Nedavno sam pročitao '102 minuta: Neispričana priča o borbi za opstanak unutar kula blizanaca', Jima Dwyera i Kevina Flynna (knjiga #1)…detaljan prikaz događaja unutar Svjetskog trgovinskog centra ujutro 9/11.
Naslov se odnosi na vrijeme koje je proteklo od udara prvog aviona u sjeverni toranj i do pretvaranja oba tornja u ruševine.
Zanimljivo čitanje...kao što možete zamisliti. Priče su stvari koje su vam na rubu sjedala i natjerale su me da poželim da imamo slične knjige o napadima u drugim zemljama. Na kraju krajeva, daleko je više žrtava Amerike nego žrtava U Americi.
Za američke čitaoce mogao bi biti pravi most da tako slikovito prepričavaju, recimo, napad na Faludžu (ili čak izraelski napad na Dženin, kad smo već kod toga). Ako smo mogli upoznati, da tako kažem, te žrtve i naučiti o njihovom često herojskom ponašanju pod vatrom (a la '102 minuta'), kako ne bi barem malo humanizirali ove probleme? Znate...dajte lice onima koji žive pod bombama koje Amerika neprestano baca. Pošto sam mislio da takve knjige postoje, pitao sam na svojoj web stranici da li se nešto može naći na engleskom. Proviđenjem, redovni posjetilac je upravo preveo 'Noći punog mjeseca' Gojka Beare (knjiga #2).
Bearina knjiga je napisana tokom brutalnog NATO bombardovanja Jugoslavije 1999. Svake večeri je pisao kratak esej o tom iskustvu. To nije bilo baš ono što sam tražio… ni približno tako slikovit kao '102 minuta' i gotovo isključivo reakcija jednog čovjeka. Ipak, ovakvi odlomci iz Noći #27 nude uvid u život zvaničnog američkog neprijatelja: 'Noćas su bombe pogodile kompleks hemijske industrije u Bariču, selu udaljenom 1.5 kilometara od centra Beograda. Već nekoliko dana u plamenu su rafinerije nafte u Pančevu, Novom Sadu i Smedervu. Nošeni vjetrovima, ogromni crni oblaci lebde oko naših gradova puni sumpora, hlora, hlor-oksida, amonijaka, dušikovog oksida i monomernog finil-hlorida. …
Posljedice ovih kontaminacija će biti dugoročne jer sadrže kancerogene, mutagene i teratogene agense.'
Beara piše sa opravdanim prezirom za Evropljane koji su ignorisali napad. 'Evropo, možeš li spavati u ovim našim neprospavanim noćima?' pita on u Noću #47. 'Vidite li kuće u plamenu, ruševine i smrskana i rastrgana tijela? Idete li u bioskop, u školu, na posao?
Igrate li golf ili fudbal? Da li još uvijek uživate u svom čaju od pet sati?'
Ovaj nedostatak solidarnosti i međusobne povezanosti se pojavio u mojim mislima dok sam čitao 'Čomski o anarhizmu' koji će uskoro biti objavljen iz AK Pressa (knjiga #3). Ova zbirka članaka, predavanja i intervjua datira još iz 1969. godine i nudi jedno od čitljivijih ispitivanja anarhizma koje ćete pronaći.
Kako Chomsky kaže, 'kakve god društvene strukture i aranžmani da se razviju' u anarhističkom društvu, 'oni bi trebali maksimizirati mogućnosti za ljude da ostvare vlastiti kreativni potencijal.' Njegove riječi nas podsjećaju da biti anarhista znači biti, na neki način, optimista. Ko bi drugi osim optimista mogao biti potpuno svjestan užasne litanije ljudskog ponašanja, a da pritom ostane nepokolebljiv u uvjerenju da smo najprikladniji za život s minimalnim ili bez autoriteta?
James Baldwin je 1961. identificirao 'dva najmoćnija pokreta' u Americi. On je rekao da studentski integracionisti traže 'ništa manje od oslobođenja cijele zemlje od njenih sakatnih stavova i navika.' Kontra je bila Nacija islama, ili 'Crni muslimani'. Pripadnici ovog pokreta, objasnio je Baldwin, 'ne očekuju baš ništa od bijelih ljudi ove zemlje'. Baldwin je stao na stranu integracionista...ali je priznao da 'muslimanski pokret ima sve dokaze na svojoj strani'.
Danas većina dokaza podržava opću optužnicu protiv Amerike i Amerikanaca... ali dokaz A ostaje 'društvene strukture i aranžmani' koji stvaraju takav teren. Ovaj dokaz A bio je dokaz koji je naveo Malcolma X-a da pređe sa prezira na solidarnost, npr. 'Ja sam za istinu, bez obzira ko je kaže. Ja sam za pravdu, bez obzira ko je za ili protiv. Ja sam za bilo koga i šta god koristi čovječanstvu u cjelini.'
Gojko Beara briše prašinu sa izjebanog citata Johna Donnea u 'Noći punog mjeseca'. Naravno, to je kliše, ali - s prvim dijelom tog citata na mjestu - jednostavno je previše savršeno da ga ovdje ne pozovete kao bližeg:
„Smrt svakog čoveka me umanjuje, jer sam uključen u čovečanstvo; I zato nikada ne šaljite da znate za koga zvono zvoni; to ti plaća.'
Mickey Z. je autor nekoliko knjiga i može se naći na webu na adresi http://www.mickeyz.net .
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati