Gotovo je izvjesno da će doći do ponovnog pritiska na smanjenje budžeta bez obzira na to ko pobijedi na izborima. Ovo je veliki dio Romneyeve i GOP-ove agende. Međutim, predsjednik Obama je također ukazao na spremnost da smanji većinu područja potrošnje, uključujući socijalno osiguranje i Medicare, kao dio “Velike pogodbe”.
U tom kontekstu, odluka grupe korporativnih izvršnih direktora da formira novu grupu, Kampanja za popravku duga, nastojanje da se postigne dogovor o budžetu može se smatrati velikom stvari. Ova grupa vraća uspomene na TV reklamu iz 1970-ih u kojoj je sredovečni muškarac nosio lošu dlaku i gurao totalno lažne pere. Narator je uvjeravao gledaoce da niko neće prepoznati da ti tupei nisu vaša prava kosa govoreći: „Ne bih vas lagao, ja sam predsjednik kompanije.
Teško je ne pomisliti na ovu reklamu dok slušate agenda se gura od strane Kampanje za popravku duga. Ovo je još jedan projekat koji podržava investicioni bankar sa Wall Streeta Peter Peterson. U posljednje dvije decenije Peterson je koristio svoje bogatstvo za finansiranje brojnih organizacija koje su navodno gurale fiskalnu odgovornost, ali su uvijek imale istu liniju udarca: smanjili socijalno osiguranje i Medicare.
Ovaj najnoviji gambit ima zanimljiv preokret da uključuje 80 izvršnih direktora velikih kompanija koji daju svoje vrijeme i dobra imena naporima da se uspostave veliki paket smanjenja deficita. Zaplet je da 80 izvršnih direktora koji traže da Kongres reaguje na dug treba da deluje iz građanske posvećenosti. Trebalo bi da budemo impresionirani da ovi zaposleni i važni ljudi odvajaju svoje vreme da se usredsrede na finansijsku situaciju u zemlji. Nadaju se da će nas to uvjeriti da je dug zaista važan problem.
Ovo vraća reklamu za Hair Club for Men, jer kao i predsjednik kompanije, 80 izvršnih direktora ima mnogo razloga da vas lažu. Prije svega, ovi izvršni direktori su izuzetno bogati ljudi. Većina njih je u 1 posto najbogatijih od 1 posto. Oni gledaju na godišnje plate u desetinama miliona, a mnogi su akumulirali stotine miliona ili čak milijarde dolara od svog minulog rada, investicija i/ili naslijeđa.
Ishod budžetskih bitaka mogao bi mnoge od njih koštati milione čak i desetine miliona dolara godišnje u vidu većih poreza. Pretpostavimo da se najviša granična poreska stopa kreće sa 35.0 posto na 39.6 posto, kako je predviđeno važećim zakonom. Ako ste umjereno uspješan izvršni direktor i zaradite 15 miliona dolara godišnje za svoj rad, ova promjena bi vašem poreznom računu dodala preko 600,000 dolara godišnje.
Ali čekajte, ima još. Pretpostavimo da ste uložili 200 miliona dolara na berzu. Trenutno su dividende posebno tretirane tako da je maksimalna poreska stopa 15 posto. Ovaj poseban tretman ističe krajem godine, tako da bi porezna stopa porasla na stopu od 39.6 posto za obične prihode. Ako bi ovih 200 miliona dolara dionica isplatilo 5 miliona dolara godišnje kao dividende, naši izvršni direktori bi vidjeli da se njihov porez na ovaj novac poveća za više od 1.2 miliona dolara.
Ovaj hipotetički izvršni direktor već gleda na povećanje svog poreskog računa od 1.8 miliona dolara, ali u priči je još više. Predviđeno je da porezna stopa na kapitalnu dobit poraste sa 15 posto na 20 posto. To znači da ako tržište akcija poraste za 10 posto, a izvršni direktor ostvari dobit od 20 miliona dolara, viša poreska stopa će ga koštati još milion dolara.
To nas dovodi do ukupnih 2.8 miliona dolara godišnje u većim porezima, a priču s korporativnim porezima nismo ni razmišljali. To bi trebao biti dobar razlog da nam date lažnu priču o deficitu.
Naravno, prava priča o deficitu je vrlo jednostavna. Trenutno imamo velike deficite jer je kolaps stambenog balona srušio ekonomiju. To je to.
U 2007. godini, posljednjoj godini prije krize, deficit je bio skromnih 1.3 posto BDP-a. Možemo zauvijek imati deficite ove veličine. Odnos duga prema BDP-u je zapravo padao. Ured za budžet Kongresa predviđa da će deficit ostati skroman i da će se zapravo pretvoriti u suficit kada Bushovo smanjenje poreza istekne 2011.
Sve se to promijenilo kada je ekonomska kriza dovela do pada poreskih prihoda i izazvala nagli skok potrošnje na osiguranje od nezaposlenosti i druge osmišljene programe da bi se suprotstavio padu. Ali osnovna priča je jednostavna i jasna: veliki deficiti su zbog kolapsa ekonomije, a ne zbog ogromnih smanjenja poreza ili neumjerene potrošnje.
Postoji dugoročni problem deficita, ali to je u potpunosti problem zbog projektovane eksplozije troškova zdravstvene zaštite. Zanimljivo, čini se da ni podaci ne sarađuju s ovom pričom. Potrošnja na zdravstvenu zaštitu rasla je po godišnjoj stopi od samo 0.5 posto u posljednjem tromjesečju. Njena stopa rasta bila je daleko ispod projekcija od početka pada.
Ako se troškovi zdravstvene zaštite nastave bilo gdje blizu njihovog nedavnog puta, naši borci s deficitom izgubit će svoju dugoročnu kriznu priču. Ostaće im da guraju rezove za socijalno osiguranje i Medicare nemaju nikakvu osnovu u realnosti budžeta.
Dean Baker je ko-direktor Centra za ekonomska i politička istraživanja u Washingtonu, DCVIŠE DEAN BAKER.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati