Venecuelanski ministar za revolucionarnu transformaciju Velikog Karakasa, Francisco “Farruco” Sesto, detaljno opisuje svoju ulogu u vladinoj stambenoj misiji i raspravlja o nekim problemima i izazovima s kojima se vlada suočava u preuzimanju tako velikog zadatka.
ENcontrARTE: Već nekoliko godina imate funkcije na visokom nivou u vladi Bolivarske revolucije. Bili ste ministar kulture dva puta, jednom ministar za stanovanje, a sada ste ministar za revolucionarnu transformaciju Velikog Karakasa, gde se osećate najugodnije?
Farruco: Želio bih da preformulišem pitanje tako da glasi: 'Gdje se osjećate najkorisnijim?' S tim u vezi, ja bih odgovorio da sve ima svoje vrijeme. Na ličnom nivou, osjećam se ponosno što sam bio dio tima koji je radikalno promijenio tip kulturnog menadžmenta naslijeđen iz prošlosti, da ga je pretvorio u revolucionarni menadžment pod vodstvom predsjednika [Huga] Chaveza.
Ono što smo uradili bilo je važno, mislim. Ima još mnogo toga da se uradi, ali taj tim je i dalje tu, entuzijastičan, predan životu, a novi ljudi – skoro uvek mlađi – uvek mu se pridružuju i obogaćuju ga. Mislim da tu neće biti mjesta za povlačenje, menadžment kulture je u dobrim rukama.
U tom smislu, da, mislim da bi ovaj novi zadatak sa Caracasom za koji me je predsednik postavio mogao da bude veoma važan, mislim, strukturno koristan, ako to uradimo dobro, a hoćemo ako možemo da stvorimo tim koji povezuje refleksija s transformirajućom akcijom.
ENcontrARTE: Krajem 2010. godine dogodila se ekološka katastrofa sa hiljadama ljudi koji su ostali bez domova; nacionalna vlada se ponovo snažno pozabavila pitanjem stanovanja, a predsjednik je preuzeo izazov na sebe. Koliki je ovaj izazov? Koji dio problema odgovara vama? U čemu se sastoji vaš zadatak?
Farruco: Zadatak je i kvantitativan i kvalitativni, a kvalitativni aspekt je ono što daje duboko značenje izazovu na koji preuzimamo. S jedne strane, izgraditi dva miliona kuća za sedam godina, kako je najavio predsjednik, kako bi se odgovorilo na potrebe ljudi, a s druge strane, iskoristiti trud kako bi napredovali u izgradnji socijalizma u organizacione, ekonomske, političke i kulturne termine. Zajedno sa izgradnjom stambenih objekata, moramo obnoviti stanište na duboke urbane i društvene načine.
Koji dio problema odgovara meni? Rekao bih da svi dijelovi odgovaraju svima nama. Kao što je poznato, u mom slučaju pripadam, kao ministar, Višem organu za stanovanje i stanište koji vodi sam predsjednik Chavez, a koordinira potpredsjednik teritorijalne oblasti Rafael Ramirez. U ovom tijelu ima osam ministara; jasno je da je to komplikovan zadatak koji se preuzima kao državna politika. Izgradnja stanova na ovako intenzivan način pruža nam veće mogućnosti za obnovu naših gradova.
Kao ministar za revolucionarnu transformaciju Velikog Karakasa, na meni je, konkretno, da prikupim i proizvedem ideje o toj temi, da ih procijenim, dovedem u red i odatle predložim integralne strategije i politike predsjedniku i njegovoj vladi. I naravno, odgovarati na instrukcije koje mi daje predsjednik i preuzimati konkretne zadatke koje sam dobio. Zbog toga sam na čelu Predsjedničke kancelarije za posebne planove i projekte.
ENcontrARTE: Problem je svakako kvantitativan i kvalitativni. Na nacionalnom nivou potrebni su milioni kuća, ali takođe je važno napraviti grad, favorizovati kolektivni život, urbani život, pa hajde da ovo pokrijemo u delovima. Kako se rješava pitanje količine? Kako se može raditi protiv vremena, pronaći zemljište i izgraditi hiljade i hiljade stambenih jedinica?
Farruco: Mislim da je država po prvi put pripremljena sa velikom jedinstvenom strategijom, da se suoči s problemom i riješi ga u relativno kratkom i određenom roku. Čovek shvata da kapitalističkim metodama nema rešenja i traži druge metode. Ova spremnost je ključna. Sa tim možemo, konceptualno i u praksi, suočiti planiranje, urbanizaciju, osnovne nabavke i građevinske komponente, distribuciju, organizaciju proizvodnje, industrijalizaciju, naučna proučavanja potražnje, dodjelu, finansiranje, učešće građana, i što je vrlo važno, odgovarajuće zakone. da sve ovo iznesem napred. Trebalo bi malo vremena da se uđe u detalje, ali ideja je sljedeća: s obzirom na to da je vrijeme važan faktor (u odnosu na sat kako kažete), nastavit ćemo ispunjavati svoje ciljeve, u to možete biti sigurni.
ENcontrARTE: S druge strane, pretpostavljamo da se ne radi samo o pravljenju stambenih jedinica, već io konfigurisanju, jačanju i obnavljanju urbanog staništa, zar ne?
Farruco: Da, to je tačno, baš kao što je maloprije rečeno. Naši gradovi nisu rasli, u dvadesetom veku, na najbolji način. Ne, njihov razvoj je bio veoma intenzivan i van kontrole. Za 100 godina, što je vremenski ekvivalent od tri ili četiri generacije, sa dva i po miliona stanovnika smo prešli na skoro trideset miliona. Karakas je 1900. godine imao 85,000 stanovnika. A pogledajte sad! I sve to u kapitalističkom sistemu, koji je također bio žigosan populizmom.
ENcontARTE: Izvinite, populizam? Neprijatelji bolivarske vlade optužuju je da je populistička!
Farruco: Pa ne, populizam je bio od prije, sa Adecosom [opoziciona stranka AD] i Copeyanos [opoziciona stranka Copei]. Naša vlast nije populistička, već je popularna, što je sasvim drugačije! Ali u svakom slučaju, nastaviću.
Dakle, naši gradovi su rasli na veoma loš način, imali su mnogo problema, reprodukovali su segregaciju društvenih klasa na užasan način. Zato sada moramo intenzivno mijenjati naše gradove. Predmet stanovanja nam nudi dobru polaznu tačku da se uhvatimo u koštac sa ovim ogromnim zadatkom.
Baš kao što je Arhimed rekao, to je bio on, zar ne? Dajte mi mesto da stanem i ja ću pomeriti svet, pozivajući se na polugu. Pa, ovdje je poluga kao instrument za pomicanje naših gradova ka dubokoj obnovi pitanje stanovanja, njegova instrukcija u milionima.
ENcontARTE: Popis za Veliku venecuelansku stambenu misiju odražava velika očekivanja ljudi od ove inicijative. Govoreći konkretno o Karakasu, koliko se kuća gradi i gde?
Farruco: Sve indicije pokazuju da će registar stanova [popis onih kojima je stambeno zbrinjavanje] dostići broj između tri i četiri miliona. Nije to mala stvar! zar ne? Veliki izazov! Ali mi ćemo to preuzeti, bez sumnje. To je ono čemu misija služi. U Karakasu, mislim na Veliki Karakas, mi ćemo dati planirani odgovor. sta da radim? Pitam vas, kažemo li porodicama da nema rješenja, da moraju ići negdje drugdje? Moramo uzeti u obzir da sve porodice koje traže smeštaj [u Karakasu] već žive tamo, i to je važno uzeti u obzir. To nisu porodice koje će doći ovde, već su ovde, već su deo gomile koja zauzima puteve i staze, koja koristi vodu i struju, koji su deo građana Karakasa.
Dakle, ono što se dešava je da oni ne žive u dostojanstvenim uslovima, zar ne? Oni su na ivici, zbijeni zajedno, iznajmljuju pod mizernim uslovima ili žive na neadekvatnim mestima, au mnogim slučajevima iu područjima visokog rizika. Pa o tome se radi. Promena uslova života za bolje, za veće dostojanstvo. Budite sigurni da će im revolucija dati odgovor. Između ostalog, ovo je revolucija da se ljudi osposobe za uslove potpunog dostojanstva. A sa Chavezom na čelu, to je zagarantovano.
Pitate me koliko se kuća trenutno gradi u Karakasu? Morali bismo sabrati sve različite brojeve, uključujući međunarodne sporazume. Ali mogu vam reći da se upravo u okviru Plana za vanredne situacije gradi oko 28,000 kuća u različitim dijelovima grada, uključujući i primorje. Svi oni, ali i drugi koji će uskoro biti započeti, trebali bi biti gotovi i predati do kraja 2012. godine.
ENcontrARTE: Neki od ovih događaja su dovedeni u pitanje, da li je moguće da je nedostajao dijalog sa odgovarajućim zajednicama?
Farruco: Zaista postoje dvije vrste pitanja. Jedna je političke prirode, vođena medijima, znate koji mediji, politički akteri opozicije. Ovo pitanje nije za nas.
Drugo je logično; radi se o interesima koji su pogođeni kada je nedovoljno iskorišteno zemljište zauzeto. Uvijek se nešto gazi i pojavi se žalba koja obično ima i određenu političku korist. Takođe, ponekad grupa komšija misli da će izgradnja stanova na neki način uticati na njih. Ne želim da razmišljam o sebičnosti koja se uvlači i koja čak ponekad pokazuje znake rasizma ili klasne diskriminacije. Čuli smo: 'Ovi ljudi koje ćete dovesti ovdje u nove stanove će nas natjerati da izgubimo ovu zonu'. Oni ne shvataju da grad pripada svima i da „neki sektori srednje klase“ neće držati lekcije o građanstvu.
Kažem “neki” pod navodnicima jer postoji veliki dio srednje klase koji učestvuje u ovom humanističkom projektu i kada nije, zadržava visoku dozu senzibiliteta. Zato ne možemo generalizovati. Ali ja kažem da moramo izgraditi egalitarno društvo i integrisani grad. To je svačija odgovornost.
S druge strane, ne poričem da bismo mogli pogriješiti u postupku ili nam nedostajati informacija u datom trenutku; ne zaboravite da smo vrlo brzo reagovali u slučaju velike vanredne situacije. Ali uvjeravam vas da generalno nije tako. Većina kritika na postupanje vlasti u ovim slučajevima, nije dobronamjerna, već prikriva određene interese.
ENcontrARTE: U članku 'Ekocid koji dolazi', Samual H. Carvajal Ruiz kaže: "Oni primjenjuju logiku cementa i cigle na slovo, što identifikuje najdivlji urbanistički kapitalizam", što mislite da takva izjava zaslužuje ?
Farruco: Mišljenje? Negativno bez sumnje. Nije ozbiljan članak. Pun je lažnih izjava, preterivanja i klevetničkih, čak i ličnih primedbi. Ali ako me pitate i o tome u političkom smislu, rekao bih vam da je članak reakcionaran. Mislim da ne zaslužuje mnogo mojih komentara. Ali rekao bih Carvajalu da ono što identifikuje kapitalizam nije logika cementa i cigle, već intenzivna sebičnost (u ovom slučaju, da, divljačka), određenih sektora koji misle da su vlasnici grada. Sada neki srednji sektori koji su se uspjeli smjestiti u prostor doline i koji nam dolaze da između redova, podsvjesno, prerušeni u ekologe, kažu da se jadni ljudi ne uklapaju, da su previše i da u svakom slučaju ostanu gdje jesu, na brdima, da nam ne smetaju.
Ali šta ćemo da radimo? Hoćemo li ih izbaciti iz Karakasa? Ah ne, to je logika „trebalo bi da odu“.
Prevela Tamara Pearson za Venezuelanalysis.com. Ovo je skraćena verzija originalnog intervjua.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati