Kao pojedinci, Amerikanci su velikodušni, često doniraju kao odgovor na krize u inostranstvu čak i dok se bore da sastave kraj s krajem kod kuće. Skloni smo pretpostaviti da je strana pomoć naše vlade na sličan način altruistična. Ali je li?
16. oktobar je Svjetski dan hrane, pravo vrijeme da se ispita ova pretpostavka o američkoj pomoći u hrani i počne vršiti pritisak na neka prijeko potrebna poboljšanja.
Upoznajte Khalidu Mahmoud, 29-godišnju ženu čija je farmerska porodica dovedena u sve veće siromaštvo, nakon što se američka pomoć u hrani slijevala u njenu matičnu regiju u istočnom Sudanu. Pomoć u hrani ne bi trebala funkcionirati tako, ali pogledajte samo politiku: vaši porezni dolari se koriste za kupovinu žitarica sa američkih fabričkih farmi, istih gigantskih korporacija koje već primaju 26 milijardi dolara poreskih subvencija. Zatim se žito transportuje na pola svijeta, koristeći hiljade galona fosilnog goriva i ispuštajući tone štetnih emisija ugljika u atmosferu. Prijevoz obično traje mjesecima dok gladni ljudi postaju sve očajniji.
Kada hrana konačno stigne, ona preplavljuje poljoprivredna tržišta, destabilizirajući krhke lokalne ekonomije. Mali poljoprivrednici su prvi koji su bankrotirali. Većina njih su žene poput Khalide, koje obrađuju male parcele zemlje u nadi da će prodati dovoljno na pijaci da kupe jestivo ulje, brašno, komadić sapuna i par cipela kako bi dijete moglo ostati u školi.
Ove žene su više od okosnice svojih porodica: one uzgajaju većinu afričke hrane. Za razliku od gigantskih korporacija za proizvodnju žitarica, ove žene se bave poljoprivredom bez fosilnih goriva i štetnih hemikalija. Njihova održiva poljoprivredna praksa je ključna za suočavanje s dvostrukim izazovima prehrane ljudi i zaštite planete. Khalida i milioni drugih malih poljoprivrednika su ljudi koje želimo podržati našim programima pomoći u hrani. Umjesto toga, ova politika podriva sredstva za život onih koji drže ključ za dugoročnu sigurnost hrane u Africi.
Srećom, postoji jednostavno rješenje: SAD bi trebale kupiti usjeve pomoći u hrani direktno od lokalnih farmera u Africi. Kada je Svjetski program za hranu UN-a to učinio, uspjeli su nabaviti 75 posto više kukuruza za ishranu gladnih porodica nego kada su kupovali žito sa fabričkih farmi u SAD Kupovina posebno od žena farmera ima ogromnu dodatnu korist. Studije dosledno pokazuju da kada siromašne žene dobiju pristup novcu, one ga koriste da obezbede hranu, zdravstvenu zaštitu i obrazovanje za svoju decu.
Sada je savršeno vrijeme za pokretanje ovog inovativnog rješenja, a Sudan je najbolje mjesto za početak. Evo tri razloga zašto.
Prvo, ove jeseni, Kongres će reformisati američki zakon o stranoj pomoći iz 1961. godine, koji reguliše način kupovine i administriranja pomoći u hrani. Nova politika bi trebala prepoznati da je čak i široko rasprostranjena glad uvijek lokalizirana kriza i da bi usjeve za pomoć u hrani trebalo kupovati direktno od žena farmera u regijama koje su ciljane da dobiju pomoć.
Drugo, po prvi put u životu, žene farmeri u Sudanu su organizirale sindikat, omogućavajući im da proizvedu dovoljno žitarica da obezbijede barem skroman dio pomoći u hrani za regiju. Sudanski sindikat poljoprivrednika podržava MADRE, međunarodna organizacija za ljudska prava žena, u partnerstvu sa sudanskom grupom pod nazivom Zenab za žene u razvoju.
Konačno, za manje od 100 dana, Sudan će se suočiti s referendumom koji će vjerovatno podijeliti državu na dva dijela, što je potencijalno destabilizirajuće glasanje koje može dovesti do ponovnog nasilja, prisilnog raseljavanja i pogoršanja gladi i siromaštva za hiljade porodica. U vrijeme nadolazeće krize za Sudan, možemo pozvati na poboljšanu američku politiku pomoći u hrani koja je posvećena kupovini lokalnih, održivo uzgojenih usjeva od malih poljoprivrednika, dajući im resurse koji su im potrebni da održe svoje zajednice na okupu.
Prošlog mjeseca, predsjednik Obama je pokrenuo novu politiku globalnog razvoja. U govoru u Ujedinjenim nacijama rekao je: "Moramo biti selektivniji i fokusirati naše napore tamo gdje imamo najbolje partnere i gdje možemo imati najveći utjecaj." Korištenje naših dolara pomoći u hrani za podršku malim farmerkama šansa je za to.
Ovu knjigu je prvobitno distribuirao Američki forum.
Yifat Susskind je MADRE Direktor za politiku i komunikacije
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati