Edukacija-Korespondencija-ZSpace
Otvoreno pismo nepoznatom kolegi-ZSpaceru i G. Olsonu
Obožavatelji ili Marxa ili Guy Debord ili oboje, često kažu da teorija ili praksa koja više ne funkcionira, iako je prije, završi kao spektakl unutar sistema koji ne može se promijeniti (a ako čitaju i fizičare, mogli bi i citirati Gell-Manov aforizam „nikakva elokvencija ne može spasiti pogrešnu teoriju“). Edukatori često zapitajte se može li obrazovanje još uvijek biti od bilo kakve vrijednosti u ukazivanje na načine promjene u vremenima kada globalizacija uvodi prevelike parametre da bi se mogli nositi na klasnim skalama or čak i na nacionalnim skalama; npr. može li to najmanje pomoći onome što Chomsky kaže kao "Praktičniji prijedlog je da se pomogne da se kultura domaćeg društva promijeni dovoljno da se ono što sada treba učiniti može barem biti predmet rasprave” u društvu u kojem, kako kažu Kojol i Fishbane rekao je „...djeca moraju biti pripremljena za ekonomski svijet—ali invazija merkantilnih vrijednosti u javnu školu duboko je demoralisala nastavnike. Bio sam u učionicama u kojima nastavnik treba da napiše takozvanu izjavu o misiji koja kaže: „Misija ove škole je da izoštri konkurentsku prednost
Nastavnici se također pitaju da li je još uvijek moguće pomoći učenicima u smjerovima poput onih koje je predložio Einstein (npr. dobro poznata linija Uvijek poslušaj svoju savjest, čak i ako ti država dozvoli da to ne… Usudi se ozbiljno shvatiti svoje ideje, jer one će te oblikovati (kurziv bez navodnika vjerovatno ne doslovno) ili im pomoći u praćenju Pobjegao Marka Twaina od osjećaja da mu je um žrtva (npr. njegova linija Ako hoćeš da vladaš, obrati se idiotu, oni su većina... Nikada ne bih povjerio državi svoje obrazovanje). Moralna podrška, ali ne i konačno rješenje, čak ni rješenje na vidiku, je sljedeći stari, a možda i zastarjeli dodatak (od Gaucheta) poznatom obrazovnom sloganu koji je nekada glasio „obrazovanje je ono što ostaje kada se zaboravio si sve što si naučio”…(dodatak) …“pod uslovom da je ono što ste naučili u sljedećem duhu: Uđite u generalske ili vojničke cipele ne na otvoreno tlo bojnog polja, već u zaštićeno okruženje učionice nalik pozornici; ući u cipele pronalazača ne u laboratoriji budnost u dugim noćima dugih mjeseci, ali u nekoliko sati scenskih uslova u a škole lab; ući u pustinjačke cipele….., ući…., itd itd., i sve to znajući da najvjerovatnije, kada izađete iz škole i suočite se sa uslovima koji nisu na sceni ništa od toga nikada neće biti dio vašeg svakodnevnog profesionalnog života (naravno, ni vašeg privatnog života).
Ovo je još uvijek vrijedno za obrazovanje mlađih učenika ali za studente koji počinju ulaziti u procese koji aktivno pokušavaju promjene, relevantnost Marx/Debordovih i Gell-Mannovih aforizama s kojima smo započeli često se bolno osjeća kao obeshrabrujuća frustracija čestom neefikasnošću (ako ne trivijalnošću, uzaludnošću, itd. Barem za ljude odgojene u grčkoj tradiciji, iu poetskom smislu, podsjeća stih starijeg Grčka rok pesma ide (u slobodnom prevodu) poput „Zauvijek su nestale stare ljubavi i transparenti/ideje i prijedlozi, čak i vrišti i urlici/ postali su dječje igračke”). Neizmjerno ohrabrujući su, naravno, primjeri ljudi poput Zina i Čomskog. Budući da je zbog njegove nedavne smrti Zinn i dalje je tema dana, bilo bi suvišno dodavati bilo šta u vezi sa divnim stvarima koje je rečeno da se preciziraju kako je funkcionisao njegov rad, i njegove knjige i njegov život. Hajde da samo citiram (po sjećanju) šta je Chomsky odgovorio kada je u intervjuu (od Alberta, moguće, ali ne kladim se) pitali su ga šta bi drugačije radio u svom životu kada bi mu se uvjerljivo dokazalo da nijedan njegov trud neće donijeti nikakvu promjenu. Odgovor je bio “Ništa”. Hajdemo također se podsjetimo na dva njegove odgovore na Navarova pitanja u intervjuu u julu (ili jun?) 2008. (lako guglati): Upitan kako mu je to što je bio marginaliziran, odgovorio je „Kako to misliš marginaliziran? Nakon ovog intervjua idem kući i sjedit ću 5 sati i odgovarati na pitanja na internetu”. I upitavši šta mu je dalo poznatu iznenađujuću snagu i energiju, pokazao je na fotografiju na zidu na kojoj je rekao „nekome ovo može izgledati nejasno kao Rorschach test ali i sami sigurno znate o čemu se radi: Neki radnici, sa svojim porodicama, u... (negdje u Latinskoj Americi ili Meksiko )... demonstrirano za beznačajno povećanje plata, pozvani su u školsko dvorište da razgovaraju o tome, i svi su bili mitraljirani. Tako da pogledam to i dobijem energiju”. Nešto prije tog intervjua on je, u jednom drugom intervjuu, spomenuo koliko je obostrano edukativno, ali i edukativno za cijelo njihovo društvo, činjenica da su neki studenti u nekoj drugoj susjednoj državi na dane sjećanja držali govore i pozorišne skečeve o nekom sličnom događaju (ako se malo potrudim mogu čak locirajte tačnije taj intervju, ako me čitalac to zamoli). Što nas oboje dovodi do pitanja uzaludnosti ili neadekvatnosti obrazovanja pred sadašnjim okolnostima i na intervju sa Chomskyjem [ZNet je nedavno postavio (jan. 10 2010), pod nazivom “Direktno učešće u stvaralaštvu“, dato Eric French of "amauta” u jesen 2009 Meksiko ]
još detaljnije ukazujući na relevantnost obrazovanja kroz pozorišna sredstva čineći ga dostupnijim. Hajde da vidimo to tako što ćemo uključiti početak i kraj Chomskyjevog prethodnog intervjua koji je objavio ZNet (posljednji je bio o Zinn naravno)
"Direktno učešće u kreativnosti"
10. januara 2010. Autor Noam Chomsky
Sredinom septembra, Noam Chomsky bio je jedan od počasnih gostiju JornadaDvadeset peta godišnjica. Eric French iz Amaute je napravio ovaj intervju.
………………………………….
Amauta: …Rekli ste da da bi se izgradio pokret, mediji treba da budu uključeni u izgradnju pokreta. Ovo je moja stvar (parafraziram). Ali da biste izgradili pokret, potrebna vam je "široko zasnovana privlačnost", "istinska radikalna kultura može se stvoriti samo kroz duhovnu transformaciju velikih masa ljudi, suštinska karakteristika svake društvene revolucije koja je proširivanje mogućnosti ljudske kreativnosti i sloboda." Kako alternativni mediji kao što je Amauta mogu da se poguraju u izgradnji ove „široko zasnovane privlačnosti“ i da prevaziđu samo „propovedanje horu“? Jer osjećam da mnogi naši mediji vole, kao da čitam određene stvari, čitam La Jornadu, ali, da li ljudi poput mene čitaju samo La Jornadu? Ili drugi ljudi čitaju La Jornadu? Ne vole da ih se izaziva.
Chomsky: La Jornada je mnogo čitanija. Kao da možete ići niz ulicu i vidjeti nekoga kako stoji, sjedi u baru i čita. Ali, znate, sami mediji nisu dovoljni. Morate imati organizaciju. Pa uzmi
Amauta: Dakle, mislite da moramo uključiti ljude, ali da aktivno učestvujete u ovome...
Chomsky: Potrebna je organizacija. Organizacija i obrazovanje, kada su u međusobnoj interakciji, jačaju jedni druge, međusobno se podržavaju.
Amauta: Kako zamišljate da imamo mrežu ljudi iz svih dijelova društva, ali uglavnom većinu koja treba da vrati svoj glas, da sami postanu stručnjaci kao građani novinari ili umjetnici, dok jedni druge drže odgovornima u procesu stvaranja vijesti?
Chomsky: Mnogo načina da se to uradi. Otići ću, ali daću vam samo jedan praktični primjer, između mnogih drugih. Bio sam u
Amauta: Dakle, vi ovo vidite kao aktivno učešće u ovom pokretu?
Čomski: Apsolutno, bilo je ozbiljnih... neki od njih su bili komedija, znate. Ali nešto od toga bilo je, znate, o dužničkoj krizi, ili o SIDI...
Amauta: Ali to omogućava prostor za kreativnost, za ljude…
Chomsky: To je direktno učešće u kreativnosti. I mislim da je to bila prilično maštovita stvar. Ne znam da li i dalje traje, ali to je jedan od mnogih mogućih modela.
Lično smatram prilično nevjerovatnim zašto niko (osim ... mene) nije komentirao ovaj intervju.
Jedan od razloga (jedan od mnogi, ali ne i zanimljiviji od sljedećeg nezanimljivog razloga) mogli bi biti da čitaoci i pisci Zneta ne vjerujem u pozorište koliko Chomsky (ili koliko Zinn koji, kao što je poznato, bio je i sam dramaturg i njegova poznata drama “Marx in Soho” je igran na mnogim jezicima u mnogim zemljama i bezbrojnim gradovima širom svijeta), možda imaju stav “moramo to vidjeti svojim očima, u Meksiku ili bilo gdje, da i sami u to vjerujemo” ili, (isto jedan razuma, ali sofisticiranije izraženo) mogu misliti kao: „Chomsky-ili-non-Chomsky, niko, uključujući Chomskies i Zinns i Mumfords, nije smislio bilo kakvo rješenje da predstavi ćorsokak, stoga je obrazovanje, posebno kroz pozorište, depresivno ispunjenje Marx-Deborda razmišljanja o tome šta se dešava sa rešenjima prethodnih ćorsokaka (koje smo videli na početku). Pa zašto Čomskovo čudo takvim stvarima uzimati kao nešto više od sklonosti zasnovane na tome psihološka konstitucija nije u skladu sa uobičajenim standardima strogosti ostalih njegovih misli? Postoji li nešto rigoroznije na čemu se mogu zasnivati nade u takvim obrazovnim naporima? Ima li, na dubini, svaki obrazovni napor vrijedan uloženog osim školovanja briljantnih mladih za stvaranje ekonomista i ekologa koji mogu proizvesti rješenja za trenutne ćorsokake poput fizičara i liječnika proizvoditi nove izume, mašine, lijekove itd? Zar nije potrebna detaljnija analiza?” . Što se tiče, samo, njegov puki psihološki zasnovan optimista preferencijama koje sadašnji ZSpacer može čak i poželjeti/poželjeti da se Marksova „Istorija ponavlja samo kao farsa“ ne isključuje preventivne farse događaja koji će doći tako da kada se dogode mogli bi imati priliku da se ponove na pristojnom i nefarsičnom nivou. Ali, naravno, takvim željnim razmišljanjem nije očekivao da će ikoga uvjeriti. Pa hajde da izbrišemo ono s čime smo počeli, kao puku preambulu, i počnite ponovo analizu na drugim osnovama: umjesto da kao moto obrazovanja postavljate linije koje smo vidjeli kod Marxa/Deborda i Gell-Mana, i pomalo djetinju poentu Gaucheta, pretpostavimo, na njihovom mjestu, optimističniji ali jednako jasna i manje djetinjasta, linija Mumforda Svakako, obožavanje prošlost nije oporavak istorija ali negacija istorije; prava istorija nije obnovljena osim ako ne uđe u novi život u novom kalupu i linija, od Feynmana, Da ispita nova tema otvorenog uma ne treba je ispitivati praznog uma (ili otprilike). I prije to recimo, konkretnije, moto a skup odlomaka od Chomskog (mnogi od onih koji su pozajmljeni od
Jedan pokušaj da se odgovori
neka od pitanja (samo zapadnjačkog?) zdravog razuma
na “Projekat Reimagining Society” čiji je domaćin Zcommunications
„Nijedan novi revolucionarni pokret nema šanse za uspjeh, i ne zaslužuje ih, osim ako ne može razviti razumijevanje savremenog društva i viziju budućeg društvenog poretka koja je uvjerljiva za veliku većinu stanovništva.1 ... Ciljevi i organizacioni oblici svakog ozbiljnog revolucionarnog lijevog političkog projekta moraju se oblikovati kroz aktivno učešće u narodnoj borbi i društvenoj rekonstrukciji. Istinska radikalna kultura može se stvoriti samo kroz duhovnu transformaciju velikih masa ljudi, suštinsko obilježje svake društvene revolucije koja je proširenje mogućnosti ljudske kreativnosti i slobode.2... A.. praktičan predlog je da se pomogne da se kultura domaćeg društva dovoljno promeni kako bi ono što sada treba da se uradi bar postane predmet rasprave3 " noam Chomsky
……………………………………………………….
Bez analiza o pozorištu, također smo rekli iste stvari kao u tom članku u nekoliko idioma, kraćih ili dužih. Najdirektnija od njih je prepiska sa kolegama-ZSpace-ima, pa otuda i druga riječ u naslovu “Obrazovanje-Korespondencija-ZSpace”. Ali o tom pitanju, hajde da bolje razgovaramo u epilogu ispod koji takođe objašnjava zašto bi sadašnji autor radije usredsredio svoje napore na pokušaj da vidi može li nešto da doprinese nečemu u vezi sa akutnim sadašnjim problemima svoje zemlje (ovo nikako znači da on odustaje od bilo kojeg manje lokalni ili više američkih pitanja analizirano ovdje. To samo znači da su on i njegovih nekoliko dopisnika iscrpili šta bi mogli doprinijeti ovim stvarima bez saradnje sa američkim kolegama-Zspacersima , ili barem povratne informacije od njih)
Nedavno sam ugledao članak na Z-Spaceu s podnaslovom poput „...da li neko čita?“ i kada sam, nakon par sedmica, pomislio na srodnu poentu da napravim i pogledao sam je nisam mogao pronaći jer mi je unosom "pogledaj sve nedavne sadržaje" dao samo članke Zneta i Zmaga. Možda i jeste moja greška, nisam tečan korisnik mašina za pretragu. Takođe, postavljajući pitanje izgledima "sysop...", ili bilo šta drugo, pokazao da greška napravljena negdje nije dozvolila da se pitanje pošalje. Sve ovo samo navodim ne toliko da tražim od ZSpacea da bude lakši za oldtajmere koji nisu upućeni u mašine, as da se izvinim piscu tog članka što se nije sjećao njegovog imena ili čak cijele poente i što sam samo sjećanjem rezimirao ono što sam zadržao toga, odnosno taj jedan mogući razlog za nedostatak odgovora i komentara za Zspace, ili Znet članci je da nema sažetka ispred svakog članka, već samo vrlo kratak naslov, možda ga ljudi uopće ne unose da bi pročitali (Usput, to je razlog zašto ovaj članak postavljam dva puta, jednom za svaki naslov iznad , budući da bi najvjerovatnije najviše jedan od njih izgledao cijeli, dok sada svaki djeluje pomalo kao apstraktan za drugi; također razlog za skraćenje drugi naslov na naslovnoj strani ZSpacea). Možda Dijagnoza nedostatka apstraktnosti kao razloga za manju komunikaciju provjerava se činjenicom da je isti članak o Zinn od Girouxa nakon Zinove smrti 33 komentara istinito (koji uključuje sažetke) i (ponovo do 1. februara) jedan komentar u Znetu, ali mislim da ni Giroux, ni Zinn (posebno odmah nakon njegova smrt), trebao sažetak da se pročita, niti mislim da se razlika objašnjava činjenicom da je ZNet objavio Girouxa malo kasnije (a bilo je manje vremena za komentarisanje ili su to iste osobe koje bi čitale i komentirale a već su to uradile to, itd itd.). Slična poenta koju sam želio naglasiti je li to u nastojanju da se na stranicama ZSpace-a, ili izvan njih, započne prepiska sa ljudima, na koje sam nailazio kroz njihove članke tamo, o pitanjima vezanim za članke koje su napisali, pokazalo se mnogo teže započeti bilo šta s američkim čitaocima nego s neamerikancima (kvantitativno se to može utvrditi samo provjerom brojeva razmenjena pisma u avgust-septembar-oktobar, sa razmjenom pisama u novembru-decembru, januaru, kada su se pridružili kolega ZSpacer iz Nikaragve i kolega ZSpacer iz Nepala. Osim januara, koji još treba urediti, ostali mjeseci su već objavljeni na ulazu moje stranice www.johnalevizos.net ) Mislim da se to ne odnosi mnogo na činjenicu da ja nisam bio Amerikanac (ja sam Grk) niti da mislim da su najvažnije stvari te razmene žive u brojevima pisama i u analizi moguć razlozi za njihova razlika. Ipak, ime ZSpacer G. Olsona, profesor političkih nauka, u jednoj od navedenih titula pojavljuje se upravo u vezu možda žele da objasnim ovu razliku, pošto on konačno nije učestvovao ni u kakvoj diskusiji tamo (odgovorio je da će mi odgovoriti komentar na njegov članak nakon Fallovih poluizbora ali nije. Ali pošto predaje političke nauke mogao bi malo prolistati i odlučiti da li je vredno dodijeliti 2 ili 3 studenata, američkih i stranih, kao terminski projekat, analizu te razlike. Ponavljam da ono što će naučiti čitajući smatram beskrajno važnijim od razloga za tu razliku (ali ta analiza bi mogla biti dobar razlog da počnete čitati!). Takođe mislim da je to nalaz razlog zašto čitaoci Zneta manje pišu komentare, ili čak čitaju eventualno čitaoci web-mjesta sa apstraktima, sekundarna je u odnosu na tek počinje komunicirati čak i prije nego što se precizno utvrdi taj razlog. Mnogo relevantnije je bilo ono što smo vidjeli gore, odnosno današnji članak koji smo imali u vidu.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati