Novine i televizijski informativni programi širom svijeta jučer su objavili zapanjujuće sličnu priču o tome kako je ugrožen 'krhki mir' za koji se tvrdi da Izraelci i Palestinci uživaju posljednjih mjeseci. Prijećeno je nakon što su 3 palestinska tinejdžera ubijena u pojasu Gaze.
Prvobitno je objavljena priča da su njih trojica jurili za fudbalskom loptom u blizini 'sigurnosne zone' granice između Egipta i Gaze kada su izraelski vojnici otvorili vatru na njih. Kasnije, nakon što je Izrael izdao službenu izjavu u vezi s incidentom, objavljeno je da su njih trojica bili članovi grupe otpora koja je možda pokušavala da prokrijumčari oružje. Utvrđeno je da je priča posebno vrijedna vijesti, ne samo zbog palestinskih brojki smrtnih slučajeva, već i zbog činjenice da je Hamas reagirao kada su ispalili projektile na susjedno jevrejsko naselje (bez povrijeđenih).
Incident je zabrinjavajući na više različitih nivoa. Prvo je izraelska politika da prvo puca, a kasnije postavlja pitanja. Kako su međunarodne organizacije za ljudska prava, poput Amnesty Internationala, naširoko izvještavale, incidenti poput jučerašnjeg su uobičajeni. Osim što su se incident dogodili od strane izraelskih vojnika koji zauzimaju stranu teritoriju, zapanjujuće je da novine i novinari nisu doveli u pitanje činjenicu da pucnjave spadaju u obrazac ponašanja izraelske vojske prema ne samo Palestincima, već i također prema međunarodnim radnicima za ljudska prava i samim novinarima.
Zabrinjavajuće je i to što novinari nisu doveli u pitanje činjenicu da je 'sigurnosna zona' na palestinskoj zemlji i dalje da je to područje koje se sve širi između palestinske Gaze i Egipta. Izrael svakog mjeseca ilegalno (prema međunarodnom pravu) ruši kuće u vlasništvu palestinskih porodica kako bi proširio ove sigurnosne zone. Stotine domova u Gazi je uništeno u takve navedene svrhe; ostavljajući hiljade bez mogućnosti u ovom siromašnom i gusto naseljenom području. Palestinske porodice, krive samo za posjedovanje kuće koja je blizu granice, nisu nadoknađene za svoje gubitke.
Osim ovih pitanja i zabrinutosti, ono što me zanima u vezi sa incidentom je način na koji je izvještavan sa gotovo jedinstvenim konsenzusom među svjetskim korporativnim medijima.
To je rečeno
A) nedavno je postignut 'krhki mir' i da su pucnjavi prijetili takvim i
B) da je to bio jedini najsmrtonosniji incident u mjesecima inače mira. „Krhko zatišje u izraelsko-palestinskim borbama prekinuto je juče“, piše New York Post.
U Britaniji je Independent pisao da su nakon više od mjesec dana 'zatišja' ,,jučer izraelske trupe u Gazi ubile tri palestinska tinejdžera u najgorem fatalnom incidentu otkako su Ariel Sharon i palestinski predsjednik Mahmoud Abbas proglasili primirje u februaru†. Gotovo identični izvještaji o 'krhkom miru' ugroženom 'jedinim najsmrtonosnijim incidentom' u mjesecima ne samo da su prijavljeni širom SAD-a, već su na sličan način prijavljeni i u Indiji, Australiji, Francuskoj, Njemačkoj, Novom Zelandu i Kini, i drugdje. Možda bi se moglo dogoditi da svjetski mediji zavise od nekoliko novinara i medija koji zapravo rade na palestinskim teritorijama. Zapanjujuće je koliku moć ima nekoliko novinara da uokviruju debatu za svjetske medije – i kako svijet razumije taj događaj.
Govoreći o takozvanom miru koji postoji posljednjih mjeseci, treba istaći da je „krhki mir“ svakodnevno ugrožen stotinama akata poniženja, straha i nasilja na okupiranim teritorijama. Dok ubistva prijete 'krhkom miru', prijetnja i izvršenje nasilja također prijete njemu. Zapravo, svaki put kada izraelska vojna vozila napadnu gradove (što se svakodnevno događa negdje na Zapadnoj obali) i spriječe ljude da napuste svoje domove, krhki mir je ugrožen.
Svaki put kada je član porodice nasumično izvučen iz reda na izraelskom kontrolnom punktu (unutar palestinskih teritorija) i pretučen i ponižen pred svojom porodicom i drugima, mir je ugrožen.
Svaki put kada ženi ili njenom nerođenom djetetu dođe do smrti jer izraelska vojska odbija da dozvoli hitnoj pomoći da putuje do bolnice, mir je ugrožen. Svaki put kada se nekoj palestinskoj porodici ukrade zemlja za izgradnju takozvanog sigurnosnog zida ili za dobrobit izraelskih jevrejskih građana, mir je ugrožen.
Svaki incident u kojem izraelski doseljenici, koji ilegalno borave na okupiranim teritorijama, fizički napadnu Palestince i njihovu imovinu bez kazne, prijeti mir (kao što se dogodilo prošle sedmice kada su maskirani izraelski doseljenici napali ljude i njihove domove na različitim lokacijama širom Zapadne obale; ili incident od 7. aprila kada su četiri člana porodice u selu Deir Ballut ubili pripadnici privatnog obezbeđenja izraelskih doseljenika dok su samo čuvali svoja polja).
Svaki put kada roditelj sazna da je njihovo dijete maltretirala izraelska vojska, mir je ugrožen (kao jučer u Hebronu gdje su izraelski vojnici provalili u vrtić i 80 minuta zadržali oko 90 djece u sobi).
Svaki put kada se nenasilne demonstracije susreću sa izraelskim vojnim nasiljem u vidu premlaćivanja, hapšenja i gumiranih metalnih metaka, mir je ugrožen (kao sa 5 nenasilnih demonstranata koji su ranjeni nakon što su napadnuti suzavcem, zvučnim granatama, i gumeni meci 8. aprila u selu zapadno od Ramale).
Svaki put kada Palestinac bude pritvoren i mučen u izraelskom zatvoru bez suđenja ili pristupa advokatima ili porodici, mir je ugrožen. I svaki put kada su mediji ogorčeni patnjom Izraelaca, ali zažmure pred patnjom Palestinaca, mir je, još jednom, ugrožen.
Realnost je da je mir krhak i da je svakodnevno ugrožen. Desetine, ako ne i stotine incidenata se svakodnevno događaju – u obliku ponižavanja, krađe zemlje, nasilja od strane brutalne izraelske vojske ili doseljenika prema običnim Palestincima koji nisu borci. Sama činjenica da se ne smatra prijetnjom miru to što je čitav jedan narod bio prisiljen živjeti pod stranom vojnom okupacijom je iznenađujuća sama po sebi. Tužna činjenica je da će mir biti nemoguć sve dok se ne postigne pravedno rješenje palestinske situacije – činjenica koju Izrael stalno odbija da razmotri.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati