Dragi moji ratni drugovi i svi prijatelji,
Iako koristim rodno pristrasnu terminologiju iz 1624., Meditacija 17 Johna Donnea čini mi se kao da je mogla biti napisana u prvom satu nakon pokolja u ponedjeljak u Bostonu:
„Nijedan čovek nije ostrvo, čitavo za sebe; svaki čovek je komad kontinenta, deo glavnog; ako more odnese grudvicu, Evropa je manja, kao i da je rt, kao što kao da je vlastelinstvo tvog prijatelja ili tvog vlastitog; smrt bilo kog čovjeka me umanjuje, jer sam uključen u čovječanstvo, i stoga nikad ne šalji da zna za koga zvono zvoni; ono zvoni za tebe."
Za one od nas koji smo prešli ciljnu liniju Bostonskog maratona, ovih posljednjih nekoliko blokova u ulici Boylston je nezaboravno, emocionalno i fizički. Pogledati slike i video zapise osakaćenih umjesto samo iscrpljenih tijela, posebno je zapanjujuće iskustvo. Reći da je bombardovanje momentalno pretvorilo trenutak velikog ljudskog trijumfa u užas već je postalo kliše. Ali to je ipak istina. Čitanje o životima mrtvih i ranjenih je srceparajuće. Vidjevši herojstvo tolikog broja ljudi koji su odmah potrčali prema eksplozijama umjesto da udalje – uključujući volontere Bostonske atletske asocijacije i mirovnih aktivista – je inspirativan podsjetnik na sposobnost ljudskih bića da stave potrebe drugih ispred svojih. Ali i podsjetnik da su gotovo svi ubijeni i ranjeni bili prisutni u ulici Boylston upravo iz tog razloga: da bi podržali voljenu osobu kojoj bi bilo potrebno sve ohrabrenje koje bi ona ili on mogli dobiti u tim posljednjim metrima kažnjavanja tijela. To je duh "ljudi koji gledaju maratone" – a nakon ponedjeljka više nikada neću pogledati drugu osobu za koju se ispostavi da bodri nas trkače na isti način.
Sve navedeno pruža više nego dovoljno tuge za ovu sedmicu. Ili što se toga tiče ove godine. Milioni ljudi širom svijeta dijele tu tugu i izražavaju je na sve različite načine ljudi pokazuju svoju brigu za druge koje nikada nisu sreli. Ali, nažalost, živimo u svijetu u kojem ne odgovaraju svi (a svakako ne oni koji imaju nesrazmjernu moć u užasno nejednakom svijetu) na temelju univerzalne ljudske solidarnosti. Prije se radi o izljevu razmišljanja i djelovanja "mi protiv njih", koji je prisutan u prevelikoj ponudi u dominantnoj politici i kulturi naše vlastite zemlje. Glenn Greenwald je već otkrio ovaj obrazac i piše o njemu u promišljeni komad u britanskom Guardianu koji počinje ovako:
"Rašireno sažaljenje prema jučerašnjim žrtvama i intenzivan bijes zbog napada bili su očito autentični i stoga je dobro svjedočiti. Ali bilo je zaista teško ne poželjeti da samo djelić tog suosjećanja i bijesa bude posvećen napadima koje izvode SAD To su upravo one vrste užasnih napada ubijanja civila koje su SAD bile donošenje u zemlje muslimanskog svijeta iznova i iznova i iznova za poslednju deceniju, sa vrlo malo pažnje posvećene. Moj kolega iz Guardiana Gary Younge jutros je ovo najbolje objavio na Twitteru:
"Ja sam za nas "Danas smo svi Bostonci." Ali možemo li onda svi biti Jemenci sutra i Pakistanci prekosutra? Tako funkcioniše empatija."
Juan Cole se bavi istim pitanjem u jučerašnjem blog postu pod naslovom "Mogu li bombaški napadi u Bostonu povećati naše simpatije prema Iraku i Siriji, prema svim takvim žrtvama?" Ali zabrinut da uobičajeni osumnjičeni iskorištavaju trenutak da gurnu zemlju u potpuno suprotnom smjeru, Cole je danas dodao još jednu objavu na zašto islamski zakon zabranjuje terorizam. Invazija SAD-a na drugu većinski muslimansku zemlju ne izgleda na planu. Ali intenziviranje islamofobije; porast argumenata koji opravdavaju ubistva dronovima; dodatno pojačano praćenje, uznemiravanje i žrtveno jagnje nad Arapima i muslimanima u SAD-u; i argumenti da bombaški napad u Bostonu znači da bi Kongres trebao ugušiti reformu imigracije – sve su to već u političkoj mješavini.
Ratni tajmeri su već bili oko ovog bloka. Ovaj projekat zapravo je nastao kao odgovor na raniji trenutak kada su sile-koje-bile odgovorile na užasan zločin protiv čovječnosti ne pozivanjem na univerzalnu ljudsku solidarnost i pravdu putem američkog i međunarodnog prava, već "sa nama ili sa -teroristički" rat, agresija i mržnja. Vrijeme je da se ohrabrimo i spremimo da učinimo svoj dio jer ljudi savjesti širom zemlje i svijeta ustaju da zahtijevaju da ova zemlja ovaj put krene drugačijim putem.
'Nema mjesta za beznadežnog grešnika
Ko bi povrijedio cijelo čovječanstvo samo da bi spasio svoje
Imajte sažaljenja prema onima čije su šanse sve manje
Jer nema skrovišta protiv kraljevskog prijestolja.'
-Curtis Mayfield, Ljudi Get Ready
Na kraju, molimo vas da svaki dan posebno vodite računa o sebi. Užasni događaji poput onih u Bostonu u ponedjeljak su između ostalog potres koji nas natjera da cijenimo još više nego inače koliko cijenimo, trebamo i brinemo jedni o drugima.
Neka je mir s vama.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati