IU svojoj maloj radnji u centru Atine, Kostis Nakos sedi iza drvenog pulta pogrbljen iznad svog nemačkog kalkulatora. Ovaj 71-godišnjak bi se možda penzionisao da je mogao da sastavi kraj s krajem, ali to je sada jednostavno nemoguće. "Cijeli dan sjedim ovdje i računam", uzdiše, okružen donjem rublju i čarapama koje je prodavao u protekle četiri decenije.
„Porez na dohodak mi je upravo porastao na 29%, moje isplate socijalnog osiguranja su porasle za 20%, moja penzija je smanjena za 50 eura; oporezuju kafu, gorivo, internet, taverne, trajekte, sve što mogu, a tu je i Enfia [imovinski porez koji se toliko mrzi u zemlji]. Sad me to ljuti. Rekli su da će to oduzeti!”
Blagi čovjek u blažim vremenima, Nakos postaje sve ljutiji. Isto tako čini i velika većina Grka koji su u ponedjeljak ušli kroz njegova vrata. "Svi su ogorčeni, psovali su, vrijeđali vladu, nazivali [premijera] Aleksisa Ciprasa lažovom", uzvikuje on nakon odluke parlamenta u nedjelju navečer da donese još mjera štednje. „I u pravu su. Sve što je rekao, sve što je obećao bila je bajka.”
Sve do finansijskog kolapsa zemlje pogođene dugom, ovakve prodavnice su bile žila kucavica Grčka. Za sitne trgovce bol je posebno izražena jer je, kao i svi koje Nakos poznaje, glasao za Ciprasa i njegovu levičarsku stranku Siriza.
Sada čovek koji je bio prešao na vlast na platformi da iskorijeni štednju je prošao najteže reforme do sada – remont penzionog sistema, povećanje poreza i povećanje doprinosa u fond socijalnog osiguranja kao cijene hitne pomoći.
Dok su poslanici u nedelju glasali u sali sa 300 mesta prekrivenom crvenim tepihom, policija koja je blokirala veliki dio centra grada upotrijebila je suzavac i vodene topove protiv hiljada demonstranata protiv mjera štednje okupljenih ispred. Bio je to svijet daleko od dana kada su ljevičari bez kravata, protiv stroge štednje, prvi stupili na dužnost, srušivši barikade ispred zgrade parlamenta od pješčanika.
Najnovije mjere – vrijedne 5.4 milijarde eura (4.3 milijarde funti) uštede u budžetu – obilježavaju novu eru. Nakon devet mjeseci svađa sa međunarodnim kreditorima održavajući zemlju na površini, Atina mora primijeniti politike koje su do sada bile apstraktni koncepti za stanovništvo koje je patilo zbog porasta stope nezaposlenosti i siromaštva.
Za mnoge, njihov dolazak označava novu prekretnicu, psihološku graničnu tačku čije su posljedice još nerazgovjetne. “Dugo su ljudi imali jastuk. Bilo je masti u sistemu, ali to je sada nestalo”, kaže Vasilis Korkidis, koji je na čelu Nacionalne konfederacije grčke trgovine.
Korkidis jedan po jedan iznosi brojke: unutrašnji dug Grčke iznosi 220 milijardi evra, od čega su 119 milijardi nenaplativi krediti; njen spoljni dug je blizu 330 milijardi evra; oko 230,000 preduzeća je zatvoreno od početka krize, uključujući 10,000 samo ove godine. “Uskoro će ljudi morati da se bave poreskim prijavama i Enfijom, a do septembra će se sve nagomilati. Moguća je eksplozija. Septembar će biti veoma odlučujući mesec.”
U svojoj žutoj Toyoti, Giorgos Balabanis, taksista zadnjih 15 godina, to kaže drugačije. Njegov auto je, tvrdi on, životni univerzitet. „Sve vrste“ ulaze i izlaze. „A ono što svakodnevno slušam je da sve dok ne napustimo evro, dok se ne vratimo na drahmu, dok ne budemo imali valutu koja nije tako jaka, stvari nikada neće biti kako treba“, kaže on. „Zapamti me jer će se to dogoditi. Doći će do eksplozije i Grexit i drahma vratit će se.”
Nedjeljno glasanje slijedi nakon perioda relativnog mira. Nakon drame koja je bila osnova trećeg spasa zemlje prošlog ljeta - Od EU je Grčkoj dato 250 milijardi evra i Međunarodni monetarni fond je prvo spasio od bankrota - najzaduženija evropska nacija je nestala s naslovnica.
Smatralo se da je kriza popustila, uzurpirana dramom evropskih izbjeglica. Ali to nije nestalo.
U 2016. godini, baš kao i 2015. i svake godine u prethodnih pet godina, to je kao rak prolazilo kroz život Grčke, nagrizajući porodice, zatvaranje preduzeća, desetkovanje bolnica i svakog drugog oblika državne zaštite, ostavljajući sve siromašnije. Bez osnovnih zaliha, doktori kažu da je samo pitanje vremena kada će zdravstveni sistem implodirati.
„Učiti kako se nositi, živjeti s neizvjesnošću, to je nova normalnost“, žali se Pandelis Stergiou, diplomirani student medicine koji bi se, kako kaže, pridružio 300,000 koji su emigrirali u inostranstvo da nije toliko volio svoju zemlju.
Grčka je sve više zemlja u kojoj žive bogati i siromašni. Prizori koji su nekada bili šokantni – muškarci i žene iz srednje klase koji preturaju po kantama za otpatke na ulicama – sada su svakodnevni. To brine Stergioua. Baš kao što brine Korkidisa koji predviđa bijeg još kompanija, vraćanje masovne utaje poreza i procvat crnog tržišta dok ljudi pokušavaju preživjeti.
„To ne može da traje zauvek“, kaže student Stergiou. „Grcima ponestaje izdržljivosti, ponestaje im izdržljivosti. Ko će moći da preživi sa penzijama od 384 evra mesečno? Nešto će morati dati.”
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati