn (2000.) bilježi sljedeće: „1996. dobila je 1.165 miliona dolara od Ford fondacije. Ovo je izuzetno veliki grant prema standardima Fondacije, koji obično daje grantove od 200 000 do 50 000 dolara za OCD u Africi, i daleko je najveći grant za bilo kojeg korisnika u Južnoj Africi. Istovremeno je IDASA primila grant od 1 milion dolara od USAID-a za period od dvije godine.”[2] IDASA-ina web stranica također napominje da primaju sredstva od strane USAID-a.” Westminster Foundation. Štaviše, 1992. godine su takođe dobili grant od 300,000 dolara (označen kao AID fondovi) od NED-a. Nadalje, 1990., 1991. i 1993. godine Zajednički centar za političke i ekonomske studije također je primio grantove NED-a (vrijednosti između 230,000 i 330,000 dolara svaki) koje je proslijedio IDASA-i. Bivši izvršni direktor IDASA-e, Wilmot G. James, trenutno služi kao povjerenik Ford fondacije i član je međunarodne radne i savjetodavne grupe Inicijative za uporedne ljudske odnose, gdje se druži sa ljudima poput Peter D. Bell, I Franklin A. Thomas (vidi ranije).
Novinari za ljudska prava – je najveća kanadska međunarodna organizacija za razvoj medija. Suosnivač Novinari za ljudska prava i izvršni direktor, Ben Peterson, ranije je „radio za kanadskog ministra vanjskih poslova Lloyd Axworthy“, i “također sjedi u kanadskoj komisiji za UNESCO-ov savjetodavni odbor za mlade”. Novinari za ljudska prava također napominju da između ostalih i oni radili u partnerstvu sa Prava i demokratija, Udruženje novinara Gane (koje je dobilo sredstva od Westminster fondacije 1996.) i Reporteri bez granica (organizacija koja održava čvrste veze brojnim demokratskim manipulatorima).
Mossawa Center – sa sjedištem u Izraelu, Centar “nastoji poboljšati društveni, ekonomski, pravni i politički status palestinskih arapskih građana u Izraelu”. Mossawa centar prima sredstva iz grupa koje uključuju Ford Izraelski fond, Friedrich Ebert Stiftung, Heinrich Boell fondacija, Moriah fond, Novi Izraelski fond, i Institut za otvoreno društvo.
Non c'e' pace senza giustizia (Nema mira bez pravde) - "je međunarodna neprofitna organizacija, nastala 1993. godine kampanjom Transnacionalne radikalne stranke (PRT), koja radi na zaštiti i promociji ljudskih prava, demokratije, vladavine prava i međunarodne pravde”. Jedna od čelnica PRT-a, Emma Bonino, također je član međunarodnog savjetodavnog odbora Projekat demokratske koalicije, a sam PRT također pomaže u koordinaciji Demokratski klub UN-a zajedno sa Projektom demokratske koalicije i Freedom House. Nema mira bez pravde blisko sarađuje sa istanbulskim think tank-om, Turskom fondacijom za ekonomske i društvene studije, koja je dobila grant od 40,000 dolara od NED-a 2004. godine i član je Svjetskog pokreta za demokratiju mreža.
Fondacija Omar Dengo – je privatna, neprofitna organizacija koja je osnovana u Kostariki 1987. godine koja „razvija i sprovodi nacionalne i regionalne projekte u oblastima ljudskog razvoja, obrazovnih inovacija i digitalnih tehnologija“. Rad Fondacije je podržano od USAID, Program UN za razvoj, Međuamerička razvojna banka, Organizacija američkih država i Međunarodni centar za istraživanje razvoja.
Ovo nije sveobuhvatna analiza svih grupa koje finansira Fond za demokratiju UN. To je samo ilustracija kako su aktivnosti Fonda usko povezane sa aktivnostima šire zajednice koja manipuliše demokratijom – čiji rad najbolje oslikava rad NED-a. Uzevši u obzir nalaze u tijelu ovog preliminarnog istraživanja 'nove' uloge UN-a u industriji koja promovira poliarhiju, očigledno je da bi, u najmanju ruku, zabrinuti građani trebali usvojiti kritičniji pristup ulozi koju UN imaju u svijetu.
Kraj multilateralnog imperijalizma
Nažalost, duboki poliarhalni odnos koji postoji između Fonda UN za demokratiju i kadrova NED-a ne sluti dobro za progresivne građane koji se nadaju da će povratiti/reforma Ujedinjene nacije kao oruđe kojim se promovira pravedniji globalni svjetski poredak. Zaista, kako je ovaj članak otkrio, UN trenutno koriste cinične političke elite za promoviranje regresivne demokratije niskog intenziteta na globalnom nivou. Daleko od koristi za većinu građana svijeta, promocija tako niskog intenziteta, smanjenih oblika demokratije na kraju služi samo antidemokratskim interesima elite.
As Edward S. Herman (2007) nedavno je istaknuto, "već slaba (plutokratska) demokratija je u velikim problemima u Sjedinjenim Državama" i "mogu se iznijeti dobri argumenti da će vjerovatno biti lišena svoje fasade u vrlo bliskoj budućnosti". Ovo bi trebalo da zabrine sve širom sveta, imajući u vidu da su SAD vodeći svetski izvoznik/manipulator demokratije.
Herman dalje napominje da „suverenitet [vlasti], a ne narodni suverenitet“ dominira američkom politikom,
“Tim Bush-Cheney je već nanio ozbiljnu štetu demokratskim strukturama ove zemlje: sistem provjere i ravnoteže je ozbiljno narušen, izvršna vlast da ignoriše zakonodavstvo Kongresa je sada otvoreno potvrđena i još uvijek na snazi, izvršna vlast koja dozvoljava torturu i ignoriranje međunarodnog prava je ojačano, pravo na privatnost i pravilan proces je oslabljeno i habeas corpus u opasnosti, a također je ojačana moć izvršne vlasti da ratuje i izvodi atentate i druge tajne i vojne operacije u inostranstvu.”
Nepotrebno je reći da ovaj demokratski napad nije nova pojava. Dok bi se u ne tako dalekoj prošlosti progresivni građani energično suprotstavljali ovoj politici, savremena mejnstrim levica leži u dronjcima i očigledno je nespreman da izazove odgovor. Malo je mejnstrim kritičara spremno da shvati, a kamoli da se suprotstavi, činjenicu da je trenutno jedan od glavnih globalnih zagovornika 'mir','ljudska prava'I'demokratija' je sama Bushova administracija. Naravno, definicija ovih pojmova koju su dali Bush i njegovi prijatelji ostavlja mnogo da se poželi, posebno onih građana koji više vole da se novac poreskih obveznika troši na jačanje participativnih procesa, a ne na poliarhalne/plutokratske. Dakle, dok naprednjaci korektno vode kampanju o pitanjima koja se odnose na svjetsku katastrofu globalnog zagrijavanja, a drugi 'progresivci' potkopavaju demokraciju radeći na promicanju imperijalne intervencije (obično se u miru naziva 'humanitarne intervencije'); kolektivno govoreći, čini se da su mnogi iz ljevice ujedinjeni u zaboravu da je Bushova administracija na rubu pokretanja sledećeg svetskog rata. (Odnosno, eskalacija Dugi rat već se bore).
Živahne tekuće kampanje za suprotstavljanje takvom raširenom ratnom huškanju moraju biti prioritet za sve zainteresovane građane; To, međutim, ne znači da takav aktivizam treba zanemariti druga ključna globalna pitanja. Zaista, klimatske promjene već postoje intimno povezani zabrinutosti za američku 'nacionalnu sigurnost'. Nadalje, progresivni aktivisti ne smiju svoje kritike trenutnog svjetskog poretka razgraničiti na analizu postupaka 'ludih' Neokoni, ali također moraju proširiti svoje istrage na (naizgled) progresivne organizacije poput UN-ovog Fonda za demokratiju i mnogih drugih liberalni filantopi koji rade ruku pod ruku sa brojnim demokratskim manipulatorima promovirati 'humanitarne intervencije' i demokratiju niskog intenziteta širom svijeta. Preuzimanje tako kolosalnog zadatka neće biti lako, posebno s obzirom na to da jesu glavni dijelovi američkog antiratnog pokreta uklopljena sa demokratama. Ipak, to je zadatak koji treba odmah preduzeti. Naravno, borba za život će uvijek biti duga i teška, ali ako se ova pitanja ne pozabave sada, broj slabih srušeno pod našim carskim otiskom nastaviće spiralno prema gore.
Michael Barker je doktorant na Univerzitetu Griffith, Australija. Može se dobiti na Michaelu. J. Barker [na] griffith.edu.au. Sva četiri dijela ovog eseja Ujedinjenih nacija i neki od njegovih ostale članke možete pronaći ovdje.
Fusnote
[1] Do 1990-ih, njemački Stiftungen ili partijske fondacije, „imale su stalne predstavnike u više od 100 zemalja i terenske kancelarije u nekima od njih više od 30 godina. Između 1962. i 1997. ukupno su obradili preko 4.5 milijardi DM, dostižući oko 290 miliona DM godišnje do 1990-ih. Iako je u periodu prije 1990. diskutabilno koliko se može nazvati podrškom demokratiji, a ne aktivnostima prvenstveno namijenjenim drugim svrhama. Po riječima Pinto-Duschinskyja one su bile 'moćni instrumenti ne samo za promicanje demokratije, već i za unapređenje njemačkih interesa i kontakata' .”
Stefan Mair, Njemačka fondacija i pomoć demokratiji: komparativne prednosti, novi izazovi, U: Peter J. Burnell (ur.) Pomoć demokratiji: Međunarodna saradnja za demokratizaciju (London, Frank Cass: 2000), str.128-149.
Predstavnik Heinricha Bolla, Sascha Müller-Kraenner, također je bio potpisnik a nedavno pismo (od 11. novembra 2004.) koju je NED poslao predsedniku Venecuele Hugu Čavezu da ga pozove „da preispita krivično gonjenje rukovodstva Sumatea, kao i predlog da se inozemna pomoć u demokratiji kriminalizuje”. Sumate je venecuelanska grupa koja je dobila pomoć od NED-a da olakša neuspješno svrgavanje Chaveza 2002. godine.
[2] Julie Hearn, Aiding Democracy? Donatori i civilno društvo u Južnoj Africi, Third World Quarterly, 21 (5), 2000, str.827-8.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati