Hronologija borbe za Jugoremediju
Iako bez posla dve godine, radnici «Jugoremedije» odbili su da daju otkaz. Njihova borbenost i kreativno direktno delovanje učinili su ih simbolom otpora neoliberalnom kapitalizmu u Srbiji.
Pokret oporavljenih fabrika širi se na istočnu Evropu: Radnici Fabrike lekova Jugoremedije suočeni sa deložacijom
Srpska fabrika lekova «Jugoremedija» iz grada Zrenjanina privatizovana je 2000. godine, tako da je 58% akcija pripalo radnicima, a državi 42%. Država je 2002. godine prodala svoje akcije Jovici Stefanoviću, ozloglašenom lokalnom kapitalisti, koji se obogatio švercom cigareta, a koga je Interpol tražio u trenutku kada je kupio akcije „Jugoremedije“. Kao i svi drugi kupci u srpskoj privatizaciji, Stefanović nije bio ni istražen u pranju novca, jer je stav Vlade Srbije u to vreme bio, a i dalje je, da je bolje imati prljav novac u privatizaciji, nego pustiti radnike da upravljaju firmom, jer će nas to “vratiti u mračne dane samoupravljanja”.
Dozvolite nam da vam damo malo konteksta.
Prvi napad na jugoslovensko samoupravljanje desio se pre raspada socijalističke Jugoslavije. Prvi organizovani pokušaj demontaže samoupravnog sistema u Srbiji datira iz vremena Slobodana Miloševića. Ali pravi puni proces privatizacije i ukidanja radničkih prava dešava se nakon što je Milošević poslat u Haški tribunal. U tom kontekstu u tranzicionoj Srbiji 21. veka, tranzicijom ka kapitalizmu i parlamentarnoj demokratiji, sve je postalo dozvoljeno u borbi protiv onoga što je nova neoliberalna vlast videla kao „ideološkog monstruma samoupravljanja“ – pa makar to značilo i vlast i sud krši zakone.
Kršeći sva pravila, država je dozvolila novom suvlasniku Jugoremedije Stefanoviću da postane dominantni vlasnik fabrike. Različitim nedozvoljenim manevrima promenjena je vlasnička struktura: Stefanoviću je ustupljeno 68 odsto akcija, a udeo radnika smanjen na 32 odsto.
U decembru 2003. godine radnici su započeli štrajk, okupaciju fabrike, kao i tužbu protiv dokapitalizacije. Ovo je bilo prvo radno mjesto u postsocijalističkoj Jugoslaviji!
U maju 2004. godine, pod pritiskom radnika, država je istraživala privatizaciju «Jugoremedije» utvrdila da je Stefanovićeva investicija bila u suprotnosti sa ugovorom.
Država nije učinila ništa da iznudi kršenje ugovora. Kao odgovor, radnici, uglavnom žene, došli su u prestonicu Beograd i na ceo dan okupirali državnu Agenciju za privatizaciju. Tek nakon ove okupacije država je počela ozbiljno shvatati prekršaj. U međuvremenu je nastavljena okupacija fabrike.
Tokom leta 2004. Stefanovićeva privatna vojska je nekoliko puta pokušavala da preuzme fabriku, ali su ih radnici, hrabrošću koja oduzima dah, izbacivali. Ponekad koriste njihova tijela da blokiraju vojna vozila. Ovo je spriječilo šefa. …ali se vratio…
Septembra 2004. privatnoj vojsci se pridružila i srpska policija, koja je imala nalog da iseli radnike iz «Jugoremedije». Policija i privatna vojska nasilno su ušli u fabriku, što je rezultiralo hospitalizacijom mnogih radnika i hapšenjem četvorice vođa štrajka. Radnici su tada optuženi za remećenje mira. Krivični postupak se još vodi. Sada kada je fizički ispraznio fabriku, nezakonito je otpustio dvjesto radnika.
Nakon učešća na Peoples Global Action konferenciji u Beogradu, avgusta 2004. godine, radnici «Jugoremedije» su se udružili sa radnicima drugih fabrika u Sindikat radnika i akcionara Srbije. U početku je misija Unije bila ograničena na borbu protiv korupcije u privatizaciji, ali nakon što je iskusila različite aspekte srpske privatizacije, Unija je izašla sa još jednim zahtevom – pozivom za sazivanje konstitutivne skupštine. Oni vjeruju da narod treba da donosi odluke koje utiču na njihov život i radna mjesta, a novi ustav može pomoći da se to dogodi. Na zidovima Beograda osvanuli su grafiti sa pitanjem „Ko je vlasnik naših fabrika?“
Iako bez posla dve godine, radnici «Jugoremedije» odbili su da daju otkaz. Njihova borbenost i kreativno direktno delovanje učinili su ih simbolom otpora neoliberalnom kapitalizmu u Srbiji.
Konačno, kao odgovor na niz direktnih i pravnih tužbi, Vrhovni sud Srbije je u maju 2006. doneo odluku da je dokapitalizacijom prekršen ugovor i naložio je privrednom sudu u Zrenjaninu da ponovo otvori postupak. Privredni sud u Zrenjaninu je prošlog petka vratio vlasničku strukturu na 58%-42%.
Prema srpskom zakonu, radnicima-akcionarima je potrebno tri nedelje da sazovu skupštinu svih akcionara, kako bi imenovali svoje rukovodstvo. Stefanovića treba sprečiti da podeli kompaniju, a sudska zabrana omogućila bi radnicima da demokratski odluče ko i kako upravlja njihovom fabrikom.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati