Popularna kampanja za otpuštanje egipatskih dugova pokrenuta je u Sindikatu novinara 31. oktobra, sa živopisnim panelom govornika, uključujući glavnog urednika Al-Ahram Centra za političke i strateške studije Ahmeda Al-Naggara, šefa nezavisnog sindikata Kamala Abbasa , legendarni antikorupcijski krstaš Khaled Ali i šef kampanje blizanaca u Tunisu dr Fathi Chamkhi.
Moderator Wael Gamal, finansijski novinar, opisao je kako su on i jezgro revolucionara nakon 25. januara započeli kampanju sa facebook stranicom DropEgyptsDebt. Ponuda MMF-a za više milijardi dolara zajma u junu bila je kao crvena zastava ispred bika za Gamala, a njihova kampanja je nakon toga zaista krenula, kulminirajući formalnim pokretanjem ove sedmice, baš u trenutku kada raste izborna groznica.
"Samo servisiranje egipatskog duga košta blizu 3 milijarde dolara godišnje, više od svih subvencija za hranu o kojima priča MMF, više od naših zdravstvenih izdataka", rekao je Gamal ljutito. Opterećeni smo dugom od 35 milijardi dolara prema stranim bankama, uglavnom pozajmljenim pod režimom Hosnija Mubaraka, a ništa od toga da bi pomoglo ljudima.
Ali je objasnio osnovu kampanje, koja ne poziva na veliko otkazivanje duga, već na redak po redak na pregled uslova kredita i korišćenja kako bi se utvrdilo: da li je zajam dat uz pristanak naroda Egipta , da li služi interesima naroda i u kojoj mjeri je potrošeno kroz korupciju. Objasnio je da su strane kreditne institucije dobro znale da je Mubarak diktator koji provodi lažne izbore i da tako ne odražava volju naroda kada su ga obasipali novcem, te da se s posljedicama trebaju suočiti, a ne egipatski narod.
Ovo su međunarodno prihvaćeni uslovi koji stoje iza legitimne prakse odbacivanja „odvratnog duga“, koje su SAD (iako prigušeno) koristile 2003. da pokidaju irački dug, a Ekvador 2009. „Ekvador je imao ustanak sličan našoj revoluciji a nakon sljedećih izbora predsjednik je formirao komitet za reviziju i uspio poništiti dvije trećine duga od 13 milijardi dolara”, napomenuo je Gamal, ostavljajući konferencije da razmišljaju o tome šta bi zaista revolucionarna vlada u Egiptu mogla učiniti za zdravstveni sektor i za zapošljavanje.
Al-Naggar je ispričao kako su zajmovi podupirali privredu dok se ona uništavala u okviru programa privatizacije pod nadzorom MMF-a od 1990. godine, omogućavajući stranim kompanijama i Mubarakovim prijateljima da u džepu ubace stotine miliona dolara i da ih plasiraju u inostranstvo. U međuvremenu, ono ulaganje koje je curilo iz kredita otišlo je za finansiranje prestižnih infrastrukturnih projekata poput proširenja aerodroma u Kairu, koji je bio prožet korupcijom i služi samo egipatskoj eliti. Praktično sve kredite iz ovog perioda treba smatrati obaveznim za otpis.
Nijedan vladin zvaničnik nije se udostojio – niti se usudio – doći na konferenciju. Naprotiv, egipatski ministar finansija Hazem Al-Biblawi rekao je Al-Sharouku da to kleveta Egipat u očima svijeta, rekavši, "poput poslovice 'Izvana izgleda kao blagoslov, ali je pakao iznutra'."
I Gamal i Al-Naggar kritizirali su Biblavija zbog iskrivljavanja njihove namjere, a to nije prikazivanje Egipta kao bankrota, poput Grčke, već prebacivanje tereta loših kredita na krive strane - zajmodavce, i na taj način pomoći revoluciji. „Kontrarevolucija je ta koja diskredituje Egipat. A oni su stari režim koji je dobio kredite i zloupotrebio ih, a sada pokušava da diskredituje revoluciju. Međunarodna zajednica bi trebala dobrovoljno otpisati odvratne kredite ako želi da revolucija uspije”, potaknuo je Al-Naggar.
Entuzijazam i smisao za svrhu na konferenciji bili su zarazni. Zaista, ova kampanja je nedvojbeno ključ da li će revolucija uspjeti ili ne. Ali za to je potrebna politička okosnica kojoj se može nadati samo izabrana vlada. Laganje Al-Bablavija — ove sedmice je bio domaćin još jedne misije MMF-a — izgleda kao izvođenje nekoga iz Mubarakove ere, a ne nekoga ko je delegiran da štiti revoluciju. Pozdravio je delegaciju i „mogućnost da ponude pomoć Egiptu“.
Al-Naggar je istakao da svrha MMF-a nije da pomogne egipatskom narodu, već da veže vladu za međunarodni diktat. Agencije za procjenu rejtinga su dio toga, snižavajući kreditni rejting Egipta nakon revolucije. Zašto? Zato što je Egipat manje demokratski? Ili zato što će Egiptu biti teže dati više kredita u korist zapadnih korporacija i održati egipatsku vladu u skladu sa zapadnim političkim planom. “Tišina je zlatna”, savjetovao je Al-Naggar Biblawi, što je značilo: “Ako nemaš nešto dobro da kažeš, ne govori ništa.”
Chamkhi je unio tunisku toplinu na sastanak, iako je dodatno razbjesnio slušaoce dok je objašnjavao kako je zapadnjačka spletka duga direktno rezultat kolonijalizma iz 19. stoljeća. Ispričao je kako je Francuska kolonizirala Tunis, ukrala najbolje poljoprivredno zemljište, a zatim kako je kvazi-nezavisna vlada 1956. morala uzimati francuske kredite da otkupe zemlju koju su Francuzi ukrali, čime je Tunis još jednom ušao u ugovor, u novom neokolonijalnom ruhu. Spoljni dug je zaista eksplodirao s kleptokratijom Zine Al-Abidine Ben Alija, baš kao i egipatski pod Mubarakom. Chamkhi je elokventno izrazio kako „dugovi nisu za naš razvoj, već da nas čine siromašnima. Stvoriti diktaturu dugova.”
Prvi demokratski izbori u Tunisu donijeli su Kongresu Republike, koji podržava kampanju za reviziju duga, 30 mjesta. Do sada u Egiptu, prema riječima organizatora Salmae Husseina, Tagammu, Naseristi i Karama podržavaju njihove napore, zajedno sa kandidatima za predsjednika Hamdeen Sabhi i Abdul Monem Abul Fotouhom.
Postoji međunarodna kampanja koja datira iz 1990-ih, pokret za otpis duga 2000. Jubilej, a na konferenciji u Kairu čuo se izvještaj iz Londona o naporima u ime mnogih zemalja trećeg svijeta — sada uključujući Egipat i Tunis — Britanaca koji su naklonjeni javnosti. Priče o uspjehu Arapskog proljeća sada imaju odlučno i politički pametno jezgro aktivista koji znaju kakav je rezultat i koji će tjerati svoje revolucionarne vlade da odbace dugove od korumpiranih režima koje su zbacili po cijenu stotina života. Dok je vatreni šef Nezavisnog sindikata Abas plakao, dodajući prikladnu frazu egipatskom revolucionarnom sloganu: "Srušite režim, srušite njihove dugove!"
***
Eric Walberg piše za Al-Ahram Weekly http://weekly.ahram.org.eg/ Možete ga dobiti na http://ericwalberg.com/ njegov Postmoderni imperijalizam: Geopolitika i Velike igre dostupan je na http://claritypress.com/Walberg.html
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati