Kako finansije Detroita izgledaju sve strašnije, gradski kreditori počinju da se suočavaju jedni s drugima, svaki pokušavajući da minimizira svoje gubitke. Gradski penzijski fond, koji izdržava penzionisane gradske radnike, našao se u direktnom sukobu sa zastrašujućim protivnikom, obveznicima, pojedincima i institucijama koji su gradu davali novac kako bi uživali u kamati na kredit.
Kevyn Orr, menadžer za hitne slučajeve zadužen za rješavanje gradskih finansija, već je naznačio da se “bolne žrtve moraju podijeliti”.
Vlasnici obveznica insistiraju na tome da se moraju isplatiti u cijelosti, ili da im se barem dodijeli najveći prioritet u otplati. U suprotnom, tvrde oni, gradovi širom zemlje biće primorani da plaćaju mnogo veće kamate kada pozajmljuju novac, pošto će se opštinske obveznice smatrati manje sigurnim. I oni ukazuju na „punu vjeru i kreditnu zalogu“ koja je u osnovi izdavanja obveznica i koja bi ih trebala učiniti sigurnijima.
Ali, prema rečima The New York Times, mnogi gradski penzioneri već su u siromaštvu, što postaje nova norma za penzionere među 99% širom zemlje. I kao što je tačno istakao predsednik jednog od pogođenih sindikata: “Ovo je u njihovim bilansima [vlasnika obveznica]. Ali ovo su naši životi.”
Kako nejednakosti u bogatstvu nastavljaju da stvaraju sve širi ponor između bogatih i nas ostalih, koncept “zajedničke žrtve” postaje sve smiješniji. S jedne strane, ljudi se bore da stave hranu na sto i drže se za svoje kuće nakon što su cijeli život naporno radili. S druge strane, vlasnici obveznica žele zgodan povrat na svoju investiciju bez ikakvog posla.
Dužnost sindikata je da štite svoje članove. AFL-CIO bi odmah trebao dati svoj najveći prioritet odbrani penzionisanih gradskih radnika Detroita, dovodeći sve svoje resurse u grad kako bi mobilizirao ogroman broj ljudi na ulicama kako bi podstakao javnu podršku oko penzionisanih gradskih radnika. Sindikati bi trebali insistirati da se povećaju porezi bogatima kako bi se riješile finansije grada i zaštitili gradski radnici. Takav gest bi doneo ogroman prestiž sindikatima i ponovo podstakao interesovanje za radnički pokret koji je decenijama išao nizbrdo.
Zapravo, 22. juna NAACP i United Auto Workers (UAW) planiraju Šetnju slobode u spomen na 50.th godišnjica originalnog Freedom Walk dr. Martina Luthera Kinga, Jr. u Detroitu, gdje je održao svoju početnu verziju govora „Imam san“. AFL-CIO bi trebao dati svu svoju podršku u ove demonstracije i podstaći da fokus demonstracija bude nevolja penzionisanih gradskih radnika. A dovođenjem suda javnog mnjenja u borbu u Detroitu, moguće je da utiče na ishod.
Pored demonstracija 22. juna, Konferencija južnog hrišćanskog rukovodstva (SCLC), između ostalih, pozvala je na marš na Vašington 24. avgusta u znak sećanja na govor dr. Martina Lutera Kinga. AFL-CIO je podržao ovaj događaj. Trebalo bi iskoristiti priliku i ponovo mobilizirati ogroman broj radnih ljudi kako bi zahtijevao okončanje mjera štednje koje su nametnute radnicima širom zemlje ¾ ne samo radnicima u Detroitu ¾ u rasponu od rezova do socijalnih usluga, rezova na penzije, smanjenje radnih mjesta, rezove u obrazovanju, smanjenje plata, a sada i prijetnje da će se smanjiti socijalno osiguranje i Medicare. I trebalo bi da zahtijeva od savezne vlade da pokrene veliki program zapošljavanja koji se finansira povećanjem poreza bogatima.
Dajući sve od sebe da podrži radnike u Detroitu, AFL-CIO bi mogao uspjeti da zaštiti ove radnike, a da u isto vrijeme pomogne sebi, jer je i on u teškoj situaciji i potreban mu je spas jer su radnici širom zemlje bili podstičući i čekajući da djeluje.
Ann Robertson je predavačica na Državnom univerzitetu u San Francisku i članica Asocijacije fakulteta u Kaliforniji. Bill Leumer je član Međunarodnog bratstva vozača, lokalnog 853 (povučen). Obojica su pisci za Workers Action i mogu se dobiti na adresi [email zaštićen].
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati