Izvor: Columbia Journalism Review
Tokom protekle decenije, Google i Facebook su izgradili digitalne platforme koje se protežu po celom svetu koje utiču na skoro svaki aspekt naših života, i to često na štetne načine. Osim njihova upotreba "nadzornog kapitalizma" masovnih razmjera, ili njihove distribucije dezinformacija tokom izbora 2016., algoritmi koje Google koristi na YouTubeu su upleteni u porast alt-righta grupe poput QAnon. Ujedinjene nacije navode Facebookove privatne grupe i servis za razmjenu poruka WhatsApp pomaže u održavanju genocida protiv naroda Rohingya u Mjanmaru. Pa ipak, tradicionalno antimonopolsko zakonodavstvo, ili barem način na koji se tumačilo posljednjih nekoliko decenija, otežava reguliranje ove dvije gigantske platforme –kao i član 230 Zakona o pristojnosti u komunikaciji, koji ih oslobađa odgovornosti za sve što objavljuju njihovi korisnici i daje im široku slobodu da moderiraju sadržaj kako žele.
Postoji li drugi put kojim bismo mogli krenuti koji bi nam mogao omogućiti da iskoristimo prednosti ovih ogromnih usluga, a da istovremeno ublažimo njihove negativne efekte? Dipayan Ghosh misli da postoji. On je direktor Digitalne platforme i projekat demokratije u Harvardskom Shorenstein centru, bivši savjetnik za politiku Obamine administracije i bivši savjetnik u Facebooku. On je takođe koautor nedavnog rada sa Joshuom Simonsom, saradnikom u Edmond J. Safra Centru za etiku na Harvardu i bivšim savjetnikom Laburističke partije Ujedinjenog Kraljevstva, kao i bivšim savjetnikom za politiku na Facebooku. Njihov rad nosi naslov “Komunalne usluge za demokratiju: zašto i kako algoritamska infrastruktura Facebooka i Googlea mora biti regulirana.” CJR koristio svoju platformu za diskusiju Galley razgovarati sa oba muškarca o njihovim prijedlozima i njihovom uvjerenju da su algoritmi koje koriste obje kompanije postali dio infrastrukture naše javne sfere, i treba regulisati kao javna komunalna preduzeća.
“Ove kompanije kontroliraju društvenu infrastrukturu koju svi koristimo za komunikaciju i organizaciju, političko izražavanje i kolektivno donošenje odluka,” rekao je Simons. “Njihova kontrola nad ovom infrastrukturom koncentriše ne samo ekonomsku moć, već i društvenu i političku moć.” U efektu, on i Ghosh se svađaju, vrsta oligopola koju su Google i Facebook stvorili ne razlikuje se mnogo od masivnih „povjerenja“ prethodnih generacija, koje su kontrolirale željeznice ili proizvodnju nafte. Inovacija je dobra stvar, Simons kaže, ali „to stvara nove koncentracije moći — željeznice, naftne trustove, telekomunikacijske kompanije — a te koncentracije moći su važne za demokraciju na različite načine“. Snaga koncepta javnih komunalnih usluga koji je razvijen u progresivnoj eri, kaže on, bila je u tome što je nudio način da se razmisli o tome kako i zašto različite vrste korporacija mogu predstavljati prijetnju demokratiji.
Prvo pitanje koje treba da postavimo je, Ghosh tvrdi, je da li je Facebook dovoljno moćan da se smatra monopolom. „Mislim da jeste“, kaže on. „Zapravo, na nekoliko važnih tržišta, uključujući društvene mreže i razmjenu tekstualnih poruka na webu, Facebook je dominantan monopol,” s više od 50 posto relevantnog tržišta, au nekim slučajevima i čak 90 posto. Sljedeće pitanje, kaže Ghosh, je da li je kompanija iskoristila ovu tržišnu moć da izazove široku društvenu štetu. Odgovor na ovo je takođe da, On kaže. “Mislim da možemo dokazati da je Facebook zaista nanio štetu u tri tradicionalna područja na koja regulatori konkurencije gledaju – naime, u tržišnim inovacijama; kvalitet usluge; i potrošačke cijene (tj. količina podataka i pažnje koju tvrtka unovčava). U svakoj od ovih oblasti, kaže Ghosh, mogli biste tvrditi da je Facebook nanio pravu štetu ne samo potrošačima već i društvu u cjelini.
Ako su obe ove tvrdnje tačne, Ghosh tvrdi, onda je jedini ispravan pravac djelovanja regulirati ih na različite načine koji odražavaju različite funkcije kojima služe, i „tretirati ih kao komunalne usluge koje jesu“. Treba iznijeti argumente, kaže on, da bi dvije kompanije zapravo mogle biti ono što se naziva „prirodni monopoli“, u smislu da tržišne barijere koje proizlaze iz mrežnih efekata na koje se oslanjaju mogu biti nepremostive za manje kompanije. I jedni i drugi su potom pojačali te monopole kupovinom firmi poput Instagrama i Doubleclick-a, koje podižu barijere. “Ovo više nije inovacija” Ghosh kaže. “To je par divova koji postaju sve deblji na račun svih ostalih.”
Evo više o Googleu, Facebooku i demokratiji:
- Catch 22: U nedavna rasprava o galiji, autor i aktivista za slobodu informisanja Cory Doctorow, čija se najnovija knjiga zove "Kako uništiti nadzorni kapitalizam" rekao je da je problem s velikim dijelom tehnološke regulative koja se trenutno primjenjuje, uključujući zakone protiv govora mržnje i drugih fenomena u brojnim evropskim zemljama, taj što ti propisi zahtijevaju masovnu moderaciju i nadzor—a cijena tih rješenja znači da samo ogromne platforme sa dominantnom tržišnom pozicijom mogu učestvovati. “Nije da se protivim regulaciji Big Tech-a – naprotiv!” On kaže. “Samo mislim da propisi koji imaju visoke troškove usklađenosti prvenstveno rade u korist monopola, koji mogu priuštiti troškove i koji te troškove mogu tretirati kao jarak koji sprječava nove firme da uđu na tržište.”
- Kolektivna dobra: Olivier Sylvain, profesor prava na Univerzitetu Fordham i direktor McGannon centra za istraživanje informacija, rekao je tokom nedavne Galley diskusije da veliki dio opasnosti u online mrežama korisnici direktno ne vide i stoga je potrebna regulacija. „Regulatori i zakonodavci su u boljoj poziciji da intervenišu kada potrošači ne mogu lako da vide duboke ili dugoročne štete i troškove“, rekao je on. Jennifer King, direktorica za privatnost u Centru za internet i društvo Pravnog fakulteta Stanford rekao da je privatnost kolektivno dobro. “Često to poistovjećujem sa zagađenjem i recikliranjem; svi smo oštećeni neto efektima pojedinačnih negativnih radnji koje poduzimamo, bilo da se radi o bacanju još jednog komada plastike, ili dijeljenju ili otkrivanju više osobnih podataka na mreži”, ona kaze. “Oba problema zahtijevaju sistemska rješenja.”
- Premalo i prekasno: Facebook je nedavno unio neke izmjene u svoja pravila s ciljem suzbijanja dezinformacija, uključujući zabranu političkih reklama s dezinformacijama. Ali kao Steve Kovač istakao je, promjene zapravo ne čine ništa da spriječi bilo koga, uključujući Donalda Trumpa i njegovu kampanju, da objavljuju dezinformacije na svojim ličnim stranicama ili stranicama kampanje, sve dok objave nisu reklame. Kompanija je u srijedu dodala još jedno novo pravilo neće dozvoliti nikakve oglase na mreži koji nastoje da delegitimiziraju ishod izbora. Nova politika će zabraniti sve oglase koji određene metode glasanja nazivaju lažnim ili korumpiranim. Novo pravilo dolazi nakon ponovljenih lažnih tvrdnji Donalda Trumpa da glasanje putem pošte vodi do izborne prijevare.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati