Bernstein: Gledam veoma zabrinjavajuću fotografiju i ona predstavlja nivo i intenzitet nasilja koje se dešava na terenu na Haitiju. Prije svega, opišite ovu fotografiju, recite nam da li znamo ko je ovo i šta znači?
Pina: Ovo je stanovnik Cite Soleila. Postoje dokazi o pucnjavi, očigledno je ova osoba upucana nekoliko puta, izgleda da je tijelo polito benzinom i zapaljeno, a onda izgleda kao da je neko uzeo ciglu i bacio je na tijelo nakon toga, otvarajući se grudi.
Bernstein: Ovo nije samo ubistvo, ovo je poruka. Razgovarajte malo o poruci koju ovo šalje i kontekstu poruke.
Pina: Zaista je jasno, ovo je ubistvo s namjerom terorisanja; za ovo je potrebno mnogo rada da bi se ovo nekome učinilo, a ovo je ono što se danas dešava u Cite Soleil-u. Izvijestili smo ovdje 26. novembra da, dok su Associated Press i Reuters izvještavali da je ovo rat među bandama, mi smo to prvo prijavili ovdje na osnovu iskaza svjedoka u Cite Soleil da je Andy Apaid iz Grupe 184 koja je opozicija Aristidu i Rudolph Boulos koji je jedan od osnivača Haiti Democracy Projecta u Washingtonu koji je bio PR ogranak opozicije Aristidu, oni su finansirali bande u Cite Soleilu kako bi napali i ubili članove Lavalasa, a ovo [fotografija] je dokazi o jednom od tih ubistava i to nisu samo ubistva, ovo je užasno mučenje i sakaćenje tijela koje ima za cilj da terorizira zajednicu.
Bernstein: Hajde da malo pogledamo atmosferski pritisak na Haitiju na zemlji. Ako ste prodemokratski aktivista, kakav je život?
Pina: Ako ste uopće bili uključeni u nešto tako benigno kao što je projekat opismenjavanja, učenje ljudi da čitaju i pišu, danas ste u strahu za svoj život, danas se krijete, danas ste odvojeni od porodice. U mnogim slučajevima možda ste morali da napustite zemlju u Dominikansku Republiku. Ne znaš šta se dešava sa ostalim članovima tvoje porodice. Ili ćeš biti u zatvoru, bićeš proizvoljno uhapšen, eventualno pokupen u mreži, neko je možda rekao da si radio sa programom opismenjavanja, a onda bi te policija zbog toga uhapsila, i provodili biste noći u ćeliji prepunoj drugih Lavalasovih političkih zatvorenika, sa podom punim mokraće i defekacije, vrlo malo hrane; članovi porodice se plaše da vam donesu hranu, donesu vam stvari da vam pomognu jer se boje da bi mogli biti uhapšeni ako vam donesu ono što vam treba. Ili si mrtav; tako je jednostavno.
Bernstein: Želim da pričam o saradnji između mirovnih snaga na čelu sa Brazilom [i Kanadom] i ubojite nacionalne policije/vojske, koju je ponovo uspostavila marionetska vlada na Haitiju. Brazilski general je izašao i rekao da Francuzi i Kanađani [i SAD] žele da mirovne snage budu "čvršće". Razgovarajte o ovom odnosu između UN-a i ubica i zašto je on značajan.
Pina: Znamo da takozvanu mirovnu koaliciju Ujedinjenih naroda na Haitiju predvodi brazilska vojska, posebno čovjek po imenu general Heleno Ribeiro. Upravo sada Lula Da Silva hvata mnogo vrućine. Snage Ujedinjenih nacija, uključujući Brazilce, aktivno su sarađivale s haićanskom policijom dok je haićanska policija vršila masakr za masakrom nad pristalicama Lavalasa u siromašnim četvrtima glavnog grada. Također znamo da argentinske snage i čileanske snage otvoreno patroliraju ulicama sa bivšom vojskom, bivšom brutalnom vojskom, od kojih mnogi danas stoje iza mnogih ubistava Lavalasovih pristalica na ulicama Port au Princea, ali takođe na mestima kao što su Cap Haitien i L'Artibonite na Centralnoj visoravni. Zaista je jasno da Ujedinjene nacije daju kredibilitet i legitimitet onome što je u osnovi – ne mogu to opisati drugačije – kampanja fizičkog istrebljenja putem nasilja većinske političke stranke, a to je partija Lavalas Jeana Bertranda Aristida. Mislim da su me slušaoci čuli da intervjuišem Reed Lindsay u Port au Princeu, nisu u pitanju samo Brazilci.
Bernstein: Pa ovo je važan dio; Želim da ispričate tu priču, a ona se odnosi na vrste ljudi koji učestvuju u ovoj takozvanoj „mirovnoj“ akciji.
Pina: Reed, u našem intervjuu uživo iz Port au Princea, pričao mi je kako je bio na krovu sa snajperistima koji su radili sa Brazilcima, ali oni nisu bili Brazilci nego Kinezi, iz Narodne Republike Kine, koji bili na vrhu krova sa haićanskom policijom, obučavali ih u snajperskom djelovanju, i šta su to gledali dok su bili na tom krovu? Šta je to što su ih obučavali, koristeći kao primjer obuke? To su bile mirne demonstracije u Bel Airu, upravo one vrste demonstracija da haićanska policija dole na ulicama [tokom kojih] već puca na nenaoružane demonstrante, već ubija ljude na ulicama. A sada će snajperisti iz policije Narodne Republike Kine podučavati haićansku policiju tehnikama snajperskog djelovanja sa krovova? To je nečuveno Denise, ne mogu zamisliti ništa što jasnije pokazuje dvoličnost Ujedinjenih naroda, nazivajući ovo mirovnom misijom.
Bernstein: I saučesništvo u onome što se svodi na čišćenje velikog prodemokratskog, pro-Aristidskog pokreta. Tokom nekog vremenskog perioda čuli smo za tajne planove da se očisti više od 25,000 članova prodemokratskog pokreta ili da se ubiju kako bi se napravio prostor za ove takozvane izbore koji će se desiti kad-tad i negdje.
[.]
Colin Powell je prošle sedmice bio na Haitiju i čula se pucnjava dok je bio u predsjedničkoj palati. Razgovarajte o tome šta je tamo radio i značaju njegove posjete. A šta ste čuli o tim snimcima?
Pina: Vrlo je zanimljivo; na Haitiju postoje neki vrlo podmukli i moram reći potpuno zli ljudi. Dat ću vam primjer; došlo je do one pucnjave iz vožnje 1993. koju sam preživio, a oni su ubili pogrešnog tipa s kojim sam intervjuirao senatora [nečujno], za kojeg nisam znao da je stajao iza mene kada su izvodili vožnju, a onda je bilo iznenađujuće vidjeti da su me sljedećeg jutra optužili za pokušaj atentata na senatora. To je vrsta razmišljanja koje neki od ovih ljudi ulažu u ono što se danas dešava na Haitiju.
Pozorište koje se dogodilo kada je bio Kolin Pauel nije bilo drugačije. Na primjer, tvrdili su da je automobil naišao i pucao na palatu. Ono što ne kažu, ono što Associated Press i Reuters izostavljaju je da dva bloka oko palate čitavo područje kontroliše teško naoružana haićanska policija. Razgovaram s ljudima na terenu koji kažu 'oni pokušavaju da nam kaže da bi auto pun Lavalas naoružanih ljudi mogao proći kroz jedan od najnaoružanijih kordona u cijeloj zemlji'? Isto tako [bile su] snage Ujedinjenih nacija koje su na uglovima sa njima, tako da nešto nije u redu, nešto nije u redu. Ako je taj auto prošao i pucao u područje palate, to je bilo zato što je haićanska policija htjela da prođe i da se ta pucnjava čuje dok je Kolin Pauel govorio, jer šta je bila poruka Kolina Pauela? 'To su upravo oni naoružani ljudi s kojima se moramo nositi i kojih se moramo riješiti.' I naravno, to je bila šifra za 'Lavalas'; opet se okrivljuje Lavalas. Istog dana imate nacionalni zatvor; tvrde da su zarobljenici počeli da se bune i da su napali stražare. Čime su ih napali, četkicama za zube? Jedanaest političkih zatvorenika [ubijenih]; hoće li sad tvrditi da Lavalas ulazi u zatvor i ubija svoje? Eto koliko ovo postaje apsurdno.
Bernstein: Želio bih da provedem posljednji trenutak na ulozi koju su grupe za ljudska prava, posebno Amnesty International, odigrale u svom neuspjehu da ovo dokumentiraju na način da bi ovu marionetu mogli smatrati odgovornom.
Pina: Govorila sam o ovoj fotografiji koju ste mi ranije dali opisati. Ako ja sa svojim ograničenim resursima i mojom ekipom, ekipom sa kojom radim, drugih haićanskih novinara i stranih novinara na terenu, mogu dobiti ovaj fotografski dokumentarni dokaz i možemo intervjuirati porodice i možemo intervjuirati svjedoke, zašto u dovraga, zar organizacija poput Amnesty Internationala sa svim svojim resursima i međunarodnom reputacijom ne može učiniti isto? To je ono što ja ne razumijem. Zašto mi to možemo sa ograničenim resursima koje imamo, a oni ne mogu
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati