Pitali smo desetine Haićana iz različitih društvenih sektora kako se osjećaju o izborima 28. novembra i šta žele ili očekuju od nove vlade. Evo nekih od njihovih odgovora.
Louisiane Nazaire sebe definira kao seljanku. Članica je lokalne grupe seljaka u Grande-Anseu i koordinatorica je Nacionalne komisije seljačkih žena.
“Ne vjerujemo ovim izborima, ni vlasti ni biračkom vijeću. Ali shvatili smo da će izbori ipak ići pa smo odlučili da moramo učestvovati da mi seljaci ne ostanemo u istoj situaciji u kojoj smo sada. Dakle, sada mi u [nacionalnim seljačkim pokretima i poljoprivrednim federacijama] Nacionalne komisije seljačkih žena [KONAFAP], Nacionalnog pokreta seljaka Papay kongresa [MPNKP] i Nacionalne haićanske mreže za suverenitet hrane i sigurnost hrane [RENHASSA ] kandidiraju lokalne kandidate na gomilu mjesta, seljake koji će zastupati naše interese i naše glasove. To nam može pomoći da dobijemo vlast koja predstavlja seljake i sve ljude.
„Sada se društvo užasno ponaša prema nama, seljacima i siromašnim ženama. Posebno žene: kao građani, potrebno nam je da se naša prava, naš glas i zakoni poštuju. Ne treba nas tretirati drugačije od muškaraca, bez obzira na klasu.
“Jedna stvar koju želimo od nove vlade je da državni budžet odražava interese seljaka i poljoprivrede. I nama treba kredit. Država zavisi od nas seljaka, ali oni nam ništa ne daju. Da mi poljoprivrednici ne radimo mesec dana, ceo narod bi propao. Ipak, [procenat državnog] budžeta za seljake i poljoprivredu godinama je bio samo 3%, a nakon velike mobilizacije popeo se na 4%.
“Tražimo svoj glas i koristimo naše učešće kako bismo osigurali da naš glas vrijedi. Ako vidimo da naši glasovi nisu prebrojani, izaći ćemo na ulice i tražiti da se izbori ponove ili samo ponište.”
Suze Jean je učiteljica u osnovnoj školi, studentica elektronike i samoproglašena revolucionarka. Izabrana članica upravnog odbora svog kampa za interno raseljene osobe na bazi evangelističke crkve, nakon što su ona i drugi objavili saopštenje za javnost o uslovima u kampu u septembru, Suze je deložirana, a njen šator i stvari uništeni su od strane pastorovog sina . Sada živi na ulici i u osmom je mjesecu trudnoće.
„Izbore od 28. novembra vidim kao nepravdu prema stanovništvu koje je stradalo u zemljotresu 12. januara. Ovaj novac [iz kampanje] mogao bi da se iskoristi za pomoć ljudima koji su u teškoćama.
“I svi ovi kandidati: mi živimo pod ceradom devet mjeseci i nismo vidjeli da je neko od ovih ljudi išta učinio za nas. Oni su gluvi, ne čuju ništa. Potrebna su nam prisilna protjerivanja da prestanemo. Ne možemo ih više podnijeti.
„Deset kampova u [kvartu] Carrefoura okupilo se da se mobiliše protiv izbora. Mi ćemo se oduprijeti. Organizujemo se da ne izlazimo na izbore sve dok živimo pod ceradama na kiši i blatu, i dok nas izbacuju iz kampova. Uradićemo demonstracije, sjedenja, sve što možemo da ne učestvujemo i pomoći drugim odborima kampa da ne učestvuju. Nećemo koristiti nasilje da blokiramo ljude, ali pokušavamo ih mobilizirati na bojkot.
“Učestvovat ćemo na izborima kada odgovore na naše zahtjeve, kada se pozabave problemima ljudi koji žive u privremenim uslovima i kada budu izbačeni iz njih, kada prestanu tjerati ljude da rade kao navodni volonteri u kampu, kada prestanu prisiljavati žene da spavaj sa muškarcima koji kontrolišu [distribuciju] humanitarne pomoći da bi dobili bilo kakvu.
“Pozitivna alternativa koju želimo je kandidat koji je osjetljiv na naše potrebe, koji ima dobru viziju kako da se pobrinemo za naše probleme, koji bi stvorio pro-narodnu vladu. Ko bi naše potrebe iznio međunarodnoj zajednici. Potreban nam je neko ko poznaje našu patnju i ko ima zrelost i savjesnost da vodi. Treba nam neko sa nivoa naroda.”
Wilner Jean-Charles je bio student marketinga sve dok ga politički prevrati 2004. nisu prisilili da napusti školu. Wilner sada služi kao vodič i vozač za turističke grupe.
“Ne bavim se politikom. Ali vjerujem da ako je neko imao zaista dobar, dugoročan program za mlade, mogli bismo imati pravi razvoj. Da je taj kandidat imao obrazovni program da svu djecu s ulice odvede u školu, i dao im priliku za dobro fakultetsko obrazovanje, i razvio dobro zaposlenje za tu djecu kada izađu, izgradili bi drugačiju vrstu građanstva. Samo projektirajte 50 godina na to kakvi će ljudi biti ta djeca.
“Kojeg kandidata podržavam? Nisam odvojio vrijeme da pročitam da li neko od kandidata ima program za obrazovni program Haitija. Ali ako bih našao nekog koji jeste, i ako bi ta osoba imala minimum kredibiliteta, glasao bih za njega.”
Jocie Philistin je zagovornica ljudskih prava. Ona koordinira mrežu ženskih organizacija za Biro međunarodnih pravnika u Port-au-Princeu.
“Kada budemo imali kandidata koji nam je potreban, nekoga ko može da čuje i odgovori na prava građana, vidjet ćete kako ga većina prati na izbore. To ste vidjeli 1990. godine, kada je sav narod Haićana odlučio da želi kandidata [Jean-Bertrand Aristide]. Oni su [67% biračkog tela] glasali za njega. Naravno, ljudi bi morali da nastave da se staraju da se njihovi zahtevi primenjuju čak i ako taj kandidat pobedi.
“U međuvremenu, ono što vidim na izborima je da Parti Unité [Stranka predsjednika Prevala] samo želi potvrditi izbor koji se već dogodio. Već su pokrali Predsjedništvo i parlament. Selekcija nije izbor.
“Znam da međunarodna zajednica uvijek igra veliku ulogu na izborima. Ako samo podrže selekciju, ljudi će ostati takvi kakvi jesu u svojim kampovima i u svojoj nesigurnosti. Jedna riječ: blokirajte bilo koji odabir.”
Josette Pérard je direktorica Fon Lanbi Haiti, haićanskog partnera Lambi fonda. Obučena kao socijalni radnik, Josette vodi program za obuku, izgradnju kapaciteta i dobijanje grantova za organizacije žena i malih poljoprivrednika u ruralnim područjima.
„Nedavno je mala grupa ljudi koristila francuski kao način da izoluje sve. Ljudi nisu mogli ni u čemu da učestvuju jer nisu govorili francuski. Nisu mogli ni da shvate šta se govori na radiju. Danas svako kaže šta misli, želi da učestvuje, da uđe u debatu. To je pokret.
“Narod će morati biti dio svake promjene države. U suprotnom, neće raditi. Ali za to će [predsjednik i vlada] morati vjerovati ljudima. Čujem kako kandidati otvaraju usta da govore o 'narodu'. Govore o tome šta će učiniti za ljude, ali nikad šta će sa njima. Lepa vizija i lep govor predsednika nisu dovoljni. Jedini način da dođemo do promjene je ako su ljudi dio procesa.”
Ludovic Cherustal je mladi tehničar baze podataka koji radi za humanitarnu nevladinu organizaciju iz Kanade. Nada se stabilnijem poslu kako bi mogao osnovati porodicu.
“Ljudi bi bili zainteresovani za izbore kada bi vidjeli da će njihov ishod uticati na njihove potrebe. Ali svi kandidati su gwo manjè, veliki jedači, iz iste grupe ljudi koji nas uvijek iskorištavaju. Većina njih je sistem koji ima koristi od toga već duže vrijeme. Neće oni ništa učiniti za nas, male jadnice.”
Alina “Tibebe” Cajuste je kao dijete bila robinja, a sada je aktivistica i pjesnikinja za prava djece. Njeni životni snovi su da se opismeni i da vidi kraj dječijem ropstvu.
“Izgubio sam svoju izbornu kartu u zemljotresu [kada mi je uništena kuća] i tako je teško dobiti novu. Moram da glasam, ali ne znam kako ću to da uradim.
“Ali novi predsjednik može doći na vlast, a Haiti će i dalje biti isti, pogotovo ako vidi samo svoje džepove, a ne narod. Ako nam novi predsjednik ne da osnovne škole, stručne škole i biznis na selu, to će biti isto kao da operete ruke i sušite ih u prljavštini.
“Ako nemamo promjenu svijesti, možemo imati sve izbore koje želimo i Haiti će ostati krhak poput kristala.”
Beverly Bell radi sa haićanskim društvenim pokretima više od 30 godina. Ona je također autorica knjige Walking on Fire: Haićanske ženske priče o preživljavanju i otporu. Ona koordinira Other Worlds, www.otherworldsarepossible.org, koji promoviše društvene i ekonomske alternative. Takođe je saradnik Instituta za političke studije.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati