U redu, dosta je, šta ćemo sad da radimo povodom toga?
Iskreno se nadam da George Osborne to radi namjerno. Da silazi s podijuma nakon govora i kikoće se Kameronu: „Ponovo sam rekao 'Svi smo zajedno' u tome. Haaa haaaa, ne znam kako da se izvučem?”
I dalje koristi ovaj slogan, ovaj sin 17. baroneta, vrijedan 4 miliona funti i nasljednik mnogo miliona više, dok objašnjava neophodnost smanjenja usluga, biblioteka, penzija i plaćanja siromašnima, invalidima i onima koji nikada neće naslijediti nijednog baroneta, ma koliko se za to trenirali.
Kriza u koju smo se, po svemu sudeći, svi pridružili, nastala je zbog neuspjeha, pohlepe i nepromišljenosti klike koju, ukratko, zovemo bankari.
Ipak, oni koji moraju da plate za svoj haos nisu bankari. Oni su invalidi i beskućnici, vatrogasci i dame od lizalica i svi koji zavise od njih. Možda Džordž Ozborn veruje da su to bili krivci, da su dame sa lizalicama govorile deci „Sačekaj malo pored puta, ljubavi, ja samo pozajmljujem deset miliona funti na osnovu toga da će se vrednost imovine sigurno udvostručiti svakih šest meseci zauvek, i dajem sebi pola miliona kao bonus. U redu, sada je to gotovo, možemo bezbedno da pređemo.”
Da siromašni plaćaju veliki doprinos krizi koju su stvorili bankari bila bi vrišti nepravda, ali mnogo je gore od toga. Jer jedna od rijetkih profesija koja ne mora da se iskašljava jesu sami bankari. A da bi im olakšali bol gledanja kako svi osim sebe pate, jedna od rijetkih mjera koje je poduzela ova vlada koja daje više novca, a ne manje, bilo je smanjenje poreza za jedan posto najbogatijih.
Postoje mnoge posljedice svega ovoga, a jedna je da mnogi ljudi u Britaniji sada izražavaju svoja osjećanja o ekonomiji teorijom koja glasi, manje-više, „Aaaaaagh“. Ponekad idu u više detalja, dodajući "KOPILA". A onda "Aaaaaaaagh."
Ali gnjevi koalicije samo su dio frustracije koju osjećaju mnogi. Jer teško da je moglo postojati vrijeme kada je toliko ljudi, zgroženih svojom vladom, bilo u takvom gubitku šta možemo učiniti po tom pitanju.
Donedavno, mnogi ljudi su u Laburističkoj partiji nalazili dom za svoj gnev protiv nepravednosti u društvu. Ali nove laburističke godine, ako budemo oštri, nisu bile toliko uspješne u promoviranju mira i jednakosti. Iako ima članova laburista koji su izuzetno efikasni, kao što su Tony Benn i Owen Jones, mnogi njihovi aktivisti su otišli ili su se razočarali.
Grupe lijevog krila propale su spektakularnije, u nizu kriza zbog kojih se zapitate da li njihove aktivnosti organiziraju scenaristi Eastendersa, ostavljajući još jedan sloj socijalista i aktivista u konfuziji.
Ali još jedan dio ove slagalice frustracije je da je osnova za opoziciju očigledna. Vlada ni u kom slučaju nije preovlađujuće popularna, a njen dio Lib-Dem je naširoko smatran prezirom. Svako ko gleda Question Time zna da je najlakši način da panelista osvoji aplauz je da održi ljutiti govor o pohlepnim bankarima. Kada se nekoliko stotina aktivista uselilo u šatore pod transparentom 'Okupiraj', osvojili su simpatije miliona i natjerali ministre da se pojavljuju na vijestima neuvjerljivim pokušajima da opravdaju svoje postupke.
Kada je opozicija izgledala kredibilna, ponekad je dobila zapanjujući nivo podrške, kao na primjer kada je George Galloway pobijedio na izborima u Bradfordu ili kada je Caroline Lucas izabrana u Brightonu za Zelenu stranku. Kampanje poput one u Lewishamu da se spriječi zatvaranje A i E odjela u bolnici, prikupile su desetine hiljada. Ali uglavnom ovi trenuci ostaju u jednom području, ili brzo prođu, onda se vraćaju na vikanje na televizoru, ili ako ste zaista posvećeni, i radiju.
Da li bi bilo moguće, razmišljam, okupiti one koji dijele ove frustracije, da se povežu jedni s drugima?
Neki ljudi su u grupama ili strankama, kao što su UK Uncut, Zeleni ili Laburisti, ali siguran sam da bi priznali da ima mnogo ljudi koji bi bili spremni da doprinesu svađi sa Georgeom Osborneom, mimo svojih pristalica.
Možda bi bilo primamljivo razmisliti o ovim mislima, a zatim zaključiti da ste učinili svoje razmišljajući o njima, a ako biste htjeli učiniti još nešto, povremeno biste ih mogli posložiti u jaukanje. Ali čini se da dovoljno ljudi odjednom razmišlja na ovaj način, da je istinski pokret moguć.
Na primjer, Owen Jones, jedan od najrječitijih protivnika štednje Koalicije, želi pomoći u uspostavljanju takve mreže. Salma Yaqoob, koju će mnogi poznavati kao inspirativnog protivnika rata u Iraku, je druga. Caroline Lucas, poslanica Zelenih, osjeća isto, kao i Laurie Penny, novinarka koja je snažno pisala kao dio pokreta Occupy.
Sindikati su posvećeni uspostavljanju ove mreže, koja može povezati kampanje, sastanke, peticije i vriske tjeskobe koji pokušavaju spriječiti okrutnosti štednje. Gotovo svaki veći sindikat obavezao se da će podržati takav pokret, koji će nazvati 'Narodna skupština'.
I što je najvažnije, mnogi od ovog velikog i rastućeg frustriranog dijela društva koji zloupotrebljava TV, pozdravili su tu ideju sa entuzijazmom, pa čak i naznakom optimizma. Na primjer, jedno pismo u novinama koje je najavljivalo Skupštinu privuklo je stotine početnih pristalica. Dakle, ovo je plan.
U narednih nekoliko sedmica održat će se niz okupljanja u najvećim gradovima Britanije, kako bi se pokrenula Skupština u svakoj oblasti. Odatle se mogu formirati grupe koje će raspravljati o načinima da se suprotstave salvi napada koji dolaze iz koalicije, što će dovesti do Narodne skupštine 22. juna u Londonu. Za taj dan se možete prijaviti ovdje www.coalitionoresistance.org.uk
Mnoge mogućnosti mogu se otvoriti kada se veze uspostave. Grupa u jednom dijelu zemlje može razgovarati o tome kako podržati kampanju za odbranu bolnice u drugom dijelu. Čak i zajedničko pismo lokalnim novinama je poboljšanje u odnosu na usamljenu osobu.
To će biti mreža koja će obuhvatiti pristalice različitih grupa i stranaka, kao i one bez pripadnosti. I okupit će dovoljno ljudi željnih učešća, koji bi radije radili nešto nego ništa, koji bi radije bili uz druge koji bi pristali nego ostali sami.
Dokazi sugeriraju da gdje god se zajednica ujedini i vodi kampanju da odbrani svoje bolnice, svoje biblioteke, parkira i svoje ljude, ona uspijeva barem djelomično. Cilj Narodne skupštine će biti jednostavno da iskoristi ogromnu količinu ljudskosti, mašte i duhovitosti onih koji žele da suzbiju nepravde koje se kovitlaju oko nas, i da stvorimo mjesto u kojem se svi osjećamo bolje i da se svi osjećamo bolje. jer je pomogao u stvaranju.
To je sve.
A možete i dalje psovati Georgea Osbornea na televiziji ako želite.
Zato ostavite ime ili poruku ako ste zainteresovani i možemo je dodati mnogima koji su već rekli da jesu, a da pokažem da sam fer, čak ću vam dozvoliti da ostavite ime i poruku ako želite nisam zainteresiran i mislim da sam potpuno zaobišao zavoj.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati