Međunarodni sud pravde je utvrdio da Izrael 'ima pravo, a zapravo i dužnost, da... štiti živote svojih građana', ali da su 'poduzete mjere ipak dužne ostati u skladu s primjenjivim međunarodnim pravom.' € Sud je utvrdio da je sadašnja trasa razdjelne ograde ili zida ozbiljno i grubo kršenje međunarodnog prava.
U intervjuu datom prošlog vikenda, šef izraelskog štaba Moshe (Bogie) Yaalon osporio je primjenjivost međunarodnog prava. Takav sistem je bio prikladan za uslove Drugog svjetskog rata, izjavio je, ali ne i za sadašnji rat protiv terorizma. Očigledno, kako to Yaalon zamišlja, u ovom ratu oružane snage su vezane samo svojim zakonom. Zaista, danas se u svijetu vodi bitka oko statusa međunarodnog prava. Dok SAD i Izrael agitiraju za njegovo poništavanje, ostatak svijeta razumije da je međunarodno pravo, kao okvir koji upravlja ponašanjem država, neophodan aparat za očuvanje društva. Čak i ako ne funkcionira uvijek savršeno, bez međunarodnog prava postoji opasnost da će veliki segmenti ljudske rase jednostavno biti zbrisani, kao što smo mi Jevreji naučili kroz vlastito užasno iskustvo tokom Drugog svjetskog rata.
U presudi Međunarodnog suda navode se brojni članovi Četvrte ženevske konvencije koje sadašnja trasa barijere krši, uz napomenu da 'također postoji rizik od daljnjih promjena demografskog sastava okupirane palestinske teritorije kao rezultat... odlazak palestinskog stanovništva iz određenih područja” (paragraf 122). Jednostavnije rečeno, Sud upozorava na transfer.
Riječ 'transfer' evocira kolektivno sjećanje na kamione koji su stizali usred noći kako bi prevezli palestinske seljane preko granice, što se dogodilo na više mjesta 1948. godine. Ali transfer po tom modelu nije moguć u današnjim svijetu. Sada prijenos mora biti obavljen sporije i potajno. Sadašnja barijera odsijeca 400,000 Palestinaca od izvora sredstava za život i zatvara ih u izolovane enklave. Bez sredstava za život, biće primorani da napuste te enklave u narednih nekoliko godina da traže posao na periferijama gradova i mesta na Zapadnoj obali. Na taj način će dijelovi Zapadne obale koji se graniče s Izraelom biti 'očišćeni' od Palestinaca. U Qalqilya i Tul Karm, gdje je ograda završena prije godinu dana, to se već dešava. Bilo bi moguće izgraditi ogradu na izraelskoj strani Qalqilye, kao što je prvobitni plan predložio. To je mnogo kraći put i bilo bi ga lakše čuvati i zaštititi od sadašnje linije, koja okružuje Qalqilyu sa svih strana i prosijeca teritoriju Zapadne obale. Ali graditelji barijere duž njene sadašnje rute nisu bili vođeni sigurnosnim razlozima, već pre starom vizijom otkupa zemlje i čišćenja od Arapa. Jedina razlika je u tome što je danas to moguće sakriti iza priče o ratu protiv terorizma.
Prije godinu dana zid se protezao od Tul Karma i Qalqilye do grada Masâha, u blizini jevrejskog naselja Elkana. Kao i drugi prije njih, očekivalo se da narod Masâha sjedi i gleda kako se njihovi maslinici, njihov izvor prihoda vekovima, prenose na izraelsku stranu zida. Ali ljudi Masâhe ujedinili su se da pokažu da je drugi način moguć. Oni su podigli protestne šatore pored putanje buldožera i pozvali Izraelce da im se pridruže. Mjesecima su Izraelci i Palestinci sjedili zajedno na stazi zida koji se gradio iz dana u dan. Nazeeh Shalaby, farmer iz Masahe koji je izgubio svu svoju zemlju, bio je pokretački duh u logoru. „Dok nisi stigao“, rekao mi je ove nedelje, „nisam imao pojma da postoje Izraelci koji žele da žive sa nama u miru.“
Protestni kamp u Masahi nije uspio zaustaviti zid. Kamp je evakuisan, a vojska je upotrijebila bojevu municiju na izraelske demonstrante koji su se popeli i protresli ogradu. Gil Naamati iz Kibuca Reim izgubio je koleno. Ali sada je Međunarodni sud presudio da Izrael mora odmah demontirati dijelove zida koji su izgrađeni unutar Zapadne obale i premjestiti ih na zelenu liniju. Ovo bi trebalo da počne odmah sa demontažom zida na Masahi.
Yediot Aharonot, 15. jul 2004. Preveli s hebrejskog Edeet Ravel i Mark Marshall.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati