Charles McCollester, penzionisani profesor industrijskih i radnih odnosa na Univerzitetu Indijana u Pensilvaniji i bivši direktor Pensilvanije Centra za proučavanje radnih odnosa. On je autor Point of Pittsburgh: Proizvodnja i borba na Forks of Ohio.
JUAN GONZALEZ: Lideri i delegati G-20 stigli su u Pitsburg u četvrtak uveče pod senkom policijskog obračuna sa demonstrantima. Teško naoružana interventna policija bila je na snazi po cijelom gradu i koristila je suzavac, šok bombe, dimne kanistere i zvučne topove, koji upućuju izuzetno glasne piske. Vjeruje se da je ovo prvi put da su zvučni topovi javno korišteni u Sjedinjenim Državama.
Pa, Pittsburghu nisu strani protesti. Grad ima dugu istoriju radničkih ustanaka. Za više informacija o promjeni lica ove bivše prijestolnice čelika, pridružio nam se dugogodišnji stanovnik Pittsburgha, istoričar i organizator rada, Charles McCollester. On je penzionisani profesor industrijskih i radnih odnosa na Univerzitetu Indijana u Pensilvaniji i bivši direktor Pensilvanskog centra za proučavanje radnih odnosa. Njegova knjiga je naslovljena Point of Pittsburgh: Proizvodnja i borba na Forks of Ohio. Bio je strojar u Union Switch and Signal-u kasnih 1970-ih i osnivač je Tri-State Conference on Steel i Steel Valley Authority, oboje aktivnih u borbi protiv zatvaranja fabrike Mon Valley 1980-ih i 90-ih.
Charles McCollester, dobrodošao Democracy Now!
CHARLES McCOLLESTER: Hvala lijepo.
JUAN GONZALEZ: Pa, recite nam, prvo, svoj osjećaj za proteste i kako je Pittsburgh vraćen na svjetsku scenu, u suštini, tamošnjim samitom G-20.
CHARLES McCOLLESTER: Da, bilo je vrlo zanimljivo. Bio sam dole blizu linija fronta dve različite anarhističke grupe koje su pokušale da marširaju u centar grada. I bilo je, ne znam, 500 do hiljadu policajaca direktno tamo gde sam ja stajao.
I to je bilo ironično jer se nalazilo oko četvrt milje od prelaza 26. ulice, gde je 1877. Filadelfijska milicija ušetala u dvorišta, gurnula oko 10,000 štrajkača i pristalica u usko grlo na tom prelazu, a na tom prelazu je bačen kamen ili dva. , a milicija je otvorila vatru iz neposredne blizine na gomilu i ubila dvadeset ljudi, uključujući ženu i dijete, pri čemu je milicija Pitsburga, koja je sjedila na padini i gledala ovo, viđena kako baca svoje uniforme, ali ne svoje oružje, i krenuli su za milicijom Filadelfije, i usledila je četrnaestočasovna pucnjava, u kojoj je milicija isterana iz grada, pod vatrom preko reke Allegheny. I oko deset milja izvan Pittsburgha, na njih se i dalje pucalo.
Tako da je bilo neverovatno stajati tamo. Bio sam tamo sa možda stotinu samo Pitsburžana, radoznalih, koji su stajali tamo i čekali da stignu anarhisti. I dobili su – zapravo su dobili – jedan od kontingenata se izgubio u našoj ludoj mreži ulica. I pomislio sam, ako neko baci flašu dole – stajala je cijela grupa nas na uzvišici iznad scene – mogli bismo imati vrlo gadnu situaciju. Imali smo jednog demonstranata koji je stajao unutra sa “korporativnom pohlepom” i – odjednom su dva kontingenta, po stotinak policajaca, počela da stavljaju gas maske i dižu palice protiv ovog jednog tipa sa znakom o korporativnoj pohlepi. Tako da je to bio vrlo napet trenutak i mogao se pretvoriti u nešto vrlo gadno.
U osnovi, međutim, policija u Pittsburgu je trebala biti općenito – svakako u ovom slučaju, ono što sam vidio – zaslužna. Oni su tamo bili najrazboritija i najiskusnija grupa. Ono što je bilo strašnije su neke od ovih vanjskih policijskih grupa koje ne razumiju lokalni teren i lokalno stanovništvo.
JUAN GONZALEZ: A kakva je bila reakcija stanovnika Pittsburgha, kako na proteste, tako i na, u suštini, zatvaranje centra grada za samit G-20?
CHARLES McCOLLESTER: Pa, mislim da je bilo dosta negodovanja zbog toga. Praktično, kako je teren ovdje, bukvalno svi autobusi moraju proći kroz centar grada. A u osnovi, siromašni i radnička klasa koriste autobuse. Dakle, bilo je mnogo smetnji. I tako, veoma je pomešano. Mislim, u komentarima samih radničkih ili nižeklasnih naselja u kojima sam bio pre neki dan, bilo je pomešano. Mislim, neki ljudi su bodrili djecu i govorili: "Idite na to." Drugi su govorili: „Šta radiš ovdje? Gubi se iz mog komšiluka!” Tako da je bilo veoma podeljeno.
Uglavnom, mladi ljudi i anarhisti nisu napali nijednu prodavnicu tipa mama-and-pop. Izbacili su kante za smeće na ulicu i slične stvari. Bilo je to kasnije uveče, očigledno, u Oaklandu, gde se najviše razbijalo prozora, a to je uglavnom, prema jutrošnjim novinama, bila gomila sa Univerziteta u Pitsburgu, koja je tada pokušana da bude – razbijena je policija. Nakon što su dostojanstvenici napustili Phipps konzervatorijum, policija je krenula na ovu grupu i tada se dogodio najveći dio uništavanja, odnosno fizičkog uništenja.
Danas je veliki marš mira i socijalne pravde. To je dozvoljeno. To je veoma dug marš. A videćemo šta će biti. Taj marš će doći iz Oaklanda, gdje je sinoćnje nasilje bilo na vrhuncu, u centar grada. Biće zaustavljeni na bezbednosnom perimetru. I, naravno, postoji svaka vrsta potencijala za poremećaj od strane pojedinaca i grupa koji žele da ometaju ili od strane raznih policijskih snaga koje su ovdje, što je zaista zapanjujuće. Oko 4,000 policajaca je na ulicama. Dakle, jutros sam morao prošetati. Blokiran je ulaz za privatna vozila iz cijelog centra grada. To je zaključan grad. Stalno sam govorio ljudima, dok sam stajao na uglu: „Ovako izgleda demokratija?“
JUAN GONZALEZ: Dozvolite mi da vas pitam kako napreduje sam Pittsburgh. Dugo je – dugo je bio glavni grad čelika Sjedinjenih Država, kao i zapadne Pensilvanije, centar proizvodnje uglja. Kako su najnovija ekonomska kriza i finansijski kolaps uticali na Pittsburgh i zapadnu Pensilvaniju?
CHARLES McCOLLESTER: Pa, u stvari, najnovija nije uticala na nju toliko kao na ostatak zemlje, uglavnom zato što smo već—srušili se 80-ih i ranih 90-ih. I tako, ovo se reklamira jer smo mi velika tranzicija, sjajan primjer tranzicije u novu ekonomiju. Problem sa tom analizom je što je naše stanovništvo smanjeno od 1960. godine na 740,000 na 320,000 sada. Naša radnička klasa je bila—200,000 industrijskih poslova je izgubljeno u jugozapadnoj Pensilvaniji. I oni su širom zemlje. To je ono što mi zovemo Steeler Nation. U Montani postoji devet Steeler barova. Imamo ljude širom zemlje, a ti ljudi nisu išli tamo dobrovoljno. I još uvijek vole ovaj grad. Imaju mnogo nostalgije za tim. Ali to je bila industrijska - velika industrijska radnička klasa zaista je bila raspršena ovdje ranije. Dakle, ovaj veliki uspjeh koji se ovdje reklamira zaista se ne može ponoviti. Nemamo gde da ih stavimo. Tokom 1980-ih i ranih 90-ih, privreda u drugim dijelovima zemlje mogla je apsorbirati izbjeglice iz industrije. Ovo je—cijela zemlja je sada u nevolji, i zaista postoji—ovo nije rješenje.
Ali tokom svog vrhunca, Pittsburgh je sigurno, pedeset godina, bio najproduktivnije mjesto na cijelom svijetu. Proizvodio je nevjerovatne količine uglja, čelika, stakla. Izumio je, u osnovi, naizmjeničnu struju. Tu je nafta prvi put rafinirana. Tu je izmišljeno mnogo moderne obrade hrane. Dakle, ovaj grad je zaista bio osnivač industrijskog društva na globalnom nivou. Trenutno ovdje ne proizvodimo gotovo ništa.
JUAN GONZALEZ: A kakvi su poslovi zamijenili te industrijske poslove?
CHARLES McCOLLESTER: U osnovi, medicinski. Imamo ogroman medicinski centar. Imamo najveću koncentraciju univerziteta, od kojih su oba neprofitna i ne plaćaju poreze u gradsku kasu, tako da je grad u suštini godinama na ivici bankrota, ukidajući usluge kvartovima. Stanovnici predgrađa, koji čine dvije trećine radne snage u Pittsburghu, plaćaju bagatelu za održavanje grada. I tako, sav teret grada zaista leži na ljudima koji zarađuju 33,000 dolara godišnje, koliko je prosječna plata u gradu Pittsburghu. Dakle, to je neverovatno nepravedan poreski sistem.
Ljudi su ljuti zbog toga. I naravno, znate, desničarski komentatori pokušavaju da bijes ljudi usmjere na vladu. Vlada je ovdje puna mnogo grijeha, ali pravi problem je korporativna dominacija, koja je cijeli sistem okrenula protiv radničke klase.
JUAN GONZALEZ: Pa, i grad se sada reklamira kao zeleni centar. A sama konvencija, ili sam samit G-20, održava se u centru koji se može pohvaliti da je zelen – ima puno zelene tehnologije. Vaš osjećaj da li—potencijal za zamjenu tih čeličnih poslova novim zelenim poslovima?
CHARLES McCOLLESTER: Pa, slušajte, ovo je najviše – meni je ovo – od samog početka, prvog dana kada sam ovo vidio, 1973. godine, vidio sam Pittsburgh, mislio sam da je to jedan od najljepših gradova na svijetu. I bio sam u pedeset pet zemalja, stopirao u njih trideset pet. I sada je mnogo ljepše. Ali oni tvrde da su ga učinili zelenim. Ali oni zaista – to nije bila akcija vlade, ili je jedina akcija bila napuštanje i zatvaranje cjelokupne industrijske proizvodnje ovdje. To je ono što ga je učinilo zelenim. Dakle, to nije bila pozitivna akcija, to je bila zaista negativna akcija koja je dovela do čišćenja grada.
Mnogo je divnih napora u zelenoj gradnji—sigurno podržavajte sve to. Ali ono što mene mnogo više zanima, a mislim da su sindikat čeličana i drugi mnogo više zainteresovani, jeste da želimo zelenu proizvodnju. Hoćemo solarne panele, vetar. Hoćemo masovni tranzit. Godinama sam bio uključen pokušavajući da napravim Maglev sistem u Sjedinjenim Državama. Jedino mjesto gdje se komercijalno gradi je Kina. To je bila prilika za oživljavanje visokotehnoloških radnih mjesta u proizvodnji.
Ovdašnji establišment zaista ne želi proizvodnju. Bili su sretni što su vidjeli da se industrijska radnička klasa isplaćuje odavde, bili su njihovi dugogodišnji antagonisti. I zaista ih uopšte ne zanima proizvodnja. I to je ovde veoma duboko ukorenjeno, i veoma je klasno pitanje, jer je Pitsburg nekada imao ogromnu srednju klasu, industrijsku, sindikalnu, sa beneficijama, porodičnim platama, srednjom klasom. To je raspršeno. A ono što sada imamo je rastući dvoklasni sistem: veoma bogati, oni koji imaju koristi od nove zdravstvene ekonomije, globalna ekonomija, a zatim ljudi koji su u uslužnom sektoru koji zarađuju kvalitativno različite plate.
JUAN GONZALEZ: Spomenuli ste istoriju sindikalnog pokreta tamo u Pittsburghu i zapadnoj Pensilvaniji. AFL-CIO je nedavno imao svoju nacionalnu konvenciju—
CHARLES McCOLLESTER: Tačno.
JUAN GONZALEZ: —i izabrao Ričarda Trumku, nekog vama dobro poznatog i koji živi u zapadnoj Pensilvaniji. Vidite li ikakvu nadu i bilo kakve promjene u američkom radničkom pokretu koje bi mogle olakšati ili omogućiti ponovno oživljavanje te radničke srednje klase?
CHARLES McCOLLESTER: Pa, da, mislim da je Richard Trumka veoma inteligentan momak. On je militantan tip. I mislim da je Leo Gerard ovdje sa čeličanima jedan od najsofisticiranijih vođa radnika u zemlji.
I mislim da je razlog zašto—razlika između ovdje i Seattlea taj što je radnički pokret u osnovi stajao ovdje pozadi, mislim iz poštovanja prema predsjedniku Obami. On je prošle sedmice došao na konvenciju AFL-CIO, obećao reformu zdravstvene zaštite, koja će imati javnu opciju. Obećao je zaposlenima slobodan izbor. Takođe je poduzeo direktnu akciju u smislu bacanja guma od strane Kine na američko tržište. I mislim da su te stvari ovdje bile veoma cijenjene. Oni će sigurno pokušati zadržati Obaminu administraciju na obećanjima. Ali mislim, znate, u ovom trenutku, oni su relativno optimistični. Definitivno nam je potreban slobodan izbor zaposlenih.
Mislim, pitanje daleke 1877. godine, tačno blizu mesta gde smo juče stajali, bilo je bogatstvo naspram komonvelta. A zajednica pati, a veliko bogatstvo je napredovalo. I mora postojati način da se prošire regulativa, univerzalni globalni standardi rada, ljudskih prava i ekoloških prava. To su tri ključne stvari, mislim, globalno.
I mislim da Leo Gerard, posebno čeličani, to vrlo dobro razumiju. Došli su do sindikata širom svijeta. Oni su bili veoma uključeni u Sierra Club i ekološki pokret. Oni razumiju ovu potrebu da imaju prava na životnu sredinu zajedno sa radničkim pravima. I mislim da je to put naprijed. I nadamo se da možemo stići negdje s—dobiti pravo radnika da imaju glas na poslu i proširiti moć radničkog pokreta i početi regulirati finansije, o čemu se ovdje navodno radi, ovaj sastanak u Pittsburghu, ali i stvaranje globalnih standarda radnih prava, ljudskih prava i prava na životnu sredinu.
JUAN GONZALEZ: Pa, Charles McCollester, penzionisani profesor industrijskih i radnih odnosa na Univerzitetu Indijana u Pensilvaniji, želim da vam se zahvalim što ste sa nama. On je takođe autor Point of Pittsburgh: Proizvodnja i borba na Forks of Ohio.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati