Iračani danas obilježavaju 20. godišnjicu užasnog američko-britanskog bombardiranja Bagdada, nazvanog "Šok i strahopoštovanje". U brzom nizu, "koalicione snage" bacio 3,000 bombi, uključujući mnoge od 2,000 funti, na Bagdadu u čemu The New York Times naziva "skoro biblijska moć".
Iako su pokrenuli ilegalni agresorski rat i počinili ratne zločine u Iraku, 20 godina kasnije lideri SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva nikada se nisu suočili s krivičnom odgovornošću. Nasuprot tome, Međunarodni krivični sud (ICC) već je optužio ruskog predsjednika Vladimira Putina za ratne zločine samo godinu dana nakon njegove protivpravne invazije na Ukrajinu. On je prvi neafrički lider koji je optužen od strane MKS-a, koji često podleže pritiscima Sjedinjenih Država.
U onome što je nazvano "Operacija Iračka sloboda", 173,000 trupe iz Sjedinjenih Država i Ujedinjenog Kraljevstva izvršili invaziju na Irak. U toku osmogodišnji rat, ubijeno je oko 300,000 Iračana i 4,600 Amerikanaca. Sjedinjene Države su potrošile 815 milijardi dolara na rat, ne računajući indirektne troškove. To je zemlju gurnulo u građanski rat, a milioni iračkih izbjeglica i dalje su raseljeni. Dvije decenije kasnije, nijedan od odgovornih zvaničnika nije priveden pravdi.
Invazija Iraka je bila akt agresije
Izvori u njegovoj administraciji potvrdili su da je George W. Bush bio planiraju invaziju na Irak i izvedu promjenu režima mnogo prije terorističkih napada 11. septembra 2001. godine. Invazija pod vodstvom SAD-a prekršila je Povelju Ujedinjenih naroda, koja ovlašćuje zemlje da koriste vojnu silu protiv drugih zemalja samo u samoodbrani ili uz odobrenje Vijeća sigurnosti UN-a.
Napad na Irak nije zadovoljio nijedan od ovih uslova i stoga je predstavljao čin agresije. Nakon Holokausta, Međunarodni vojni sud u Nirnbergu napisao, „Pokrenuti agresorski rat, dakle, nije samo međunarodni zločin; to je najviši međunarodni zločin koji se od ostalih ratnih zločina razlikuje samo po tome što u sebi sadrži nagomilano zlo cjeline.”
Kao i druge američke vojne intervencije, razlog za ovu nezakonitu agresiju bio je zasnovan na laži. Kao što je predsjednik Lyndon B. Johnson koristio izmišljeni incident u zaljevu Tonkin kao izgovor za eskalaciju rata u Vijetnamu, Bush se oslanjao na mitsko oružje za masovno uništenje i nepostojeću vezu između iračkog predsjednika Sadama Husseina i napada 9. septembra da bi opravdao svoj rat protiv Irak.
Bush, potpredsjednik Dick Cheney, ministar odbrane Donald Ramsfeld i savjetnica za nacionalnu sigurnost Condoleezza Rice lažno upozoren da Irak ima oružje za masovno uništenje (WMD) a Rajs je prizvao imidž „oblaka pečuraka“ kako bi opravdao predstojeću invaziju na Irak. Državni sekretar Colin Powell je Vijeću sigurnosti UN-a u februaru 2003. sramotno iznio lažne informacije o tome da Irak ima oružje za masovno uništenje.
Godine 2002., bivši inspektor UN-a za oružje Scott Ritter potvrdio je da je Irak uništio 90-95 posto svog oružja za masovno uništenje i da nema dokaza da je zadržao ostalih 5-10 posto, što nije nužno predstavljalo prijetnju ili čak program oružja .
Zaista, inspektori UN-a za oružje nikada nisu pronašli nikakvo oružje za masovno uništenje prije ili nakon Bushove invazije na Irak. Štaviše, Bushova administracija je izmislila vezu između Iraka i Al-Qaide bez obzira na suprotne obavještajne podatke.
The Downing Street Minutes, transkript jednog od brifinga premijera Tonyja Blaira s britanskim obavještajnim službama da The Times Londona objavljen 2005. godine, pokazao je da je Bushova administracija odlučila do jula 2002. da izvrši invaziju na Irak i izvrši promjenu režima. „Obavještajni podaci i činjenice su se fiksirali oko politike“, otkriva se u zapisniku.
Čak je i kongresni izvještaj iz 2005. pripremljen po uputama bivšeg rep. Johna Conyersa, Jr., zaključio da su, uprkos suprotnim obavještajnim informacijama, članovi Bushove administracije prije invazije davali lažne izjave o tome da Irak ima oružje za masovno uništenje i veze između Iraka i al kaida.
Iako je Tim Bush pozvao Vijeće sigurnosti UN-a da donese rezoluciju kojom se odobrava napad na Irak, Vijeće je to odbilo. Bush i njegovi saveznici umjesto toga su spojili prethodne rezolucije Vijeća, od kojih nijedna - pojedinačno ili kolektivno - nije odobrila invaziju na Irak.
Bush je opravdao napad svojom doktrinom "preventivnog rata". Ali Povelja UN dozvoljava zemlji da koristi vojnu silu kao odgovor na oružani napad druge zemlje ili uz dozvolu Vijeća sigurnosti. Operacija Iračka sloboda prekršila je Povelju UN-a i predstavljala je ilegalni agresivni rat.
Ratni zločini koje je počinila Bushova administracija
Američke snage počinile su mnoge druge ratne zločine u Iraku, uključujući vansudska ubistva, mučenje i ciljanje civila, što je zabranjeno Ženevskim konvencijama; Konvencija protiv torture i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kazni; i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima.
Mučenje i zlostavljanje u zatvoru Abu Ghraib u Iraku uključivalo je naslaganje golih zatvorenika jedan na drugog; fotografisanje zatvorenika koji su nasilno raspoređeni u seksualno eksplicitne položaje; držanje zatvorenika golih danima; prisiljavanje muških zatvorenika da nose ženski donji veš; korištenje pasa koji režu; udaranje, šamaranje i udaranje zatvorenika; i sodomiziranje zatvorenika hemijskim svjetlom i metlom.
Civili su bili gađani dok su američke trupe djelovale prema pravilima borbe koja im je nalagala da pucaju na sve što se kreće. U ovim „zonama slobodne vatre“ SAD su bombardovale i civilna područja i koristile kasetne bombe, osiromašeni uranijum i beli fosfor, što je rezultiralo ogromnim civilnim žrtvama.
Najozloglašenija zona slobodne vatre bila je u Faludži. U aprilu 2004. godine, američke snage su napale selo i ubio je 736 ljude, od kojih su najmanje 60 posto bile žene i djeca. U drugom napadu sljedećeg novembra, američke trupe su poginule između 581 i 670 civila u Faludži.
Još jedan zloglasni primjer vansudskog ubijanja bio je masakr Haditha u novembru 2005. godine, kada su američki marinci ubili 24 nenaoružana civila "u stilu egzekucije" u divljanju od 3 do 4 sata. SAD su prikrivale masakr do vrijeme magazin je objavio priču o tome u martu 2006.
Dokumentirana vansudska ubistva dogodila su se i u iračkim gradovima Al-Qa'im, Taal Al Jal, Mukaradeeb, Mahmudiya, Al-Hamdaniyah, Samarra, Salahuddin i Ishaqi.
Ovi ratni zločini ne samo da su odvratni, već su kažnjivi prema američkom Zakonu o ratnim zločinima i američkom Statutu o mučenju. Ipak, iako je prošlo 20 godina od invazije na Irak, nijedan američki lider nije optužen. Ministarstvo pravde Obamine administracije aktivno je odlučilo da to ne učini goniti bilo koga za mučenje i zlostavljanje počinjeno tokom Bušovog režima. Ipak, trebalo je samo godinu dana da MKS optuži Putina za ratne zločine u Ukrajini.
Prošlog maja, George W. Bush slučajno priznao da je njegova odluka da napadne Irak bila neopravdana. Obraćajući se okupljenima u Bushovom predsjedničkom centru u Dallasu, Bush je osudio „odluku jednog čovjeka da pokrene potpuno neopravdanu i brutalnu invaziju na Irak. Mislim, Ukrajina.” Zatim je ispod glasa dodao: "Irak također."
Govoreći o ratu u Ukrajini, nedavno je predsjednik Joe Biden proglašen očigledna apsurdnost „Ideje da bi preko 100,000 snaga izvršilo invaziju na drugu zemlju - od Drugog svetskog rata, ništa slično se nije dogodilo." Bajden je očigledno zaboravio na "Operaciju Iračka sloboda".
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati