Glasači Čikaga ušli su u istoriju u utorak kada je Lori Lajtfut odnela ubedljivu pobedu i kao prva gradonačelnica Afroamerikanca i kao gradonačelnica otvorenog homoseksualca. To dolazi nakon drugog kruga izbora u februaru koji su je susreli s Toni Preckwinkle, bivšim odbornikom koji je predsjednik odbora okruga Cook. Dok se Preckwinkle smatrao veoma moćnim kandidatom, Lightfoot je politički autsajder koji nikada nije bio na izabranoj funkciji. Pridružuje nam se Barbara Ransby, profesorica afroameričkih studija, rodnih i ženskih studija i istorije na Univerzitetu Ilinois u Čikagu. Njen članak za The Nation nosi naslov “Pokret crne ljevice u usponu iza povijesnih izbora u Chicagu”.
AMY DOBAR ČOVJEK: Ovo je Democracy Now!, democracynow.org, Izveštaj o ratu i miru. Ja sam Amy Goodman, sa Juanom Gonzálezom.
JOHN GONZÁLEZ: Pa, sada se okrećemo Čikagu, gdje su glasači u utorak ušli u historiju birajući Lori Lightfoot i za prvu gradonačelnicu Afroamerikanku i za otvoreno gej gradonačelnika. Lajtfoot je pobjedila nakon drugog kruga u februaru u kojem se susrela s Toni Preckwinkle, bivšim odbornikom koji je predsjednik odbora okruga Cook. Dok je Preckwinkle viđen kao veoma upečatljiv kandidat, Lightfoot je politički autsajder koji nikada nije bio na političkoj funkciji. Ona je bivša federalna tužiteljica koja je ušla u utrku za gradonačelnika u dugotrajnoj ponudi prije nego što je gradonačelnik Rahm Emanuel najavio da se neće kandidirati za treći mandat. Emanuel ju je 2015. imenovao na čelo Policijskog odbora Čikaga. Također je bila predsjedavajuća Radne grupe za odgovornost policije 2016. godine, koja je nastala nakon policijskog ubistva Laquana McDonalda, koja je izdala prokleti izvještaj o odnosima policije Čikaga sa crnim stanovnicima. Dio njene gradonačelničke kampanje bio je fokusiran na zbacivanje političke mašine Čikaga, a ona je povezala Preckwinkle sa tekućom federalnom istragom korupcije u gradskoj vijećnici.
Ovo je Lightfoot koja se obraća svojim pristalicama u utorak navečer u pobjedničkom govoru.
GRADONAČELNIK-IZBORNO LORI LIGHTFOOT: Hvala ti, Čikago. Od srca, hvala. Prije nekoliko trenutaka, razgovarao sam s Toni Preckwinkle. Na ovim izborima Toni i ja smo bili konkurenti. Ali naše razlike su ništa u poređenju sa onim što možemo postići zajedno. Sada kada je gotovo, znam da ćemo zajedno raditi za grad koji oboje volimo.
Danas ste uradili više od pisanja istorije. Stvorili ste pokret za promjene. … Ovo nismo mi protiv njih, ili kvart protiv centra grada. Zajedno smo u ovome i zajedno ćemo rasti. Možemo i gradićemo povjerenje između naših ljudi i naših hrabrih policajaca, tako da zajednica i policija vjeruju jedni drugima, a ne da se boje jedni drugih. Možemo i mi ćemo prekinuti beskrajni krug korupcije ovog grada i nikada više, nikada, nikada, dozvoliti političarima da profitiraju na izabranim pozicijama. …
Tamo večeras, puno malih djevojčica i dječaka gleda. Oni nas posmatraju. I oni vide početak nečega, pa, malo drugačijeg. Oni vide grad preporođen, grad u kojem nije važno koje si boje, i gde sigurno nije važno koliko si visok, gde nije važno koga voliš, samo dok voliš —da još jednom kažem: gde nije važno koga voliš, samo dok voliš svim srcem. U Čikagu ćemo zajedno graditi, slavićemo naše različitosti, prihvatićemo našu jedinstvenost i postaraćemo se da svi imaju svaku priliku da uspiju. Hvala ti.
Svako dete bi trebalo da zna ovo: svako od vas, jednog dana, može biti gradonačelnik Čikaga. Želite li znati zašto? Samo pogledajte ovdje. Jednog dana ćeš stati na moja ramena, kao što ja stojim na ramenima tolikih, na ramenima jakih crnkinji, kao što su Ida B. Wells, Gwendolyn Brooks i Annie Ruth Lowery, na ramenima LGBTQ+ predvodnika, poput dr. Ron Sablea , Vernita Grey i Art Johnston, te ramena političkih giganata, poput pokojnog, velikog Harolda Washingtona.
AMY DOBAR ČOVJEK: To je bila izabrana gradonačelnica Čikaga Lori Lightfoot koja se obraća pristalicama u svom pobjedničkom govoru u utorak navečer. Osvojila je 73% glasova. Ona će preuzeti funkciju gradonačelnice sljedećeg mjeseca.
Za više, idemo u Čikago, gdje nam se pridružuje Barbara Ransby, profesorica afroameričkih studija, rodnih i ženskih studija i istorije na Univerzitetu Ilinois, Čikago. O svemu tome je pisala za The Nation in Komad pod naslovom "Pokret crne ljevice u usponu iza istorijskih izbora u Čikagu." Njena najnovija knjiga, Učiniti sve crne živote bitnim: ponovno zamišljanje slobode u 21. vijeku.
Dobrodošli nazad na Democracy Now!, profesor Ransby. Možete li govoriti o značaju jučerašnjih izbora za gradonačelnika?
BARBARA RANSBY: Da. Hvala što si me primila, Amy. Znate, postoji značaj na dva nivoa. Mislim, ja bih kao istoričar bio poslednji koji bi poricao značaj otvorenog homoseksualca Afroamerikanke za gradonačelnicu trećeg po veličini grada, jer način na koji je rasizam funkcionisao u ovom gradu i ovoj zemlji u prošlosti je kroz isključenje, zar ne? Dakle, značajna je činjenica da smo prevazišli tu prepreku u smislu reprezentacije.
Ali ono što je značajnije je način na koji je ova generacija aktivista, posebno mladih crnih aktivista, prevazišla politiku uskog identiteta i zaista insistirala da se političari poput Lori Lightfoot i Toni Preckwinkle i drugih pridržavaju niza progresivnih zahtjeva i pitanja koja su definirala ovu kampanju. Tako da mislim, znate, na drugom nivou, prava pobjeda je da su organizatori pokreta, mladi crnci i latinoamerikanci, stavili kritična pitanja na sto i da su oba kandidata morala da se predstave i daju obećanja oko progresivnog programa. Sada se postavlja pitanje: hoće li se pridržavati tog plana?
Takođe moram reći, pošteno, da je bilo kritika na oba kandidata. I mislim da to odražava nivo političke pameti i sofisticiranosti, da nije bilo dovoljno reći da ćemo postati gradonačelnica crne žene, da su mnogi mladi crni queer aktivisti, na primjer, bili vrlo kritični prema ulozi Lori Lightfoot u policijski odbor i nije smatrala da se zaista dovoljno borila da policiju pozove na odgovornost, da kazni policiju za policijske zločine i tako dalje. Dakle, nisu se plašili da to urade samo zato što je ona bila Afroamerikanka i gej crnka.
Dakle, dvostruka pobjeda je da je, na neki način, mašina predvođena bijelima u politici Čikaga ranjena, ako ne i poražena, ali je to također izazov koji, znate, cijeli ekosistem crnaca i latinoaksa i antirasističkih bijelih Aktivisti u Čikagu oblikovali su debatu oko ove kampanje i nastaviće da insistiraju nakon inauguracije u maju.
JOHN GONZÁLEZ: Profesor Ransby, posljednji afroamerički gradonačelnik, ili prvi afroamerički gradonačelnik Čikaga, Harold Washington, izabran je usred ogromne rasne političke podjele, gdje je bijeli politički establišment učinio da njegovih prvih nekoliko godina gotovo nemoguće vladati. A sada vidimo situaciju da imate dvije Afroamerikanke, a pobjednik pobjeđuje u svim odjelima, u svim aldermanskim odjelima Čikaga, što izgleda ukazuje da barem sada, po prvi put u bijelom zajednice, nema osjećaja strepnje oko glasanja za afroameričkog kandidata. Ali Toni Preckwinkle, iako se smatra kandidatom establišmenta, također je bila – zar ne – jedna od ključnih ličnosti u Progresivnom klubu Gradskog vijeća? Pa, čemu ovo ogromno klizište za njenog protivnika?
BARBARA RANSBY: Pa, još uvijek čekamo da vidimo koliko je ljudi zapravo glasalo. Ali, da, Lori Lightfoot je pobijedila ubedljivo. To je nepobitno. Na februarskim izborima, međutim, nismo vidjeli da su Preckwinkle ili Lori Lightfoot osvojile većinu crnih odjela. To jednostavno nije bio slučaj. Dakle, kako vidimo da se ovo odigrava, znate, još uvijek to shvaćamo.
Ali ovo, reći ću: mislim da ljudi imaju želju za promjenom. Mislim da ponekad, znate, možda nismo toliko kritični koliko bi trebalo da budemo u pogledu toga kakva promena će verovatno doći. Mislim da su oba kandidata ipak dala neke impresivne obaveze. I opet, znate, mislim da moramo vidjeti da li će to biti – da li će Lori Lightfoot u stvari ispuniti data obećanja. Dakle, mislim da je želja da se prekine sa tradicijom – a Toni Preckwinkle je svakako bio viđen kao dio stare garde. Bila je jedan od osnivača u Gradskom vijeću, kada je tamo služila, Progresivnog kluba, a svakako je podržavalo progresivno krilo radničkog pokreta ovdje u Čikagu. Ali mislim da je ideja nekoga ko nije bio na funkciji, ideja nekoga ko je imao snažnu poruku o nezavisnosti i tako dalje, bila privlačna velikom broju ljudi.
Sada, to je rečeno, također je puno ljudi s novcem podržalo Lori Lightfoot. Mnogi, znate, bogati distrikti, odjeli North Sidea, otišli su s Lori Lightfoot, a to je omogućilo TV reklame i doseg koji Toni Preckwinkle nije imao.
Dakle, znate, mislim, ljudi glasaju iz mnogo različitih razloga. I pretpostavljam, znate, dio načina na koji ovo jutros shvatam jeste da se ne radi samo o tome šta pojedinac pobjeđuje. Radi se o tome koja su pitanja stavljena na sto i koje su obaveze preuzete. I tako, druga faza je da se vidi da li pokret izdržava pritisak, izdržava pritisak i zapravo drži Lori Lightfoot odgovornom za stvari koje je obećala da će učiniti.
AMY DOBAR ČOVJEK: Dakle, ako biste mogli više da pričate o, profesore Ransby, o politici pitanja policijske brutalnosti, policijskih ubistava i o tome kako su oni uveliko igrali u ovoj kampanji i— znate, na kraju krajeva, ranije, odbacivanju, porazu Alvareza , uz ubistvo Laquana McDonalda, naravno, Rahm Emanuel koji je zadržavao onu snimku policijskog ubistva McDonalda upravo tokom njegovog reizbora, i činjenicu da je Lightfoot, da, šef Policijskog odbora Chicaga, i kako sve ovi različiti pokreti, kao što je pokret Black Lives Matter, svi su se okupili oko ovoga, a šta sada izabrani gradonačelnik Lajtfoot kaže o pitanjima policijske brutalnosti i policijskog nasilja, budući da su bili tako centralni u ovoj kampanji?
BARBARA RANSBY: Da, apsolutno. I samo želim da uvedem svoj odgovor na vaše pitanje rekavši da su to također skup vrlo povezanih ekonomskih pitanja, jer ljudi koji su najranjiviji policijskom nasilju u Čikagu i drugdje su siromašni i radnička klasa, prvenstveno crnci i sekundarno Latinx, ljudi. I tako, mislim da je ovdašnji pokret takođe bio vrlo jasan po pitanju gentrifikacije, pitanja kontrole rente, činjenice da se crnci protjeruju iz grada zbog cijene grada i napuštanja usluga. Dakle, sve je to pozadina pitanja policijskog nasilja.
Ali u pravu si, Amy. Slučaj Laquan McDonald je zaista bio stožer ovih izbora na mnogo načina. To je bio problem od kojeg Rahm Emanuel nije mogao pobjeći. I nije mogao pobjeći od toga zbog nemilosrdnog pritiska cijele mreže i koalicije organizacija, od Black Lives Matter Chicago preko Assatinih kćeri do #LetUsBreathe Collective do Black Youth Project 100. Dakle, vršiti pritisak na Rahma da ne kandidirati se, ili mu dati do znanja da će ovo biti borba njegovog života ako se kandidira, bilo je dio onoga što je oblikovalo izbore kako su se odvijali.
Drugo, znate, pokret se zaista suočio s Lori Lightfoot kada je bila u ulozi predsjednika policijskog odbora. Mladi ljudi su se suočili s njom oko ubistva Rekie Boyd i suočili su se s njom oko pitanja Laquan McDonald tokom kampanje. U stvari, postojale su majice na kojima je pisalo “Queers Against Lori Lightfoot”, što je bilo zanimljivo i, mislim, privlačno za brojne ljude da vide takvu vrstu formulacije ljudi koji govore da se ne radi samo o identitetu. I mnogo toga je bilo usredsređeno na pritužbe oko odgovornosti policije. Naravno, Lori Lightfoot je bivši tužilac i, mnogi su smatrali, previše blisko povezana s policijom, iako se obećanja koja je dala odnose na odgovornost policije i reformu policije. I tako, opet, pitanje je gurati i osigurati da se barem neka od tih obećanja održe i da pokret održi svoj zamah.
JOHN GONZÁLEZ: I, profesore Ransby, Čikago je jedan od ovih gradova koji čine otprilike jednu trećinu Afroamerikanaca, jednu trećinu Latinoamerikanaca i jednu trećinu bijelaca. Imate li osjećaj kako su se ovi izbori odigrali u latino zajednici u Čikagu? S obzirom na to da razumijem da je Chuy García, koji se posljednji put trčao protiv Rahma Emanuela, podržavao Lightfoota. Ali kako se to odigralo među biračima?
BARBARA RANSBY: Da, mislim, mislim da je latino zajednica bila podijeljena. Mislim, svakako, visokoprofilirani latinski lideri u gradu su na kraju stali na stranu i podržali Lori Lightfoot. Chuy je bio jedan od njih. Naravno, znaš, Chuy—kada se Chuy kandidirao, Toni Preckwinkle je odbio da ga podrži protiv Rahma Emanuela, tako da je možda bilo nekih ostataka od toga. Ali isto tako, Susana Mendoza, koja je bila drugi visokoprofilirani latino kandidat u utrci, Gery Chico, obje su podržale Lori Lightfoot.
Ali ono što bih rekao, na osnovnom nivou, organizatori u pokretu za prava imigranata, neki mladi, queer Latinx organizatori udružili su se s mladim crnim organizatorima u osporavanju tog scenarija, u izazivanju Lori Lightfoot, u osporavanju ideje da bi ona bila neka vrsta spas za grad. Dakle, na obje strane debate između dva kandidata bilo je Latinoamerikanaca.
I mislim, znate, zaista, to je—postoje političke, ideološke razlike i ne vidimo crne ljude da glasaju u jednom bloku. Ne vidimo ljude iz Latinske Amerike koji glasaju u jednom bloku. Mislim da postoji pravi pomak dalje od određene vrste uske politike identiteta, i stvarno prihvaćanje pitanja i formiranje novih saveza. I zaista smo vidjeli više crno-smeđeg jedinstva na osnovnom nivou u Čikagu nego što imamo u stvarnim formalnijim izbornim koalicijama.
AMY DOBAR ČOVJEK: Barbara Ransby, želimo da vam se zahvalimo što ste bili sa nama, profesore afroameričkih studija, rodnih i ženskih studija i istorije na Univerzitetu Ilinois, Čikago. Njena najnovija knjiga, Učiniti sve crne živote bitnim: ponovno zamišljanje slobode u 21. vijeku. I mi ćemo se povezati sa vašim Komad in The Nation, “Pokret crne ljevice u usponu iza istorijskih izbora u Čikagu.”
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati