Znam bez potrebe da čitam New York Times da doktori odbijaju da primaju Medicare pacijente jer sam kao mlađi od 65 godina na Medicare zbog invaliditeta godinama bio na gubitku tog štapa.
“Prvi put” New York Times izvještava da značajan broj doktora odbija da primi nove pacijente Medicare jer je vlada koju predvodi George W. Bush/GOP nedavno donijela smanjenje stopa nadoknade za 5.4% ljekarima koji učestvuju u programu. (Kruška, 3.). Prema priči, 17% porodičnih doktora više ne prima nove Medicare pacijente. Jedan doktor je za Times priznao da “ne prima pacijente starije od 2002 godina jer će oni biti na Medicareu u narednih pet godina”.
U međuvremenu, Times izvještava da bolnice, starački domovi i zdravstveni centri također "zahtjevaju više novca" za liječenje korisnika Medicare-a, a HMOS je smanjio 2.2 miliona Medicare korisnika u posljednje četiri godine, iz razloga što je nadoknada preniska. Iz ovoga ne može proizaći ništa osim drugorazredne zdravstvene zaštite i nepotrebnih patnji za starije i invalide na ovom javnom programu.
Djelomično se trenutna situacija može pripisati biznis-izaciji medicine. Doktori u Americi očekuju da će živjeti životnim stilom milionera, sigurno daleko iznad prihoda prosječne osobe i mnogi će učiniti sve da postignu stil života bogatih i slavnih.
Na primjer, nakon nedavne operacije bio mi je potreban pristup specijalistu. Prijatelj me je uputio na „najboljeg“ u ovoj oblasti. Ovaj određeni doktor naplaćuje 350 USD po posjeti. Doktor obično nije uzimao Medicare. Kada sam nazvala da zakažem termin, čula sam kako se šefica ureda praktički smije s druge strane linije kada sam joj rekla da imam Medicare. Ali uputnica moje prijateljice me je ipak dovela na *jednu* konsultaciju iako me je direktorica stalno podsjećala da ovaj doktor naplaćuje 350 dolara po posjeti. Učinjena mi je "usluga". Doktor mi je dao recept za lijekove, a kasnije kada sam imala pitanja o tome, dao mi je uputnicu za nekoliko ljekara, od kojih se ispostavilo da nijedan nije uzimao Medicare kao nešto što se podrazumijeva.
Zar ovi doktori koji naplaćuju 350 dolara po posjeti ne mogu sebi priuštiti da uzmu nekoliko pacijenata Medicare-a? Činjenica da odbijaju da vide da su dio njihove prakse Medicare pacijenti bez obzira na plaćanje, ukazuje da novac sada vlada medicinom - doktori biraju pacijente na osnovu osiguranja koje imaju, ko može platiti više. NIJEDNI liječnici ne bi trebali smjeti da naplaćuju toliko za zdravstvenu zaštitu, ali ako će vlada smanjiti plaćanje ljekarima, onda također treba zakonski propisati da doktori MORAJU primati Medicare pacijente i osigurati da je postotak njihovih pacijenata korisnici Medicare-a.
Suprotno priči NY Timesa da je to „prvi put“ da doktori ne uzimaju Medicare kada sam prije desetak godina dobio Medicare, bio sam zapanjen što su mnogi pružaoci usluga na njega gledali prezrivo i manje dobrodošli kao osiguranje. Naišao sam na ginekologa, interniste, liječnike opće prakse i druge u privatnoj praksi koji mi kažu (kada saznaju da je moje osiguranje Medicare) da “ne primaju nove pacijente”.
Osim niskih plaćanja, postoje problemi sa Medicareom. Otkrio sam da mnogi kiropraktičari uopće neće uzimati Medicare. Oni navode prekomjerno uskraćivanje plaćanja od strane Medicare-a iako je kiropraktička njega pokrivena Medicareom. Rad sa Medicare-om za kiropraktičare često znači da su zatrpani žalbama zbog isplata koje su u prvom redu bagatele, kažu oni.
Moja kiropraktičarka nastavlja uzimati Medicare jer joj je stalo do ljudi. Ušla je u profesiju da liječi ljude – ideja koja se često izgubi u borbi za novac. Da li treba da provodi sate slajući izvještaje Medicareu kada joj se uskrati plaćanje i da bude kažnjena jer je ljude stavila na prvo mjesto?
Nikada nisam čuo da je doktoru odbijeno plaćanje za posjetu ordinaciji. Čak i ako doktor nije učinio ništa da riješi pacijentove potrebe! Medicare mora prestati tretirati kiropraktičare kao da su prevaranti. Bio sam kod mnogih doktora koji nisu uradili NIŠTA za mene, ali su svejedno prikupili relativno veliku sumu novca. Svaki kiropraktičar kod kojeg sam bila dao mi je olakšanje.
Suočen s degradacijom Medicarea, pribjegao sam odlasku na UCLA za svoje zdravstvene potrebe jer je njihova zdravstvena mreža, kao javni univerzitet, dužna primati Medicare pacijente. Šta ljudi rade kada nemaju univerzitet u blizini? A s obzirom na smanjenje istraživačkih bolnica tokom proteklih godina, da li će univerzitetske zdravstvene mreže moći da se održe?
Samo prošle sedmice (22. marta) veterani u Los Angelesu demonstrirali su ispred jedne od ovdašnjih bolnica VA. Tvrdili su da je vlada smanjila usluge do te mjere da više ne dobijaju odgovarajuću njegu. On je objasnio da je ortopedsko odjeljenje potpuno ugašeno i da su službe ljuštura onoga što su bile.
Medicaid se suočava sa još gorim prekršajima u smanjenju troškova. Državni troškovi zdravstvene zaštite rastu dok se države suočavaju s nedostatkom budžeta koji iznosi oko 15 milijardi dolara za 2002. Kao rezultat toga, neke države samo skraćuju sredstva za zdravstvenu zaštitu, dok druge države traže veću fleksibilnost kako bi napravile kompromise u naknadama i višku. Ono što oni misle je RACIONIRANJE zdravstvene zaštite onima koji su već u programu. Dok neke države proširuju broj ljudi koji se mogu kvalificirati za Medicaid, također planiraju smanjiti usluge i beneficije kako bi napravili mjesta za dodatne osobe koje će biti dodane.
Neke države razmatraju smanjenje pokrića lijekova na recept za primaoce Medicaida. Oni to mogu, ne postoji zakon koji kaže da moraju pokriti recepte. Drugi plan je da se smanji ono što se drogerijama plaća po Medicaid receptu. Ovo ima ljekarne koje prijete ukidanjem Medicaid usluga.
Neki guverneri žele da savezna vlada uključi dodatna sredstva za Medicaid u ovim vremenima budžetskih manjkavosti, ali George W. Bush je protiv bilo kakvog privremenog povećanja federalnog finansiranja Medicaida za države, pa su guverneri GOP-a odlučili da ne slijede taj kurs.
Tokom debate u Predstavničkom domu o istovremenom rješavanju budžeta za fiskalnu 2003. godinu, predstavnik Pete Stark (D-CA) došao je do srži stvari:
"Gospodin. Predsedavajući, neki od nas se sećaju ovog sveta 1930-ih, kada je Hitler suspendovao Bundestag da bi proglašavao konzervativnu ideologiju i ne dozvolio ljudima da govore. Sramota je da su republikanci u Domu, gospodine predsjedavajući, preuzeli tu istu ideologiju i uskraćuju šansu za debatu i otvorenu raspravu o budžetu. Miriše na fašizam; i šteta je, jer će američki narod to prepoznati i shvatiti u slobodnoj ekonomiji, i u slobodnoj zemlji koja je stvorila programe kao što su socijalno osiguranje i Medicare i specijalno obrazovanje i pomoć za izdržavanu djecu i pomoć za ljude koji nisu u mogućnosti briga za sebe, za invalide, da je uskraćivanje brige opsceno.
Mislim da će biti sasvim jasno da je, iz bilo kog razloga, bilo da se radi o deficitima ili bilo čemu drugom, ogromna želja Republikanske stranke da uništi programe u saveznoj vladi, osim onih nekoliko namijenjenih vrlo bogatima.”
U Beyond Ramps (Common Courage Press 1998) opširno sam demonstrirao napore kongresnih pokušaja iz Gingrichove ere da unište ono što je ostalo od Medicare-a i Medicaida. Predvidio sam da će te programe uništavati sve dok ne unište reputaciju javnog zdravstvenog sistema zbog čega javnost izgubi povjerenje u ove veoma važne programe. Ovo posljednje kolo je svakako usmjereno na to. Doktori odbijaju da uzmu Medicare velika je pobjeda u odnosima s javnošću za anti-Medicare frakciju.
George W. je dobio plašt terorizma kako bi skrenuo pažnju javnosti sa želje svoje stranke da uništi naš javni zdravstveni sistem. Njegov cilj je da preusmjeri javna sredstva za izgradnju ratne mašinerije, javnog programa namijenjenog vrlo bogatima i članovima njegove stranke. Potpredsjednik, g. Cheney, imao je koristi od Zaljevskog rata i vruća je potjera za još jednim Zaljevskim ratom i drugim ratovima protiv “odmetnutih nacija”. Rat protiv terorizma je savršen paravan za stavljanje novca u džepove odbrambenih kompanija, nekih Bushovih prijatelja i velikih doprinosa GOP-u.
"Amerikanci nemaju ustavno pravo na zdravstvenu zaštitu", rekao je bivši američki generalni hirurg dr. C. Everett Koop u govoru u Huntsman Cancer Centeru u Salt Lake Cityju početkom marta.
Koop je smatrao da je namjera Povelje o pravima “zaštititi ljude od vlade, umjesto da uspostavi pravo da se nešto očekuje od vlade”.
Ali javne ankete koje pokazuju da sve veći broj Amerikanaca vjeruje da je zdravstvena zaštita osnovno pravo.
Koop kaže, „neko mora da obezbedi to pravo. ... Bila bi vrlo visoka cijena.” Koop je rekao da je Medicare “efikasna laboratorija za isticanje problema masovnih prava”. Rekao je da, iako Amerikanci imaju “utisak... da Medicare pokriva troškove brige za starije osobe bez ikakvih troškova za njih”, u stvari, ljudi moraju plaćati u program “dugo vremena prije nego što steknu pravo”. Dodao je da čak ni tada Medicare ne pokriva "mnoge vitalne medicinske troškove, uključujući recepte".
Koop je priznao da je Medicaid "još manje efikasan" u pružanju zdravstvene zaštite onima kojima je potrebna. Koop je rekao: „Ako postoji pravo na zdravstvenu zaštitu, neko mora da je obezbedi. To znači veće premije [ili] veće poreze ili oboje.”
Zapravo to samo znači preusmjeravanje javnih prioriteta. Novac je već tamo.
Možda je vrijeme da zahtijevamo ustavno pravo na zdravstvenu zaštitu. Čini se da će to biti jedini način na koji će Amerikanci postići bilo kakvu vrijednu mrežu zdravstvene zaštite.
Marta Russell može se dobiti na disweb
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati