Nedavno sam razgovarao sa, Peter Watt, predavač hispanističkih studija na Univerzitetu u Sheffieldu i koautor nove studije koja ispituje katastrofalnu borbu Meksika protiv trgovine narkoticima, Rat droga Meksiko. Razgovarali smo o poreklu i razvoju meksičke trgovine drogom, ukrštanjima između neoliberalne ekonomske politike i "rata protiv droga" pod pokroviteljstvom Amerike, izgledima nastavka demokratizacije u Meksiku i čemu bi novo predsjedništvo Enriquea Pena Nieta moglo donijeti zemlja ide napred. Ovo je drugi u dvodijelnoj seriji. Prvi se može naći OVDJE.
Vi i Roberto Zepeda provodite vrijeme gledajući efekte kraja PRI hegemonije. Neki su mislili da će izbori 2000. okrenuti novu stranicu punu nade u istoriji Meksika. Vi tvrdite da je to dovelo do nečeg sasvim drugačijeg. Možete li govoriti o tome šta se dogodilo prilikom ove smjene straže i zašto?
Velike su se nade polagale u navodnu tranziciju ka demokratiji 2000. godine. Nije iznenađujuće da su se ljudi zasitili PRI dinosaurusa koji je bio na vlasti 71 godinu. Ali izborni pluralizam i promjena političke stranke ne znače automatski da temeljni društveni problemi nestaju. Kakvo značenje demokratija zaista može imati u zemlji kojom upravljaju bogati? Siromašni i srednja klasa gube svaki put, bez obzira ko drži uzde. Osim ako ne dođe do radikalnog restrukturiranja načina na koji se društvo vodi, ko ga vodi i za koga, ne možemo očekivati da će izbori imati dubok uticaj. I osim ako ne postoji kohezivan i organiziran popularni opozicioni pokret, malo je vjerovatno da će elite mnogo promijeniti stvari. Na njih treba izvršiti pritisak da to učine, i na kraju ih treba zamijeniti mnogo demokratskim snagama koje se bave nejednakošću i siromaštvom. Ali nikada nije bilo naznaka da će PAN učiniti nešto slično, osim praznine retorike vježbi odnosa s javnošću tokom izbornih kampanja putem masovnih medija.
Jedna ključna promjena vjerovatno počinje prije nego što PRI izgubi izbore 2000. Kako njihova podrška opada, PAN počinje da drži političku moć u brojnim državama 1980-ih i 90-ih godina. A u onim državama u kojima je nadležan PAN više nemaju monopol nad trgovinom drogom. Organizacije za trgovinu drogom sve više su u mogućnosti da pregovaraju o stvarima pod sopstvenim uslovima. Oslabljena centralna vlast PRI, sve veća socijalna nestabilnost i ranjivost stanovništva uzrokovana sve većim siromaštvom i socijalnim poteškoćama, zlatna je prilika za organizovani kriminal.
I zapamtite da su ove organizacije veoma teško naoružane i profesionalno obučene. Grupu, Los Zetas, na primjer, formiraju dezerteri iz meksičke vojske, od kojih su neki, ironično, bivši pripadnici odreda za borbu protiv droge, od kojih su mnogi obučeni u Sjedinjenim Državama. Sva ta ulaganja meksičke i američke vlade u obuku elitnih odreda – ljubaznošću poreskih obveznika – sada su u korist onoga što je postalo jedna od najopasnijih kriminalnih organizacija na planeti.
Do 2000-ih, kako Anabel Hernández tvrdi u svojoj knjizi, Los Señores del Narco, visoki kriminalci više nisu zaposleni ili podređeni PRI, političarima, policiji i vojsci. Naprotiv, sada su u poziciji u kojoj na političke i organe za provođenje zakona gledaju kao na svoje zaposlenike.
Posljednjih šest godina svjedočili smo dramatičnom porastu nasilja i sekuritizacije države. Vidjeli smo užasan skok u broju mrtvih, ali vidite i druge zabrinjavajuće posljedice. Možete li ih raspakirati i razgovarati o njihovim implikacijama i za Meksiko i za Sjedinjene Države?
Pa, PAN je preuzeo predsjedništvo 2000. godine pod Vicenteom Foxom, obećavajući promjenu u meksičkoj politici. Ako ništa drugo, pobjeda PAN-a je bila nedvosmisleno i konačno odbacivanje PRI. Ali nade da će PAN obezbijediti značajnu i strukturnu promjenu ubrzo su izblijedjele. Samo šest godina kasnije, partija demokratske revolucije orijentisana na levicu Andresa Manuela Lopeza Obradora (koja se često naziva AMLO) izgledala je kao da bi mogla da pobedi na izborima. I to uprkos zlobnoj propagandnoj kampanji koja je kanalisana kroz mejnstrim medije demonizirajući ga kao opasnost za Meksiko, upoređujući ga sa novim Chavezom, Musolinijem ili Hitlerom, ovisno o nečijim preferencijama.
Mogućnost lijevog zaokreta u meksičkoj politici bila je zastrašujuća perspektiva za tradicionalnu elitu Meksika, koja je oženjena Washingtonskim konsenzusom. Perspektiva reformističkog AMLO-a na vlasti smatrana je prevelikom prijetnjom statusu quo, koji, iako je prilično poguban za većinu stanovništva, ipak lijepo nagrađuje bogate i moćne. Dakle, čini se da su PRI i PAN sklopili pakt kako bi osigurali da AMLO bude uskraćen za vlast, bez obzira na glasanje. Na izborima koji su izgledali kao lažni (nešto sa dugom i ozloglašenom istorijom u Meksiku), PAN je ponovo pobedio, pod vođstvom Felipea Kalderona. Ovo je izazvalo najveće proteste koje je Meksiko ikada vidio - svi su znali da se politički establišment štiti i da je njegova posvećenost demokratskim principima potpuna šarada.
Dakle, možda je bio način da se odvrati pažnja javnosti od izborne prevare što je Calderon, samo nakon 10 dana na vlasti, povećao broj vojnika na 50,000. To je više nego što je Tony Blair poslao da izvrši invaziju i okupira Irak. Nije ni čudo što neki dijelovi Meksika sada liče na ratnu zonu. Vlada iznosi jednu nečuvenu tvrdnju za drugom, govoreći da organizirani kriminal preuzima vlast, da će rat protiv droge učiniti Meksiko sigurnim i sigurnim za vašu djecu, da postoji izbijanje stope ovisnosti, da će smanjiti ubojstva, itd. on. Malo je stvari koje su toliko moćne kao što je strah da se ljudi drže u redu.
Ali ako pogledate statistiku, rat protiv droge je taj koji je pogoršao sve ove stvari. Organizovani kriminal je postao moćniji od 2006. Priliv narkotika na sjever nastavlja se uglavnom nesmanjenim. Ovisnost o narkoticima u Meksiku je uvijek bila mala u poređenju sa Sjedinjenim Državama ili Zapadnom Evropom. Ali se zapravo povećao otkako je Calderón započeo ovaj rat. A stopa ubistava se zapravo smanjivala prije nego što je preuzeo vlast. Čim ova vojna strategija stupi na snagu, odjednom dolazi do ogromnog porasta nasilja. I svake godine postaje sve nasilnije. Vlada je u avgustu 2012. objavila brojke koje pokazuju da je oko 100,000 ljudi ubijeno između 2007. i 2011. 2011. je bila najnasilnija do sada, sa oko 27,000 ubistava. To su tri svakih sat vremena ili jedna svakih 20 minuta. Da se ovo dešava u nekom neprijatelju Anglo-američkog carstva, poput Irana ili Kube, političari, intelektualci i stručnjaci bi se zalagali za još jednu vojnu intervenciju, pozivajući se na odgovornost Zapada da zaštiti, promoviše ljudska prava i demokratiju, itd. Ali Meksiko je ključni regionalni saveznik Washingtona i glavni trgovinski partner, pa umjesto toga Obamina administracija aktivno podržava ono što vlada radi kroz ogromne iznose vojne potrošnje pod rubrikom Inicijative Mérida.
Časopis Milenio upravo je završio veliku istragu masovnih grobnica u Meksiku. Njihova konzervativna brojka za broj ljudi nestalih u masovnim grobnicama u Meksiku iznosi oko 24,000. Napominjemo da kažu da je ovo 'konzervativno' jer neke općine i države ili nisu mogle ili nisu htjele pružiti informacije. To je zapanjujuća brojka, uporediva sa nekim od najgorih zločina našeg vremena. Lišen je ideologije koja je karakterisala građanske ratove u 20. veku. Sve je u profitu i ko kontroliše teritoriju i tržišta. Tako da strategija meksičke vlade, koju je Obama poduprla vojnim sredstvima, ima ogromnu odgovornost u tome. Kršenja ljudskih prava u Meksiku su dramatično porasla u posljednjih šest godina. Od hiljada zloupotreba koje je navodno počinila vojska, koja tobože štiti civilno društvo od organizovanog kriminala, u posljednjih šest godina bilo je oko osam procesuiranja. Dakle, vojska je očigledno veliki problem. A onda imamo činjenicu da grupe poput Zetasa i kartela Sinaloa, budući da su besprijekorni kapitalisti, vječno traže nova tržišta, videći mogućnosti ulaganja u svim oblicima ljudske patnje. Dakle, organizirani kriminal u Meksiku nije samo heroin, kokain, kanabis i met. Otprilike 41 posto opranog profita potiče od trgovine drogom. Ali 33 posto potiče od krijumčarenja ljudi i trgovine ljudima. To uključuje otmicu migranata i njihovo prisiljavanje da rade kao sicariosi, ili ubice, ili ih prisiljavanje da rade kao trkači droge, držeći ih u "sigurnim" kućama radi otkupnine i ubijajući ih kada njihove porodice ne mogu da plate. To tjera mlade djevojke i žene na prostituciju i ubiru profit i pere ih preko velikih banaka. To je krijumčarenje meksičkih i srednjoameričkih migranata u Sjedinjene Države za preveliku naknadu, često ih napuštajući u pustinji ili ih direktno ubijajući. I došlo je do ekspanzije svih vrsta kriminalnih aktivnosti kao što su iznuda, piraterija, trgovina organima, ilegalna pornografija i dječja pornografija.
Postoji još jedan aspekt ovoga za koji mislim da je fundamentalan. U svakom ratu, krizi i sukobu treba gledati ko ima koristi od statusa quo jer je vrlo moguće da oni snose odgovornost. U ovom slučaju meksičke političke i ekonomske elite rade izuzetno dobro. U stvari, nikada im nije bilo tako dobro. Veliki biznisi, kako domaći tako i multinacionalni, nikada nisu imali toliko slobode da rade u Meksiku. Mnogo je manje sindikalnih i radničkih prava – proces koji će se ubrzati pod novom upravom Enriquea Peña Nieta. A deregulacija i privilegovanje prava investitora dali su korporacijama slobodnije ruke da otpuštaju radnike, da nameću strože uslove rada i nude niže plate. I naravno, oni na visokim pozicijama u poslovnom sektoru iu Meksiku iu Sjedinjenim Državama su upleteni u obje vlade. Druga grupa koja ima koristi je bankarski sektor, kao što je ranije pomenuto, koji pere profit – milione dolara – svake nedelje. Njihovi interesi su i interesi poslovne i političke elite. Treća grupa koja ima koristi od trenutne krize i haosa je organizovani kriminal, čiji je uticaj masovno rastao. A te grupe takođe imaju veze sa velikim biznisom, bankama i političkim sistemom. To nije nova dinamika, ali je u protekloj deceniji postala mnogo uticajnija.
Dakle, imate sistem koji favorizuje superbogate, političare i organizovani kriminal, koji svi imaju zajednički interes da se nastavi status quo. Više od polovine stanovništva živi ispod granice siromaštva i ne vidi mnogo izgleda za poboljšanje. Postoji ograničenje koliko propaganda putem TV-a, radija, sapunica i reklama može uvjeriti ljude da nisu zajebani. Dakle, kako se razočarenje i cinizam javnosti u politički i korporativni sektor povećava, način da se održi takav nepravedan i neravnopravan sistem je kroz stalnu prijetnju nasiljem, držanje ljudi u strahu i korištenje državnih snaga sigurnosti za potiskivanje i zastrašivanje neistomišljenika i opozicionih društvenih pokreta. . Sada kada je hladnoratovska ideologija antikomunizma isparila, rat protiv narkotika ima sekundarnu svrhu, koja služi kao izgovor za militarizaciju područja Oaxaca, Guerrero i Chiapas koja imaju jaku tradiciju društvenog otpora. Razgovarajte s ljudima u nekim područjima ruralnog Guerrera o njihovom iskustvu tamošnjeg kvazi-stalnog vojnog prisustva i uskoro ćete saznati da veliki dio vladine strategije nema veze s narkoticima već sa društvenom kontrolom.
Jedan od efekata globalizacije bio je da Meksiko učini sve više zavisnim od američke ekonomije. Do sada je oko osamdeset posto meksičkog izvoza namijenjeno Sjedinjenim Državama. Održavanje 'stabilnosti' u Meksiku, osiguravanje da je to 'sigurna' klima za investitore, smanjenje plata, raspuštanje sindikata, sve su to faktori koji znače da američka vlada nema interesa da vidi dramatičnu promjenu u tome kako stvari stoje.
Konačno, Meksiko ima novog predsjednika. Možete li nam dati neka razmišljanja o tome šta možemo očekivati od EPN sexenia?
Enrique Peña Nieto ne bi bio tu gdje je sada da ga ne podržavaju meksičke elite, američka vlada i biznis. Oni su ti koji kupuju i pobjeđuju na izborima. Kao što sam maloprije spomenuo, najmoćnije snage u Meksiku i Sjedinjenim Državama ne žele radikalne promjene. Oni žele nastavak statusa quo. Ako to znači da većina ljudi živi u siromaštvu i da su neka područja zaražena nasiljem, neka bude tako. To je spoljna briga, sve dok ne utiče na krajnji rezultat.
Politička kampanja Peñe Nieta bila je reklamna kampanja, koja je ponavljala šuplje slogane poput, "zaradit ćeš više novca". A kampanju su značajno podržale mejnstrim medijske organizacije poput Televise. Kao što pokazuju dokumenti koje je objavio The Guardian, kampanja Peña Nieto je zapravo plaćala vrijeme za emitiranje i pozitivno izvještavanje na Televisi.
A onda su uslijedile brojne optužbe za izborne malverzacije koje su uslijedile nakon izbora. Na primjer, PRI je ponudio vaučere za hranu siromašnima, koje su mogli zatražiti nakon što su glasali za Peña Nieta. Redovi siromašnih ljudi koji su stajali u redu da razmijene vaučere za hranu, od kojih su mnogi odbijeni nakon izbora, bili su prikladna ilustracija krajnjeg cinizma i prezira PRI-a prema izbornom procesu, nečega što u Meksiku ima dugu istoriju.
Šta je sa samim Penjom Nijetom? Mislim da je sumiralo ono što je Carlos Fuentes rekao samo nekoliko mjeseci prije smrti. Fuentes je rekao da bi, ako bi Peña Nieto došao na vlast, posljedice bile nezamislivo pogubne jer je čovjek toliko neupućen i nekompetentan, što mi se čini kao vrlo razuman opis. Kada ga je novinar na festivalu knjige pitao o tri knjige koje su uticale na njegov život, Peña Nieto nije mogao da smisli nijednu koju je zaista pročitao. Dok je kolebao oko pitanja, tvrdio je da je pročitao neke odlomke iz Biblije za koje je mislio da su zaista dobri. Mogao je spomenuti jednu knjigu, La silla del águila, ali ju je pripisao Enriqueu Krauzeu, a ne stvarnom autoru, Carlosu Fuentesu. Fuentes je bio jedan od najutjecajnijih i najuglednijih meksičkih i međunarodnih javnih intelektualaca u posljednjih sto godina, a Peña Nieto ne može čak ni knjigu koju je napisao kako treba.
A tu je i njegov rekord dok je bio guverner države Meksiko, što je mnogo manje zabavno. Kada državna vlada pokuša eksproprijaciju zemljišta u San Salvador Atenku kako bi izgradila drugi aerodrom koji bi služio Meksiko Sitiju, Peña Nieto šalje federalne policijske snage da tuku i zatvaraju demonstrante. Napad je opak i brutalan. Vođe zatvaraju u zatvore maksimalne sigurnosti, a jedan od njih dobija kaznu od 150 godina. Amnesty International dokumentira brojna kršenja ljudskih prava, uključujući pritužbe na seksualno nasilje koje je počinila federalna policija, premlaćivanje i mučenje. Policija je ubila dvije osobe.
Dakle, kada Peña Nieto posjeti Ibero-Američki univerzitet tokom kampanje 2012. godine, uvjeren je da će tamošnji studenti dočekati toplu dobrodošlicu. Na kraju krajeva, ovo je privatni univerzitet koji se plaća. Ali dešava se upravo suprotno. Kada pokuša da održi govor, studenti počinju da viču na njega 'ubica', misleći na Atenca, a on ne može da završi. Na kraju mora otići, a tim za kampanju je toliko zabrinut da bi mu se nešto moglo dogoditi da se krije u toaletima dok ne nađu siguran prolaz za izlazak sa univerziteta. Kasnije je tvrdio da su studenti koji protestuju protiv njega bili plaćeni za opoziciju i da zapravo nisu studenti, što je Televisa kasnije ponovila. Tako studenti snimaju film, koji postavljaju na YouTube, u kojem pokazuju svoje fakultetske akreditive. Učestvuje 132 student. Pokret Ja sam 132, počinje kada ljudi počnu da govore da su svi studenti broj XNUMX. Drugim rečima, milioni Meksikanaca se protive povratku PRI. Video postaje viralan internetom i formira se novi živahni studentski pokret.
Dakle, iako je Peña Nieto upravo najavio strategiju za borbu protiv organiziranog kriminala, za koji tvrdi da će demilitarizirati dijelove Meksika, moj osjećaj je da se nova vlada jednostavno želi predstaviti u suprotnosti s onim što je prethodilo. Postoji mogućnost da PRI pokuša da ponovo uspostavi kontrolu i monopol nad trgovinom drogom, Pax Mafiosa, koju je imala tokom dvadesetog veka.
Ali sumnjam da će se mnogo toga bitno promijeniti osim ako vladu na to ne natjeraju pokreti civilnog društva. Da postoji trajna koalicija opozicionih pokreta koja izaziva vladavinu bogatih i za njih, onda bi stvari mogle početi da se mijenjaju. Ali ne bismo trebali tražiti odgovore od Peñe Nietoa i korumpirane PRI – oni su problem i trebali bismo se pobjeći od razmišljanja da oni mogu pružiti rješenja za status quo koji ih nagrađuje i koristi.
Osim ako se ne ulože ozbiljni napori da se smanji nejednakost i suzbije korupcija – ni jedno ni drugo ne zahtijeva vojnu strategiju – po mom mišljenju, malo je mjesta za optimizam. Ako bankari ne počnu da idu u zatvor, nema sklonosti da se ponašaju drugačije. HSBC je upravo kažnjen sa 1.9 milijardi dolara zbog pranja novca u ime organiziranog kriminala u Meksiku, ali ta kazna pogađa samo dioničare, a ne pojedince koji peru vruć novac. I nije samo HSBC – druge banke su optužene za pranje novca. Kako je rekao Antonio Maria Costa, bivši izvršni direktor Ureda Ujedinjenih naroda za drogu i kriminal, u kontekstu globalne finansijske krize, novac od droge pomaže bankama da se podupru dajući im likvidna sredstva. Ukoliko se vlade ne pozabave ovim centralnim pitanjem, rat protiv droge je samo šarada. Narko karteli su ultrakapitalističke organizacije čija je glavna briga akumulacija profita. Kako bi se uhvatile u koštac s organiziranim kriminalom, vlade u Meksiku, Sjedinjenim Državama i Ujedinjenom Kraljevstvu trebale bi radikalno promijeniti kontekst u kojem djeluju i demontirati sisteme, kojima upravljaju banke, koji omogućavaju organiziranom kriminalu da ostvari ogroman profit.
U Sjedinjenim Državama i Velikoj Britaniji kriza u Meksiku je predstavljena u medijima kao savremena verzija „bremena belog čoveka“. To je njihov problem, nešto što treba da riješe, ali uz našu pomoć, naravno. Ali razmislite o tome gdje su najveća tržišta i potražnja za narkoticima. Zapadne Evrope i Sjedinjenih Država. Isto je i sa trgovinom seksom. I na kraju, razmislite gdje su one banke koje peru gotovinu. To su Menhetn, Majami i londonski Siti. Stephen Green, bivši izvršni direktor i predsjednik HSBC-a, napustio je kompaniju kako bi se pridružio kabinetu premijera Davida Camerona i postao ministar trgovine. Tokom svog mandata u HSBC-u, dobio je oko 25 miliona funti bonusa i dionica. U isto vrijeme, Meksikancima, Amerikancima i Britancima se govori da stegnu kaiš u kontekstu oštrih rezova štednje u javnim službama. Green također djeluje kao savjetnik britanskog kancelara financija Georgea Osbornea za bankarstvo svih stvari. To zvuči veoma slično naša problem takođe.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati