Očekuje se da će pobijediti Fernando Lugo, bradati, lijevo orijentiran biskup Paragvajhistorijski predsjednički izbori 20. aprila, poremetili 60-godišnju vladavinu desničarske stranke Colorado. Dok bježi od vrućine paragvajskog sunca sedeći u hladu drveta pomorandže, vođa sindikata farmera Tomas Zayas objašnjava: "Ako Lugo bude izabran, to će otvoriti vrata za više promena u budućnosti, ali to je sve. Mi ćemo uzeti ono što možemo da dobijemo."
Dok se veći dio ostatka Latinske Amerike pomiče ulijevo, Paragvaj ostaje ključni saveznik Washingtona, noćna mora za ljudska prava i primjer amorfnih i preživljavanja latinoameričke desnice. Na predsjedničkim izborima 20. aprila Blanca Ovelar i Lino Oviedo, dva predstavnika ParagvajStara desnica će se suočiti sa Fernandom Lugom, novim licem, a možda i novim početkom za paragvajsku ljevicu.
Bivša ministrica obrazovanja Blanca Ovelar, nosi baklju 60-godišnje vladavine Kolorada, odnosno Crvene stranke, a general Lino Oviedo- prozvan "Bonsai konjanik" zbog svog niskog rasta - i sam je bivši član stranke Colorado, i donedavno je služio zatvorsku kaznu zbog pokušaja državnog udara. Njegove pristalice naizmjenično nazivaju "biskupom siromašnih", a desničarski protivnici "crvenim biskupom", Lugo vodi u anketama, a isto bi mogao učiniti i na izborima – ako može manevrisati ogromnim resursima i korumpiranom politikom svojih protivnika.
Lugo: Biskup siromašnih
Fernando Armindo Lugo Méndez rođen je 1951. godine. Kao mladić, predavao je u seoskom školskom okrugu koji je, prema riječima novinara Andrewa Nicksona iz Otvorene demokratije, "bio toliko udaljen da je mogao izbjeći uobičajeno pravilo da nastavnici moraju biti članovi Colorado Partije."[1] Godine 1977. Lugo zaređen je za katoličkog svećenika, a radio je kao misionar u autohtonim zajednicama u Ekvador do 1982. Potom je proveo 10 godina studirajući na Vatikan, kada je imenovan za šefa reda Božanske riječi u Paragvaj. Godine 1994. postao je biskup paragvajskog odjela San Pedro. Mada Lugo često bio odsutan Paragvaj, nije izbjegao reperkusije diktature Alfreda Stroessnera i njenog konzervativnog utjecaja. U stvari, tri od LugoNjegova braća su prognana, a konzervativna katolička hijerarhija je izvršila pritisak na njega da podnese ostavku na mjesto biskupa zbog njegove podrške naseljima bezemljaških porodica na velikim posjedima u vlasništvu odsutne elite.
Kako god, LugoOstavka biskupa mu je takođe omogućila da ostvari svoje ambicije kao predsjedničkog kandidata. Dana 25. decembra 2006. Lugo najavio da će se kandidovati za predsednika na takmičenju 2008. Kao kandidat, on jaše na talasima nezadovoljstva stanovništva koje je umorno od paragvajskih poslova kao i obično. Nakon što je početkom 2006. predvodio marš i skup protestirajući zbog kršenja građanskih prava koje je počinio predsjednik Duarte Frutos, njegova popularnost je porasla.
Kao prvo, LugoNjegovu kandidaturu ometala je činjenica da je Vatikan nije prihvatio njegovu ostavku, što je i dozvolilo Kolorado članovi stranke tvrde da bi njegova kandidatura bila neustavna, jer članovi sveštenstva ne mogu obavljati političke funkcije u Paragvaj. Međutim, pravni tim je ubrzo ustanovio da to nije slučaj, te je on postao "uznemirujuće vjerodostojna prijetnja Colorados."[2]
Lugo je 17. septembra 2007. godine stvorio opozicionu koaliciju od sedam stranaka pod nazivom Patriotski savez za promjene (APC), a 31. oktobra 2007. godine registrirao se kao predsjednički kandidat Hrišćansko-demokratske partije (PDC) za učešće na predizborima opoziciona grupa koja je dio APC.[3] Senator Huan Ramirez Montalbetti, pristalica Luga, rekao je da će se izbornom danu 20. aprila 2008. pristupiti kao "danu rata" kako bi se zaštitili glasovi pred manevrima u kojima su "zvanični" Kolorado eksperti.[4]
Paragvajska desnica
Trenutni politički krajolik paragvajske desnice značajno je oblikovan 35-godišnjom diktatorskom vladavinom generala Alfreda Stroessnera, brkatog čovjeka kojeg Graham Greene opisuje kao "ljubaznog dobro hranjenog domaćina bavarskog bierstubea", koji je održavao vlast kroz mješavina brutalne represije, korupcije i kronizma. Nakon 61 godine, Colorado Partija, čiji je Stroessner bio dio, imala je najduži kontinuirani staž na vlasti od bilo koje političke stranke na svijetu.[5]
Stroessnerova vladavina dominirala je drugom polovinom prošlog stoljeća Paragvaj, i baca tamnu senku na ovu. Prvobitno izabran 1954. da popuni upražnjeno mjesto, Stroessner je sedam puta "ponovno biran" putem zakona o opsadi u ustavu i uz pomoć vojske i Partije Kolorada. Partija Kolorada je već vladala Paragvajem od 1947. do 1962. godine, kao jednopartijska država u kojoj su sve druge političke stranke bile ilegalne.[6] Takođe je služio u tandemu kao jedan od "dvostrukih stubova" koji podržavaju Stroessnerov režim (drugi stub je vojska).[7] Stroessner je sarađivao sa čileanskim diktatorom Augustom Pinochetom i vojnom huntom u Argentini kako bi organizirao regionalni udar na političke protivnike kroz mješavinu otmice, mučenja i ubistva. Godine 1989., tranzicija ka demokratiji potisnula je s vlasti tvrdolinijašne Stroniste. Iako je novim ustavom stvorenom 1992. uspostavljena demokratija i nova zakonska zaštita prava, stranka Colorado je nastavila svoju vladavinu nad Paragvaj.
Ogroman sistem klijentelizma Partije Colorado – nuđenje javnih poslova ljudima kako bi dobili političku podršku – u potpunosti se oslanja na državne programe i javne usluge. Efikasan je zbog visoke stope nezaposlenosti u zemlji: jedna od rijetkih perspektiva građana za zapošljavanje je preko Partije Kolorada, bilo na pozicijama kao radnik na izgradnji puteva, učitelj ili gradonačelnik. Iako mnogi građani partiju vide kao korumpiranu i neefikasnu, podržavati je često znači primati platu. Partija Colorado zapošljava oko 200,000 ljudi, od kojih su 95% članovi Partije.[8]
Još jedan kandidat stranke Colorado, Nicanor Duarte Frutos je izabran za predsjednika 2003. Trenutni vođa Colorado Partije je predsjednik Nicanor Duarte Frutos, koji se pridružio Partiji Colorada kada je imao samo 14 godina.[9] Duarte, vatreni javni govornik, šljunčanog glasa koji je sebe nazvao populističkim političarem, vodio je kampanju 2003. o obećanjima o borbi protiv kriminala i korupcije i otvaranju radnih mjesta u javnim radovima. Međutim, tokom njegovog predsjedništva, porast kriminala i otmice visokog profila izazvali su kritike.
Usred trenutne "ružičaste plime" latinoameričkih populističkih vlada, Frutos se udružio sa Sjedinjene Države tokom većine svog predsjedničkog mandata. Prema Vijeću za pitanja hemisfere, Washington je, sa svojim noćnim morama o komunističkom utočištu zamijenjenim strahom od finansiranja terorizma, prosipao Paragvaj projektima demokratizacije (čitaj vojnu obuku), koji su pomogli da se „brazilska vojska drži na udaljenosti, dok je efektivno zastrašivala naoružane seljačke grupe u pokornost." Obnovljena saradnja je bila korisna za bezbednosne interese obe strane i obećava da će se nastaviti. Potpisao je energetski sporazum sa Chavezom i podržava Banku juga, projekat ekonomske integracije među južnoameričkim nacijama koji je Chavez forsirao.[10] Duarte je javno činio populističke gestove, posebno osuđujući "bezakonski kapitalizam" u skupštini UNESCO-a.[11]
Nedavno, Duarte je ohladio svoje odnose sa Vašington i zagrijali do Caracas – ako ni zbog čega drugog, u Latinska amerika, popularno je to raditi.
Crvena kraljica i bonsai konjanik
Na aktuelnom izbornom polju za predsedničke izbore, LugoOpoziciju u Rusiji predstavlja masivni državni i društveni aparat stranke Kolorado, kao i novije, desničarske opozicione stranke.
Ironično, pomak u privredi sa javnih radova i državne potrošnje na rastući poljoprivredni izvozni posao umanjio je određenu podršku Partiji Kolorada. Novoojačana ljevica i nova desnica u nastajanju dokaz su da su se, prema političkom analitičaru Mildi Rivoli, "ekonomska vremena promijenila... Ideja o državi kao najvećem poslodavcu u zemlji više ne funkcionira", rekla je ona.[12] Upravo tu dolaze do izražaja interesi koji formiraju novu desnicu.
"Bonsai konjanik" general Lino Oviedo, bivša predsjednička nada, još je jedan predstavnik stare desnice. ironično, Ovijedo prvobitno je stekao političku slavu u Paragvaj kao pobornik demokratskih vrijednosti učešćem u ustanku koji je zbacio Stroesnera. Ipak posle Ovijedo prekršio naredbu predsjednika da se povuče s mjesta komandanta vojske u aprilu 1996. godine, počeo je da liči na militaristički kaudijo iz prošlosti.
Ovijedo, koji je napustio Partiju Colorada 2005. godine, donedavno je bio prognan zbog svog učešća u osujećenom državnom udaru 1996. Ipak, još uvijek popularan, Ovijedo nastavlja biti predsjednički kandidat i pomilovan je zbog pokušaja puča 30. oktobra 2007. To je njegovu Nacionalnu uniju etičkih građana (UNACE) vratilo u borbu
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati