Godine 2009. Ured povjerenika za informacije izvršio je raciju na tajnu organizaciju poznatu kao Consulting Association i pronašao 3,200 imena na crnoj listi građevinske industrije. Utvrđeno je ukupno 45 kompanija plaćajući organizaciji za 'obavještajne podatke' o radnicima uključujući osam velikih kompanija koje sada grade Crossrail – najveći građevinski projekat u Evropi. Lista je uključivala detalje o radničkim odnosima, političkim vezama, da li su bili članovi sindikata, pa čak i da li su radili na lokaciji na kojoj se odvijala industrijska akcija, bez obzira na to da li su bili uključeni. Pronađeni su i detalji o 200 ekoloških aktivista.
Građevinarstvo je i dalje najopasnija industrija u zemlji, gdje se u prosjeku viđaju tri nesreće sa smrtnim ishodom sedmično. Crossrail je najveći građevinski projekat u Velikoj Britaniji u jednoj generaciji. To će koštati 15 milijardi funti javnog novca i uključuje izgradnju devet novih stanica i prugu koja proteže kroz London. Na svom vrhuncu zapošljavaće 14,000 radnika. Ako postoji bilo koji projekat koji može postaviti standarde građevinske industrije – u dobru i zlu – to je ovaj. Kompanije to znaju, a sindikati to znaju. I borba za prava i sajtove je u toku.
Nove plodne gredice aktivizma
Produženje linije Jubilee bio je posljednji veliki organizirani projekat u Londonu koji je imao ozbiljnu moć sindikata. Počelo je kao i mnoge druge stranice danas. Bob Jones, električar iz Southenda, radio je kao šegrt na proširenju između 1994-2000. On se prisjeća: 'Ako ne ustaneš i ne ostaviš doručak na stolu u kantini kada je predradnik ušao, dobili bi pismeno upozorenje.'
Uslovi su bili naporni, s radnicima u smjenama po 12 sati duboko pod zemljom na mašinama za bušenje tunela, izloženi riziku od bolesti pluća zbog udisanja prašine, gluvoće od vriska mašina i Weilove bolesti uzrokovane gutanjem zaraženog urina pacova. Od radnika se očekivalo da peru ruke u kantama jer na mnogim lokacijama nije bilo adekvatnih objekata za pranje.
Kada je jednog dana počela uzbuna od požara na Londonskom mostu, radnici su to saznali samo usmeno. Alarmni sistem je bio neadekvatan i poslodavac - Drake & Skull - odbio je da ga popravi. Jim T, u to vrijeme član sindikata običnih električara Sparks, prisjeća se: 'Kompanija nije htjela potvrditi prikladnost protupožarnog alarma i radnici se ne bi vraćali na posao dok se sistem za dojavu požara ne bi dokazano pogodan. Budući da smo bili jedna radna snaga, svi smo štrajkovali – imali smo lokalne okršaje i prije – ali problem na Londonskom mostu izvukao je sve.'
Posao na liniji Jubilee, prema Jimu, bio je oko 80 posto neorganiziran u početku, što znači da nije bilo pravog sindikalnog zastupanja. To se promijenilo dolaskom 'Essex mafije' – nadimak koji su poslodavci dali onome što je zapravo bila mreža dobro organiziranih sindikalnih aktivista koji su se poznavali s prethodnih poslova. 'Uprava ih je izdvojila na sastanku sindikata jer su osporili postojeću komisiju. Rekli su da mogu da rade bolji posao, preuzeli su zahtjeve radne snage, pozabavili se zdravljem i bezbednošću i pošto su bili efikasni, poslodavac je odlučio da ih otpusti. Napravili smo sitin i uspjeli ih osloboditi, ali su se raspršili po cijeloj liniji. Taktika da se oni podijele na druge stranice se izjalovila jer ono što je zapravo značilo je da je zasijalo nove plodne legle aktivizma.'
Promena snage
Odnos snaga je počeo da se menja. 'Imali smo brojne zasjedanja, sve u vezi sa sigurnošću zbog neispravnih električnih vodova ili sanitarnih uslova, tako da smo spavali dok se problemi ne riješe,' kaže Jim. 'Naše kabine su bile direktno ispod uprave, a mi bismo tamo dolje pili čaj, i da pokažemo protest, počeli bismo lupkati nogama, sve dok ne bismo prerasli u masovni, gotovo orkestarski krešendo.'
'Nakon incidenta na Londonskom mostu, počeli smo da se borimo za sve više', nastavlja Jim. 'Aktivno smo učestvovali u vlastitoj sigurnosti, nismo htjeli da nam to diktiraju. Sami smo se obrazovali. Imenovali smo više sigurnosnih redara. I zaradili smo više. Do kraja posla naše plate su porasle sa 300 funti sedmično na 1,500 funti.'
Organizovali su i sopstvenu bolničku kasu kako bi nadoknadili podrugljive nivoe naknade za bolovanje od poslodavca. 'Niko to nije zloupotrebio, svi su to uplaćivali i to je značilo da vaša hipoteka može biti pokrivena ako se razbolite', prisjeća se Bob. 'Svi smo pazili jedni na druge'.
Linija Jubilee morala je biti spremna za proslave kraljičinog jubileja i milenijuma, a to je dalo radnoj snazi veliku snagu. Poslodavci su odgovorili stavljanjem na crnu listu. Koristili su firme kao što je Consulting Association da bi označili imena, podijelili informacije i zaustavili ljude da rade na stranicama prije nego što su i počeli. Sindikalni zvaničnici i policija također su bili dio zavjere, uključujući špijune poput Marka Jennera (poznatog kao Mark Cassidy), koji se infiltrirao i u grupe građevinskih radnika i u antikapitalističku mrežu Reclaim the Streets.
Blacklisted
Zvanično otkrivanje crne liste Konsultantskog udruženja dokazalo je ono što su mnogi radnici dugo sumnjali: da im se namjerno uskraćuje posao, a preko njega i pristup radnim mjestima na kojima mogu zaštititi zdravstvene i sigurnosne standarde i organizirati se za ekonomsku i socijalnu pravdu. Stavljanje na crnu listu značilo je kolektivno kažnjavanje ne samo za radnike već i za njihove porodice, jer su mnogi pretrpjeli mentalne slomove, razvode i siromaštvo tokom godina nezaposlenosti.
Grupa za podršku crne liste formiran je nakon racije. Organizirali su ga i vodili sami radnici na crnoj listi. Danas je još uvijek na čelu agilnog sindikalnog aktivizma u Velikoj Britaniji i postavio je pravne izazove nekim od uključenih kompanija.
Prošle godine Frank Morris, električar iz Enfielda koji je bio upravnik na prethodnim velikim građevinskim projektima u Londonu, uključujući Olimpijski stadion, dobio je posao u Crossrail-u za konzorcij Bam, Ferrovial i Kier (BFK). Nakon što je izrazio zabrinutost zbog opasnog kabliranja i nestabilnog portala (koji se kasnije srušio), uprava ga je odvela u stranu, proglasila ga "sindikalnim čovjekom" i otpustila. Dovodeći borbu do kapije, često sam, proveo je šest mjeseci protestirajući prije nego što je Uniteovo odjeljenje za organizaciju i utjecaj započelo kampanju protiv stavljanja na crnu listu kako bi mu vratio posao i sindikalni pristup svim Crossrail lokacijama.
Koristeći više nivoa uticaja, uključujući svakodnevne proteste ispred investitora, partnera, izvođača, saveta i HR menadžera, kao i davanje dokaza na saslušanjima vladinih odbora i lobiranje američkih senatora i poslanika u Velikoj Britaniji, Unite je uspeo da košta BFK preko milijardu funti u izgubljenom poslu. Crne liste su se stavljale na crnu listu. Njihovi brendovi su postajali toksični.
Redovnici su i dalje vodili direktnu akciju, blokirajući ulice i puteve u centru Londona i Mančestera. U jednom protestu električar Džordž Tap sa crne liste je pregažen i zadobio je dve slomljene noge. Aktivisti su i dalje izlazili na ulice.
Kombinacija podrške odozgo prema dolje za kampanju odozdo prema gore vratio Franku Morrisu posao ovog avgusta. Dave Smith, sekretar grupe za podršku Blacklist, rekao je o pobjedi: 'Frank nikada nije odustajao. Redovnici nikada nisu odustajali. Unite nikada nije odustala. Više nismo spremni da sjedimo skrštenih ruku kada su naši najbolji aktivisti žrtve i stavljeni na crnu listu. Pozivali smo na industrijsko rješenje za okončanje crne liste i Unite je isporučio robu.'
Hoće li ovakva akcija koju predvode radnici učiniti stavljanje na crnu listu preskupom za nastavak? Crossrail će biti testni slučaj.
Saznajte najnovije informacije iz grupe za podršku Blacklist na www.hazards.org/blacklistblog/ or @daveblacklist na Twitteru i pročitajte o nadolazećem dan akcije protiv crne liste.
Neka imena su promijenjena kako bi se spriječilo dalje stavljanje na crnu listu.
Ewa Jasiewicz je palestinski aktivista solidarnosti, sindikalni organizator i dio uredničkog kolektiva Le Monde Diplomatique Polish Edition.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati